Mehmed Ali-ef. Ćerimović bio je pravnik iz druge polovine devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoljeća. Za razliku od Mehmeda Handžića, koji je bio više fokusiran na hadisku i tefsirsku znanost, Mehmed Ćerimović aktivirao se na polju pravne nauke. Mehmed Ali-ef. Ćerimović živio je u vremenu karakterističnom po brojnim promjenama koje su se dešavale prvotno pod austrougarskom vlašću, a zatim i ostala tri perioda (ili tri državno-pravna okvira) kroz koje je Bosna i Hercegovina prošla. Bosna se našla pod upravom nemuslimanske vlasti i uslijedilo je mnoštvo pitanja i problema koje je mučilo muslimansko stanovništvo na tom području.
Život Mehmeda Ćerimovića
Mehmed Ćerimović rođen je 1872. godine u Ljubuškom od oca Ahmeda, koji je bio posljednji spahija porodice Ćerimović, i majke Zade (rođ. Dizdarević). Svoje obrazovanje započeo je pred Muhammedom Ibruljem učeći u mektebu i završivši nekoliko razreda mjesne medrese. Završio je i ruždiju, ali i određeni broj godina mostarske medrese pred muderisom Salihom Alajbegovićem. Poslije toga upisao je i uspješno završio Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu 1896. godine. Prvi njegov radni angažman bio je vezan za Sreski šerijatski sud u Mostaru gdje je bio pripravnik, zatim je nakon položenog državnog stručnog ispita za šerijatskog sudiju primljen kao sudija u Bileći, nakon trinaest godina prelazi u Bijeljinu, a poslije toga u Travnik i konačno u Sreski šerijatski sud u Sarajevu gdje napunivši četrdeset godina sudijske službe biva penzionisan. Obavljao je i druge dužnosti u toku svog života, a ističemo da je izabran za prvog predsjednika Organizacije ilmijje Kraljevine Jugoslavije "El-Hidaje". Umro je 2. marta 1943. godine u Sarajevu, a narednog dana klanjanja mu je dženaza u prisustvu velikog broja ljudi.
Za života Mehmeda Ćerimovića zemlja u kojoj je živio promijenila je državno-pravni okvir čak pet puta. Prvih šest godina života proveo je kao stanovnik Osmanskog hilafeta, tj. do 1878. godine kada Bosna ulazi u sastav Austro-Ugarske monarhije. Njegov naučni put krojen je za vrijeme ove monarhije, ali i početak njegovog rada kao šerijatskog sudije. Godine 1918. Bosna ulazi u sastav SHS (Država Slovenaca, Hrvata i Srba), a 1930. godine u sastav Kraljevine Jugoslavije. To je period kada Mehmed Ćerimović obavlja svoj profesionalni angažman i određene vjerske dužnosti. Bosna i Hercegovina početkom Drugog svjetskog rata ulazi u sastav Nezavisne države Hrvatske i nedugo zatim Ćerimović je preselio na bolji svijet. (Nedim Begović, Doprinos Mehmeda Ali-ef. Ćerimovića šerijatsko-pravnoj nauci u BiH)
Mehmed Ali Ćerimović jedan je od potpisnika Sarajevske rezolucije "El-Hidaje", a to je bilo pred kraj njegovog života. Predsjednik "El-Hidaje" u tom periodu bio je Mehmed Handžić. U rezoluciji je istaknuto da muslimani ovih krajeva proživljavaju vjerovatno svoj najgori historijski period opisujući ga na sljedeći način: "U ovim nastalim neredima strada mirno građanstvo i nedužni ljudi; strada na desetke tisuća golih života i propada sav imetak; sela se pale, stanovnici prisiljeni da bježe i sele, svakim danom se zbjegavaju u veće gradove bez igdje išta. Na tisuće siročadi, ostalih bez svojih roditelja, vape za pomoć i potucaju se tražeći zaštite. Konstatirajući ovo ističemo, da ovo nisu žrtve, koje su rodoljubi dužni podnijeti za svoju grudu, nego je ovo opći nered, koji se sve više širi i vodi propasti muslimana Bosne i Hercegovine." Ističe se i da mnogi katolici odgovornost za svoja nedjela prebacuju na muslimane, dok se muslimani ograđuju i osuđuju bilo kakvo nasilje koje je učinjeno od ruku muslimana. Zahtjevi koji su tada postavljeni su: da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ma kakvih razlika; da se nevini ljudi stvarno zaštite jačom vojnom obranom; da se ubuduće ne dozvoli, da se poduzimaju ma kakve akcije, koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu; da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstrožije kazne prema zakonu, kao i oni, koji su ovakva zlodjela naređivali ili za njih dali mogućnost; da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska; da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najstrožije kazne oni, koji u ovom pogledu naprave kakav bilo dokazan izgred; da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima, koji su nedužno stradali u ovim neredima. Sarajevo, 18. oktobra 1941. godine. ("Sarajevska rezolucija El-Hidaje", indirektno preuzeto iz: Ferid Dautović, Kasim ef. Dobrača -- život i djelo)
Djelo Mehmeda Ali-ef. Ćerimovića
Ćerimović je napisao četiri knjige i više članaka koje je objavljivao u tadašnjim časopisima poput: Novi behar, Glasnik, Hidaja itd. Gotovo sva njegova djela napisana su iz oblasti šerijatskopravne nauke, izuzev četiri djela koja govore o moralnim normama. Svoje radove pisao je iz oblasti šerijatskog porodičnog prava (devet radova), ibadata (sedam radova), vakufskog prava (tri rada), šerijatskog nasljednog prava (jedan rad), procesnog prava (jedan rad), zemljišnog prava (jedan rad) i metodologije islamskog prava (jedan rad). (Nedim Begović, Doprinos Mehmeda Ali-ef. Ćerimovića šerijatsko-pravnoj nauci u BiH)
Prema analizi prof. dr. Nedima Begovića, izvori kojima se služi Ćerimović prilikom pisanja svojih radova jesu sljedeći:
• Kur'an i sunnet i njihovi komentari;
• teorijsko-pravna djela islamskih pravnika, i to originalna djela u kojima se izlaže pravno tumačenje hanefijske pravne škole i komentari originalnih djela;
• privatne i službene kodifikacije šerijatskog prava i njihovi komentari;
• klasični zbornici fetvi;
• pozitivno-pravni propisi Osmanskog hilafeta i jugoslavenske države;
• raspisi i okružnici Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu;
• radovi domaćih autora iz oblasti šerijatsko-pravne nauke;
• normativni akti Islamske vjerske zajednice Kraljevine SHS/Jugoslavije;
• i ostali izvori.
Porodično pravo i ibadati
Radovi iz ove oblasti nose sljedeće nazive: O islamskom braku sa šeriatsko-pravnog stanovništva, Razvod braka -- može li žena razvrgnuti brak bez privole muža?, Razvod braka kao šerijatski problem, Osnovi prava o islamskom braku, Mješoviti brak, Zašto islam ne dozvoljava muslimanski brak s nemuslimanom, Problem nezakonite djece po šerijatskom pravu, Mnogoženstvo u islamu (poligamija), Sklapanje islamske pravno valjane ženidbe. Iz ovih radova istakli bismo zanimljive informacije i stavove koje je zastupao Ćerimović. Mehmed Ali-ef. ističe kako je brak sa kršćankom ili jevrejkom dozvoljen, ali se ne preporučuje. Za sklapanje tog braka moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: a) da sljedbenica Knjige vjeruje u Boga, Njegove objave i Sudnji dan; b) da je čedna i poštena; c) da nije iz naroda koji je neprijateljski raspoložen prema muslimanima; d) i da iz tog braka ne proizlazi šteta za pojedinca ili zajednicu. Višeženstvo naglašava kao prirodnu i zakonitu stvar iz higijenskih i socijalnih razloga. Ćerimović oštro osuđuje one koji se služe informacijama sa Zapada i prikazuju poligamiju u lošem svjetlu. Po pitanju sudskog razvoda braka zbog nestalosti, siromaštva i odsutnosti muža, Mehmed Ali-ef. odstupio je od stava hanefijskog mezheba i afirmirao stav ostalih mezheba koji dozvoljavaju takav čin. Ističe da je razvod u neizbježnim situacijama Allahova blagodat za ljude.
Što se tiče radova iz oblasti ibadata oni su slijedeći: Pitanje određivanja i regulisanja islamskih vjerskih praznika, Ibadetski vaktovi i njihovo astronomsko računanje, Kelime-i šehadet, Namaz, Post (sijam), Zekat i Hadž.
O islamskim šartovima pisao je općenito: o svrsi namaza, ko nije dužan postiti, koristi zekata i slično. Kada je riječ o astronomskom računanju vremena i viđenju mlađaka, napravit ćemo kratku digresiju. Naime, sadašnja razilaženja u pogledu ovih pitanja i različitih stavova između zvaničnih institucija i onih koji su izvan njih, na manjem su stepenu razilaženja nego stavovi koje je podržavao s jedne strane Mehmed Handžić, a s druge Mehmed Ćerimović. Međutim, oni su i dalje nastupali skupa, obojica kao potpisnici spomenute rezolucije i obojica predsjednici "El-Hidaje" koja je među svojim osnovnim intencijama istakla aktivno davetsko djelovanje, tj. održavanje redovnih predavanja u džamijama kako bi muslimansko stanovništvo steklo pravovaljanu naobrazbu.
Doprinos nasljednom pravu
Knjiga Šerijatsko nasljedno pravo (feraiz), koja je i njegovo najopširnije djelo, osnovni je udžbenik u medresama i na Fakultetu islamskih nauka. Još se nije pojavilo djelo na bosanskom jeziku, autorsko ili u prijevodu, koje bi zamijenilo ovo djelo, a u koje bi bila uvrštena i neka savremena pitanja. Naravno, nasljedno pravo uglavnom je fiksirano Objavom, a pod savremenim pitanjima mislimo na odnos sekularne države prema nasljednom pravu i mogućnost njegovo primjene, zatim afirmaciju ove nauke na našim područjima i slično. Knjiga je napisana na stotinjak stranica i podijeljena u tri poglavlja: opće nasljedno pravo, matematički (tehnički) dio i specijalni slučajevi. U knjizi su jasno predstavljene podjele kome pripada nasljedstvo i na koji način se dijeli i uvrštene su i tabele kako bi se lakše razumjela ova tematika. (Mehmed Ali-ef. Ćerimović, Šerijatsko nasljedno pravo (feraiz))
Ostali radovi
Iz oblasti šerijatskog vakufskog prava napisao je sljedeće radove: O vakufu (rađeno po djelima islamskih naučnika), Evladijjet vakuf i Vakuf (nekolike aktuelne napomene). Iz oblasti procesnog prava napisao je djelo Sudska nadležnost u izvjesnim vakufskim sporovima, a iz oblasti zemljišnog prava napisao je rad O erazi-miriji. Iz metodologije islamskog prava napisao je rad pod nazivom Razlika između Šerijata i kanuna. Napisao je i četiri rada koja govore o vjersko-moralnim načelima: O Mehdiji, Islam o neradu i prosijačenju, Islam o vrijednosti i značenju rada i Vjera i savjet. Priložit ćemo glavne poruke teksta iz oblasti metodologije islamskog prava. Mehmed Ćerimović pravi jasnu razliku između šerijata koji je jedinstven sistem pravnih normi, koji nije podložan promjena, čiji su izvori: Kur'an, sunnet, idžma i kijas, dok je kanun -- zakon donesen od državnih organa podložan promjenama, njegov izvor je idžtihad i obuhvata vojnu, krivičnu ili neku drugu materiju.
Ističemo da je prof. dr. Nedim Begović rasvijetlio život i djelo ovog velikana knjigom Doprinos Mehmeda Ali-ef. Ćerimovića šerijatsko-pravnoj nauci u BiH, koja nam je najviše pomogla u pisanju ovog teksta.