Moć manipulacije - Faraon Amfesis

Da obijest može čovjeka odvesti do stepena da sebe smatra ne samo jedinim mjerilom istine već i jedinim pravim božanstvom kojem se sve mora pokoriti, najbolje pokazuje primjer egipatskih faraona o kojima nam Kur’an detaljno govori. Oni su bili toliko ubijeđeni da su posebna kategorija stvorenja, tako da su smatrali da i druge treba da ubjeđuju da je to baš tako.

Veoma vješto iskoristili su nemar, apatičnost i neukost ljudi, što je bio dodatni motiv da faraoni rade ono što su radili.

“‘O velikaši’, reče faraon, ‘ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!’” (El-Kasas, 38)

“... A faraon reče: ‘Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti.’” (El-Mu’min, 29)

Na tom putu imali su i posebne članove svoje svite koja je trebala prenijeti svijetu “ispravnu poruku” i predočiti im suštinu postojanja. To su bili vračari i magi (danas su to dobrim dijelom službenici – i vjerski i nevjerski – kao i mediji) koji su imali posebne škole za učenje zanata zabluđivanja svijeta.

I nikada se u povijesti nije lakše manipuliralo kao pozivanjem na iskrenu vjeru u Boga, ljubav prema narodu i naciji, plemenu i domovini...

Otuda i nije čudo da su neki povikali kako je “vjera opijum za mase” jer se većina svijeta nikada nije istinski suočila sa onim što im vođe nude i prezentiraju kao i time kako se i zašto manipulira njihovim osjećanjima.

Govoreći o deset strategija manipulacije putem medija, Noam Chomsky primijetio je da “siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv”.

Kao veoma ilustrativan primjer manipulacije navodim jedno zanimljivo zapažanje koje je u svojoj knjizi “Ja šiiatel-alemi, istejkizuu!” napisao irački učenjak šiitske provenijencije Musa Musavi – a u svrhu kritike onoga što su šiitski ajatolasi uradili sa svojim podanicima – koje bi trebalo da prikaže sav jad i bijedu mnogih podanika i njihovih vođa koji manipuliraju narodnim masama, lažno predstavljaju vezu sa Allahom i svoju privilegovanost da budu to što žele da budu, uz napomenu da ove zločine rade i neki drugi nešiitski “ajatolasi” među nama.

Musavi kaže: “U ime Onog kojem se dižu lijepe riječi i dobro djelo. Sva zahvala pripada Allahu i neka su salavat i mir na Njegovo najbolje stvorenje Muhammeda, njegovu porodicu, njegove drugove i sve one koji ih u dobru slijede.

Sinuhi je bio doktor faraona Amfesisa, koji je živio u desetom stoljeću prije rođenja Isaa, alejhis-selam. Sinuhi je pisao svoje memoare o životu faraona Amfesisa i o egipatskom narodu koji je trpio Amfesisovu tiraniju. Arheolozi su u iskopinama otkrili spomenute memoare koji su pisani jednim izvanrednim i krasnim stilom i danas prevedeni na poznate svjetske jezike i više su puta štampani. I oni su sada pred nama i svi čitaoci mogu ih čitati na svom jeziku i izvući iz njih zadivljujuće lekcije.

U tim svojim memoarima Sinuhi kaže: “Dok sam jedanput šetao jednim od egipatskih puteva, naiđoh na jednog veoma uglednog, poštovanog i bogatog čovjeka koji je bio poznat po imenu Ihnaton. Ležao je na zemlji, umazan svojom krvlju, unakrst isprijesecanih ruku i nogu i odrubljenog nosa. Na tijelu nije imao nijednog organa a da nije bio proboden kopljem ili udaren bičem. Bio je na ivici smrti. Odveo sam ga do bolnice ulažući veliki napor da ga spasim od smrti.

Nakon dva mjeseca ili više, kada se probudio iz kome, ispričao mi je svoju veoma tužnu i potresnu priču:

‘Faraon Amfesis naredio mi je da se odreknem svakog pedlja zemlje koju posjedujem i da mu darujem svoje žene, roblje i sve što posjedujem od zlata i srebra. Pristao sam da mu sve to darujem, uz uvjet da mi ostavi kuću u kojoj stanujem i desetinu onog što posjedujem od zlata i srebra kako bih mogao živjeti. Ovaj je uvjet faraonu teško pao, pa mi je oduzeo sve što sam imao, a onda je naredio da mi se urade ova zvjerska zlodjela i da nag budem izbačen na ulicu kako bih bio pouka svima onima koji se opiru naredbama boga (Amfesisa).’

Dani su prolazili, a siromah Ihnaton živio je u siromaštvu, lišen svih dobara, dok mu je sva nada na ovom svijetu bila osveta faraonu nasilniku, pa makar i rukama nekog drugog.

Faraon je umro i ja sam, u svojstvu najvećeg doktora, prisustvovao pogrebnoj ceremoniji. Čarobnjaci su držali oproštajne govore noseći umrlog velikana, a riječi koje su opetovali još uvijek se veoma dobro sjećam.

Govorili su: ‘O narode Egipta, Zemlja i nebesa i ono što je između njih izgubili su jedno veliko srce koje je voljelo Egipat i sve ljude, životinje, biljke i neživa bića u njemu. Jetimima je bio otac, siromašnima je pružao pomoć, narodu je bio brat, a Egiptu je bio slava.

Bio je najpravedniji među bogovima, najmilostiviji i onaj koji je najviše volio egipatski narod. Amfesis je otišao kako bi se pridružio velikim bogovima, a narod je ostavio u tami.’”

Sinuhi dodaje: “I dok sam tako pomno slušao govor čarobnjaka i njihovo obmanjivanje u govoru i plakao nad sudbinom Egipta i njegovog siromašnog naroda koji je izmalaksao pod bičevima faraona i čarobnjaka zajedno... i dok se ogromni okupljeni svijet – gdje je svaka njegova jedinka ponaosob od faraonova nasilja i njegova biča pretrpjela uznemiravanje i kaznu – grcao u plaču, čuo sam jednog čovjeka kako plače poput narikače. Glas njegovog plača nadvisivao je sve ostale glasove i ponavljao je rečenice koje su bile nerazumljive. Malo sam bolje pogledao i vidio da plače onaj sakati i nemoćni Ihnaton koji je bio povezan na leđima magarca. Požurio sam k njemu kako bih mu uručio određene hedije i mislio sam da on plače od radosti i sreće zbog smrti zulumćara koji mu je učinio nasilje mučeći ga gotovo do smrti.

No, Ihnaton je srušio moje nade onda kada mu je pogled pao na mene i počeo glasno govoriti: ‘O Sinuhi, sve dok nisam čuo ovo što su o Amfesisu kazali naši čarobnjaci, uistinu nisam znao da je Amfesis do ovako uzvišenog stepena bio pravedan, velikan i dobročinitelj svom narodu.

I evo sada plačem jer sam svih ovih dugih godina umjesto ljubavi i veličanja u svom srcu nosio mržnju protiv ovog velikog boga. Uistinu sam bio u velikoj zabludi.’ Dok je Ihnaton, s dubokim vjerovanjem, ponavljao ove riječi, ja sam, sav u bunilu zbog onog što čujem, gledao u njegove odsječene organe i u njegov unakaženi lik. A on, kao da je pročitao ono što mi se motalo u mislima, punim ustima vrisnu na mene: ‘Amfesis je, zaista, bio u pravu zbog onoga što mi je uradio jer se nisam odazvao naredbama bogova. I ovo je kazna za svakog onog ko se opire bogu koji ga je stvorio i zavolio. Pa ima li za roba veće sreće od toga da dobije zasluženu kaznu za svoja djela i to rukama boga, a ne rukama nekog drugog?!’”

Ko je bio Amfesis?

Amfesis je bio jedan od mnogih egipatskih faraona. Vladao je Egiptom vatrom i željezom punih deset godina. Poveo je uništavajući rat protiv susjedne Noobe u kojoj je izginula jedna petina egipatskog naroda. Uništio je plodna polja, posjekao drveća i istrijebio omladinu Egipta pod optužbom za poraz u ratu koji je sam rasplamsao protiv Noobe. Spalio je glavni grad u jednoj od noći svoga ludila isto kao što je to uradio Nejron sedam stoljeća poslije njega kada je spalio prijestolnicu Rim.

Period Amfesisa bio je najcrnji period koji je upamtio Egipat u povijesti faraona koji su njime vladali, počevši od prve do pete dinastije u kojoj je Amfesis bio jedan od vladara.

Amfesis je umro ostavivši iza sebe potpunu ruševinu i uništen narod. I pored toga, dirnuta žalopojkama čarobnjaka i njihovim govorima, okupljena svjetina ga je oplakivala, a jedan od njih bio je i ovaj miskin Ihnaton.

Amfesisovo porijeklo

Amfesis je u mladosti bio mali vračar koji je nadzirao balzamiranje (mumificiranje) i ukop mrtvih u javnim grobnicama te za svoj posao uzimao skromnu nagradu. U jednom trenutku počeo se nametati kao vlasnik kabura i tražio je veću naknadu za svoj posao. Ljudi su prihvatili njegovu tvrdnju i prihvatili novi porez koji im je propisao. Nakon toga, ustvrdio je da je on vladar grada pa su ljudi i tu njegovu vlast, bez imalo opiranja, prihvatili. Počeo je vladati ljudima, a oni su mu iskazivali pokornost u svemu onome što bi im naredio. Kada se proglasio kraljem, ljudi su mu dali prisegu i postao je kralj Amfesis. Kada je vidio da se njegova volja, bez imalo otpora ili opiranja, sprovodi nad ljudima, proglasio se božanstvom, a uz njega stadoše čarobnjaci koji posvjedočiše da je on bog, stvoritelj stvorenja i da radi što on hoće. Narod je to sasvim pokorno prihvatio i ničice padao pred njim. Tako je Amfesis postao faraon Egipta i počeo je vladati narodom i to vatrom i željezom tako da je njegov period bio period pustošenja i rušenja, kakav nikakav ranije nije bio zabilježen.”

Allahu, pokaži nam istinu istinom i podari da je slijedimo! I pokaži nam neistinu neistinom i podari da je se klonimo!