Rijetkost je da neki jezik doživi pažnje i časti kao što je to arapski jezik, jezik koji je Uzvišeni Allah odabrao da bude 'medij' Njegove posljednje objave ljudima, jezik koji može izraziti mudžizu Božiju, koji može prenijeti ljepotu izraza Kur’ana i sunneta. Arapski jezik je i jedan od najvažnijih jezika svijeta. Kako se navodi, arapskim jezikom dnevno govori petsto miliona ljudi širom svijeta. Prema navodima Washington Posta, zauzima četvrtu poziciju, nakon kineskog, hindijskog i engleskog jezika, sa četiristo četrdeset sedam miliona ljudi čiji je maternji jezik arapski. Također, arapski zauzima drugo mjesto, nakon engleskog, po broju država u kojima se govori – šezdeset država, od toga su dvadeset dvije države članice Arapske lige.
Jezik Kur’ana je jako važan muslimanima širom svijeta (više od milijarde stanovnika Zemlje) jer je sastavni dio njihovih ibadeta, sastavni dio namaza, učenja Kur’ana, te drugih ibadeta koji se ne mogu obaviti bez ovog jezika. Pored ovoga, on je zadugo bio jezik politike, nauke i književnosti širom muslimanskih zemalja u brojnim historijskim epohama, kao što je trenutno u arapskom svijetu. Radi svega spomenutoga, arapski je jezik jako važan i nama, čini sastavni dio našeg bića.
U časnom Kur’anu, na pet mjesta, Allah spominje objavljivanje Kur’ana na arapskom jeziku: “Objavljujemo je kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli” (Jusuf, 2); “I, eto, tako Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio” (Taha , 113); “I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril; na srce tvoje, da opominješ; na jasnom arapskom jeziku” (Eš-Šuara, 192–195), što je zasigruno velika čast i privilegija za jedan jezik.
Ashabi, radijallahu anhum, kroz ove ajete osjećali su posebnost jezika koji su govorili, što potvrđuju i riječi Omer b. Hattaba, radijellahu anhu: “Učite arapski jezik jer razvija umne sposobnosti i povećava ljudskost!” (Ibn Dževzi, Tarihul-arab)
Ebu Mensur as-Sa’libi, poznati arapski pisac i gramatičar (961–1038), o važnosti arapskog jezika kaže: “Arapski jezik je najbolji jezik, a učiti ovaj jezik sastavni je dio vjere. Kada bi se korist od učenja arapskog jezika, savladavanja pravila tog jezika, ogledala u postizanju većeg ubjeđenja u istinitost poslanice, zbog razumijevanja kur’anske nadnaravnosti, što je temelj svega, to bi bilo dovoljno dobro za oba svijeta.” (Ebu Mansur es-Sa’libi, Fikhul-luga ve asrar el-arebijja)
Šejhul-islam Ibn Tejmija, rahimehullah, o relevantnosti arapskog jezika kaže: “Zaista je arapski jezik obilježje islama i muslimana. Jezik je od najbitnijih obilježja bilo kojeg naraoda kojim se odlikuje nad ostalim narodima.” (Ibn Tejmijja, Iktidaus-siratil-mustekim)
Na drugom mjestu šejhul-islam o učenju arapskog jezika kaže: “Učenje jezika primjetno utječe na kognitivne sposbnosti, na odgoj i na vjeru. Također utječe na povođenje za prvim generacijama ovog ummeta, ashabima i tabiinima. Isto tako, arapski jezik je dio vjere, poznavanje arapskog jezika je farz-vadžib, stroga vjerska obaveza svakog obveznika, zato što je razumijevanje Knjige i sunneta obaveza, a ne možemo ih razumjeti ukoliko ne razumijemo arapski jezik; vadžib je ono bez čega se vadžib ne može ispuniti.” (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava)
Dakle, Ibn Tejmijja, rahimehullah, smatrao je da je učenje i podučavanje arapskog farz kifaja – vjerska obaveza koju mora ispuniti dovoljan broj ljudi kako bi spala obaveza sa ostalih.
O vrijednosti arapskog, učenjak Ibn Kajjim, rahimehullah, ističe: “Vrijednost Kur’ana isključivo može spoznati onaj ko poznaje arapski jezik.” (Ibn Nakib, El-Favaid el-muševvik ila ulumil-Kur’an ve ilm el-bejan)
Imam Šafija, rahimehullah, smatra da je neznanje arapskog jezika jedan od razloga što su se muslimani razišli u pitanjima vjere: “Ne zna tumačiti značenja ajeta Knjige onaj ko ne poznaje jezik Arapa, ne zna mnogobrojne načine iskaza u njemu, te mnogobrojna značenja koja nosi svaki iskaz. A ko zna arapski jezik, iz njegovog srca nestane bilo koja sumnja koja se može javiti kod onog koji ga ne zna.” (Imam Šafija, Er-Risala)
Princ arapskih pjesnika Ahmed Ševki, ponoseći se arapskim jezikom, kaže:
Onaj što jezike ljepotama ispuni
tajnu divote u arapskome učini.
Mustafa Sadik er-Rafii, egipatski pisac za vrijeme renesanse (19. stoljeće) i jedan od najčitanijih arapskih pisaca trenutno, smatra arapski jezik obilježjem svih muslimana: “Arapski jezik, posredstvom Kur’ana, obrazuje univerzalnu naciju, kojoj pripadaju svi muslimani, tako da je ummet Kur’ana zbog arapskog jezika uvijek jedan ummet, realno ili se barem tako osjećaju.” (Mustafa er-Rafii, Vahjul-kalem)
Dr. Abdulvehhab el-Azzam, jedan od najpoznatijih mislilaca 20. vijeka, akademski profesor, književnik, pisac, mislilac, pjesnik, prevodilac i političar, izražajnost arapskog jezika opisuje: “Arapski jezik je savršen, voljen i čudesan jezik. Svojim izrazima oslikava prizore prirode. Njegove riječi izražavaju osjećaje duše. Možemo pomoću glasova tog jezika osjetiti značenje riječi, kao da su njegove riječi koraci duše, otkucaji srca i zvuk života.” (Abdurrezzak es-Sa’di, Mukavvimat el-alemijja fil-luga el-arabijja)
Johann Fück, njemački orijentalista, rekao je: “Arapski jezik, sve do danas, zauzima svjetsko mjesto zahvaljujući jednoj nepromjenjivoj istini – postao je jezički simbol građanskog i kulturološkog islamskog jedinstva u svim arapskim i islamskim zemljama. Arapska tradicija je dokazala da je jača od bilo kojeg pokušaja koji cilja oboriti arapski jezik s dominirajuće pozicije, a ako pokazatelji budu tačni, a dokazi ne budu pogrešni, arapski će još dugo zadržati svoje impozantno mjesto kao jezik islama.” (Johann Fück, El-Arebiija: dirasat fi al-luga ve al-lahadžat ve el-asalib)
Orijentalista Ernest Renan, francuski orijentalista (1823–1892)) o prednostima arapskog jezika, rekao je: “Veliko čudo je da se pojavi jezik u okrilju pustinje, u narodu putujućih pustinjaka, a da pritom taj jezik dosegne do nivoa savršenstva, da pobijedi ostale jezika velikim brojem riječi, preciznošću značenja koja nosi i ljepotom sistema. Nema sličnog ovome jeziku, iznenada se pojavi u punom sjaju i zadrža svoje mjesto bez bilo kakave mane ili nedostatka.” (Anvar Muhammed Zinati, Zira džadida lil-istrišrak)
Louis Massignon, jedan od najpoznatijih francuskih orijentalista (1883–1962), spominje veoma važnu činjenicu: “Arapski jezik je pokrenuo na Zapadu naučni stil pisanja. Arapski jezik je jedan od najispravnijih jezika koji se odlikuje naučnim i umjetničkim stilom pisanja.” (Chadlly Fitouri, La langue arabe dans les relations internationales pevue de l’occident musulman et de la méditerranée)
Kada je grupa ruskih naučnika htjela ostaviti poruku narednim generacijma, na radioaktivnom otpadu koji su odložili na planinama, a za koji se pretpostavlja da će biti pronađen za pet ili šest stoljeća, napisali su je na arapskom jeziku. Nakon istraživanja i konsultacija sa lingvistima, najviše su vjerovali da će arapski jezik preživjeti sva ta stoljeća. (Muhammed el-Kusi, Abkarijjatul-luga el-arebijja)
Mi bismo, više od njih, trebali vjerovati u posebnost arapskog jezika, jezika koji je dio našeg bića, jezik budućnosti, jezik naše vjere.