Japan, daleku istočnu zemlju, poznatu i kao zemlju izlazećeg sunca, nekako smo uvijek zamišljali obavijenu velom istočnjačkih miomirisa i trešnjinog cvijeta, i uvijek nam je djelovala tajanstveno i nedokučivo. Vrijeme je da otkrijemo velove tajnovitosti i naučimo nešto o ovoj divnoj zemlji i ovim preciznim i vrijednim i dugovječnim ljudima.
Zemljopis i demografija
Japan je država koju čini grupa od 6852 otoka, a najveći otoci sa sjevera prema jugu su: Hokkaido, Honšu, Šikoku i Kijušu, koji čine više od 97% površine. Veći broj manjih otoka okružuje ova četiri, kao i grupe udaljenih otoka Okinava i Rjukju.
Japan je dio pacifičkoga vatrenoga prstena i nastao je kao posljedica podvlačenja filipinske i tihookeanske litosferne ploče pod evroazijsku. Japansko otočje je vulkanskog porijekla, u ovom području su potresi česti. Fudži je najpoznatiji vulkan u Japanu i ujedno je i najviši vrh Japana (3776 metara). Većinu površine čine planine koje su pokrivene velikim šumama.
Japan ima veliku populaciju, procjenjuje se da ima oko 124 miliona stanovnika, što ga čini jedanaestom zemljom na svijetu po broju stanovnika. Što se tiče religijske pripadnosti, mnogi Japanci smatraju se ujedno i šintoistima i budistima. Šintoizmu se pripisuje 70,5%, budizmu 67,2%, kršćanstvu 1,5% i 5,9% drugim religijama. (CIA Factbook) Šintoizam je politeistička i animistička religija, u kojoj se vjeruje u natprirodne entitete.
Japan je po ustavu parlamentarna monarhija sa carem na čelu. Glavni grad je Tokio. Susjedni gradovi i Tokio sa 32 miliona stanovnika predstavljaju najveće metropolitansko područje na svijetu.
"Prisustvo muslimana na području Japana datira još s kraja 19. stojeća. Ovi muslimani su mahom bili japanski konvertiti kao i pojedinačni doseljenici ili, pak, izbjeglice kao npr. oni iz Rusije nakon 1918. godine. Tek 1970-ih, a, pogotovo, nakon 1980. godine, prisustvo muslimana na području Japana poprima masovniji karakter. Najznačajnija skupina muslimana u Japanu potiče iz Indonezije, zatim iz Pakistana, Bangladeša, Malezije, Irana, Turske itd. Većina ovih doseljenika su muškarci koji često sklapaju brakove sa Japankama koje uglavnom primaju islam. Djeca iz ovih brakova, sudeći prema izvještajima, većinom su muslimani, što znatno doprinosi pozitivnom demografskom razvoju islama na ovom području. Nažalost, tačan broj muslimana u Japanu nije poznat. Sve brojke o broju ove populacije baziraju se na pretpostavkama i procjenama. Konfuziju stvaraju i jake varijacije koje se prikazuju u izvještajima. Očigledno je da njihov broj brzo raste, jer 1986. godine njihovo brojno stanje generalno je procijenjeno na svega 10.000 osoba. Do početka 2000-ih godina, izgledi su, da je broj muslimana sa stranom pozadinom iznosio od 65.000 do 75.000, pa čak, i 100.000 osoba. Broj etničkih Japanaca koji su primili islam također je nepoznat. Ako je suditi prema umjerenijim procjenama, onda njihov broj iznosi negdje između 7.000 i 10.000 ljudi. U nekim izvorima se, kad je u pitanju ova grupa, govori i o više desetina hiljada ljudi. Procjene koje se smatraju pretjeranim izvještavaju nas o 200.000, pa čak, do 300.000 muslimana stranog porijekla kao i oko 100.000 konvertita." (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 140)
Povijest islama u Japanu
Povijest islama u Japanu relativno je kratka kad se uporedi sa prisustvom islama u državama koje su u ovom kraju svijeta. Kao što smo rekli, islamska populacija je jedna od najmanjih vjerskih skupina u ovoj zemlji. Muslimani su pojedinačno dolazili u Japan prije 19. vijeka.
Postoje zabilježeni slučajevi kontakta između muslimana i Japana prije 1853. godine, moguće već oko 1700. godine. (Islamophobia in Japan: A Country at a Crossroads. Islamophobia Studies Journal. 6 (2): 167--181)
Jedan od najranijih zabilježenih tragova o Japanu kod muslimana nalazi se u radovima perzijskog kartografa Ibn Hordabe. Atlas Mahmuda Kašgarija iz 11. vijeka ukazuje na staze Puta svile, i Japan je predstavljen na krajnjem istoku. Tokom tog perioda bilo je kontakta između Hui, muslimanskog naroda iz Kine, i kovača iz Japana. Shodno izvorima iz Kine, kineski general Lan Yu posjedovao je 10 hiljada japanskih mačeva po imenu "katana". Car Hongwu bio je nezadovoljan zbog ovih generalovih veza sa Japancima i više od 15 hiljada ljudi optuženo je za izdaju i pogubljeno.
Portugalski moreplovci spominju jednog putnika muslimana, Arapa, koji je propovijedao islam narodu u Japanu. On je otputovao na kraju u Malaku u 1555. Malaka je područje u današnjoj Maleziji. (Asia in the Making of Europe, Volume I: The Century of Discovery. Donald F. Lach -- Google Books)
U 17. vijeku, iranski trgovci stigli su iz Tajlanda u Nagasaki tokom Tokugawa perioda, to je jedan povijesni period Japana od 1603. do 1867. godine. (JAPAN iv. Iranians in Japan. Encyclopaedia Iranica)
Moderno doba
Prvi kontakt muslimana sa Japanom u modernom dobu ostvarili su Indonežani koji su služili na britanskim i nizozemskim brodovima krajem 19. vijeka.
Još jedan bitan kontakt ostvaren je 1890. godine kad je sultan Abdulhamid II, osmanlijski halifa islamskog ummeta, poslao brod u Japan u vezi s pozivom japanskog princa Komatsua Akihitoa u Istanbul nekoliko godina prije toga. Ova fregata zvala se "Ertugrul" i uništena je u oluji u povratku 16. septembra 1890. godine. Kušimoto Turski memorijalni centar i muzej posvećeni su diplomatima i moreplovcima koji su se utopili prilikom ove nesreće. Godine 1891. članovima posade koji su doživjeli brodolom godinu prije toga, u povratku u Istanbul pomoć je pružila Imperijalna japanska mornarica. Shotaro Noda, jedan novinar koji je išao s njima, prvi je japanski konvertit za kojeg se zna. Na islam je prešao u Istanbulu. (Islamophobia in Japan: A Country at a Crossroads. Islamophobia Studies Journal. 6 (2): 167--181)
Zbog socijalističke Oktobarske revolucije, nekoliko stotina Tatara muslimana zatražilo je azil u Japanu. Naselili su se u glavnim gradovima i formirali male zajednice. Nekoliko Japanaca primilo je islam kroz kontakt sa ovim muslimanima. Historičar Caeser E. Farah dokumentovao je da su Ajaz Ishaki, koji je rođen u Rusiji, i pisac Abdurrešid Ibrahim bili prvi pred kojim je neko od etničkih Japanaca prešao na islam. Kad je Kotaro Jamaoka prešao na islam 1909. u Bombaju nakon kontakta sa Ibrahimom, uzeo je ime Omar Jamaoka. (Islam: Beliefs and Observations)
Jamaoka je bio prvi Japanac koji je išao na hadž, išao je na zvanično putovanje kod halife da traži odobrenje za gradnju džamije u Tokiju. Ovo odobrenje dato je 1910. godine i džamija je konačno završena 12. maja 1938. godine, između ostalog i sa mnogim donacijama raznih velikih firmi. Prvi imami u njoj bili su Abdurrešid Ibrahim i Abdulhaj Kurban Ali.
Kobe džamija završena je već prije toga, naime 1935. godine, uz pomoć tursko-tatarske zajednice trgovaca. (Islam in Japan. Harvard Asia Quarterly)
Japanski nacionalisti i panazijatizam
U kasnom meidži periodu, razvojnom periodu Japana od 1868. do 1912. u kojem su postali svjetska sila, osnovane su jake veze između japanske vojne panazijatističke elite i muslimana kako bi našli zajednički interes protiv zapadne kolonijalizatorske sile. Japan je 1906. godine putem nekih medija počeo propagandnu kampanju u kojoj se spominjao kongres religija koji bi se trebao održati u Japanu i na kojem bi se razgovaralo o tome da se islam prizna kao jedna od zvaničnih religija i da bi imperator mogao primiti islam. (Bodde, Derk. Japan and the Muslims of China. Far Eastern Survey, vol. 15, no. 20, 1946, pp. 311--313)
Nacionalističke organizacije poput Adžia Gikai bile su instrumenti u osnivanju ovih veza sa islamskim svijetom. Tako je Japan pomagao i neke pobunjeničke skupine protiv kolonijalizatorskih sila, naprimjer u regijama koje su Nizozemci bili kolonijalizirali. Velika japanska muslimanska liga osnovana je 1930. godine i bila je prva zvanična islamska organizacija u Japanu. Knjige i časopisi o islamu bili su oblici kako su ove organizacije radile na informisanju Japanaca o islamu i radu na zajedničkom cilju, suzbijanju kolonijalizatorskih sila. Japanci su težili panazijatizmu, uspostavljanju i jakog bloka u Aziji gdje bi azijatski narodi koji imaju mnogo što slično, pružili protutežu zapadnom imperijalizmu u svakom smislu, ekonomski, politički, vojno i ideološki. Mnoge akademske ličnosti, muslimanski lideri i pobunjeničke snage bile su pozivane u Japan tokom ovih decenija. Drugi svjetski rat završio je i porazom Japanaca, tako da su ove težnje i ova saradnja između Japanaca i muslimana oslabile.
Šumei Okava bio je najistaknutiji političar i akademik po pitanju japansko-islamskih veza i studija. On je bio nacionalistički panazijski pisac i prvi je završio prijevod Kur'ana na japanski jezik, to je priveo kraju u zatvoru. Nakon Drugog svjetskog rata on je procesuiran zbog učestvovanja u ratnoj propagandi. Na kraju je oslobođen optužbi. (A History of War Crimes Trials in Post 1945 Asia-Pacific)
Bitno je spomenuti da su Japanci izvršili invaziju na Indoneziju, zemlju sa najvećom muslimanskom populacijom na svijetu. Indonezija je početkom Drugog svjetskog rata bila kolonija Nizozemske. Japance koji su brzo zauzeli Indoneziju, Indonežani su dočekali kao oslobodioce, ali ubrzo je optimizam nestao, jer Japanci su prisilno u radne kampove odveli milione ljudi od kojih se mnogi nisu vratili. Kad je rat stao, Japanci nisu mogli zadržati vlast, ali su pomagali pobunjenicima da se riješe kolonijalizatora Nizozemske, koja je prestankom rata pokušala da vrati Indoneziju pod svoju vlast. Ali nakon nekoliko godina Nizozemska je morala priznati nezavisnost Indonezije.
Izazovi
Jedan od izazova muslimana u Japanu jeste obezbjeđenje halal hrane. Agencije za halal certificiranje postoje, ali ne postoji standardiziran nadzor tih agencija.
Godine 2014. bilo je oko 80 mesdžida u Japanu. Mnoga naselja u kojima živi znatan broj muslimana nemaju mesdžid, ali ipak sve je veći broj mesdžida koji se otvaraju.
Problem s kojim se suočavaju muslimani jeste to da je znatan broj muslimana u ovoj zemlji privremeno, zbog posla ili studiranja, tako da su neke zajednice nestabilne zbog odlaska članova. Japanci se često pripisuju raznim politeističkim religijama u istom momentu i mnogi ne razumiju monoteističku religiju u kojoj se obožava samo jedno božanstvo. Ne razumiju da muslimani, naprimjer, ne proslavljaju druge vjerske praznike, pogotovo Japanci koji pređu na islam imaju više poteškoća sa prakticiranjem jer mnogi od njih teško uspostave islamsku praksu u svom životu.
(Living in Japan as a Muslim: Current Situations and Problems)