U Kamerunu, živopisnoj afričkoj zemlji, za koju mnogi kažu da je "Afrika u malom", živi značajna muslimanska manjina, koja se, kao i muslimani u svim ostalim dijelovima svijeta, suočava sa brojnim izazovima, ali koja i evidentno doživljava napredak.
Zemljopis i demografija
Kamerun je država u središnjoj Africi. Na jugozapadu izlazi na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog okeana, na sjeverozapadu graniči s Nigerijom, na istoku s Čadom i Srednjoafričkom Republikom te na jugu s Republikom Kongo, Gabonom i Ekvatorskom Gvinejom.
Kamerun se dijeli na četiri geografske cjeline: na zapadu uz nigerijsku granicu pruža se gorje Kamerun s istoimenim najvišim vrhom (4095 m), ujedno i najvišom planinom ovog dijela Afrike; na jugu se nalazi obalna nizina koja prema unutrašnjosti prelazi u pošumljenu visoravan čija visina ne prelazi 1000 m; u središnjem dijelu zemlje reljef se postupno uzdiže do visoravni Adamaoua (1400 m), a na sjeveru, gdje dominira savana i suha stepa, nadmorska visina ponovno pada prema jezeru Čad.
Yaoundé je glavni grad države Kamerun. Leži između rijeka Nyong i Sanga. Kulturno je, trgovačko i privredno središte. U njemu živi oko dva miliona stanovnika. Osnovan je 1888. godine kao postaja za trgovinu bjelokošću. Tokom Prvog svjetskog rata bio je pod okupacijom belgijskih snaga, a nakon sloma Njemačke pripao je Francuskoj. Godine 1920. postao je glavni grad Francuskog Kameruna te je i danas glavni grad Republike Kamerun.
U Svjetskom almanahu demografske istorije muslimana navodi se: "Značajan dio stanovništva Kameruna čine muslimani. O procentu muslimana u odnosu na ukupno stanovništvo, u nedostatku zvaničnih podataka, kroz čitavo 20. stoljeće pristupalo se špekulativno. Ono što je karakteristično za Kamerun jeste činjenica da se u statistikama ne nailazi na podatke o etničkoj ili lingvističkoj pripadnosti stanovištva, što je, inače, značajan faktor u procjenama za izračunavanje potencijalne muslimanske populacije jedne zemlje. Pored viševjekovnog prisustva islama, jasno je da se ova religija u drugoj polovini 20. stoljeća znatno proširila na ostale zajednice, naročito animističke. Stoga se u starijim izvještajima procenat muslimana u ukupnom stanovništvu procjenjuje na oko 15%. Noviji izvještaji na ovu temu su, nakon pojačane islamizacije na sjeveru Kameruna, procenat muslimana predstavljali od 20% do 25%. Veoma važan izvor podataka predstavljaju ankete o demografskoj situaciji i zdravlju stanovništva Kameruna. Njihovi rezultati manje-više potkrepljuju tvrdnje da muslimani predstavljaju 1/5 populacije ove države. Najopširnija među ovim anketama jeste ona provedena po domaćinstvima 2001. godine, koja je obuhvatila preko tri miliona domaćinstava, a sadržavala je i podatke o vjerskoj pripadnosti glave porodice, odnosno domaćina. Ova anketa je zanimljiva jer su publikovani podaci raspoređeni po provincijama. Godine 2005. konačno se u kamerunskim statistikama javlja i prikaz vjerske strukture populacije ove države. Prema popisu stanovništva 2005. godine, 20,9% od ukupno 17.463.836 Kamerunaca, tačnije 3.650.000 osoba registrovano je kao pripadnici islamske vjeroispovijesti." (Svjetski almanah demografske istorije muslimana)
Prema procjenama iz 2018. godine, broj muslimana povećao se na 24,4%. Ostale vjerske skupine u ovoj zemlji su: rimokatolici 38,3%, protestanti 25,5%, druge kršćanske grupe 6,9%, animisti 2,2%, drugi 0,5%, i oni koji se izjašnjavaju da nemaju vjersko opredjeljenje 2,2%. Službeni jezici su francuski i engleski, a postoje još dvadeset četiri grupe afričkih jezika u ovoj zemlji. (CIA Factbook)
Etnički i vjerski Kamerun izrazito je heterogena zemlja. Mnogobrojni narodi mogu se podijeliti u pet skupina čija teritorijalna raspodjela odgovara zemljopisnoj podjeli: narodi zapadnog gorja (31%, najznačajniji Bamileke i Bamun), narodi obalnih tropskih šuma (12%, najbrojniji Bassa i Duala), narodi tropskih šuma u unutrašnjosti (18%, najbrojniji Beti-Pahuin, narod predsjednika Biya), narodi sjevernih sušnih područja (14%, najbrojniji Fulani) i Kirdi, stanovnici sjeverne pustinje i središnje visoravni.
Oko 27% muslimana u Kamerunu se smatra sunnijama, ima oko 2% ahmedija, koji se zbog svojih ubjeđenja ne mogu smatrati muslimanima, a oko 3% su šiijskog mezheba. Većina muslimana u ovoj zemlji ne smatra se dijelom nekog smjera ili sekte. (Pew Forum on Religious & Public life)
Može se napomenuti da su sufijski tarikati široko rasprostranjeni u ovoj zemlji.
Povijest
Islam se u ovoj zemlji proširio preko trgovačkih karavana koje su dolazile na sjever današnjeg Kameruna. Grupe naroda Fulani nastanile su se u ovom području i bavile su se trgovinom. Na ovaj način islam se proširio sa sjevernih područja na središnja područja današnjeg Kameruna. Islamski utjecaj širio se u prvoj polovini 9. vijeka po gregorijanskom kalendaru sve dok nije obuhvatio sredinu Kameruna.
Prvi Evropljani na ovom području bili su Portugalci koji su stigli oko 1500. godine, ali nisu osnovali stalne kolonije. Kamerun je potpuno koloniziran tek u kasnim 1870-im kada je u utrci za osvajanje Afrike ovo područje pripalo Njemačkoj.
Muslimani su prije dolaska kolonizatora bili osnovali lokalne sultanate i na taj način bili su politički prilično stabilni sve do 1884. godine kad je Njemačka okupatorska sila ukinula ove sultanate i stavila ih pod svoju vlast.
Prije dolaska okupatora islam se širio prema jugu zemlje. Njemačka je svojim dolaskom preuzela vlast i počela sa misijama pokrštavanja 1884. godine. Nijemci su prvo pokušali da pridobiju muslimane da rade u korist okupatora, a kad im to nije pošlo za rukom, onda su povećali pritiske na muslimane. Misionarske aktivnosti su pojačane, a muslimani su ispoljili građanski neposluh, naprimjer nisu dali svojoj djeci da idu u škole gdje se mnogo radilo na preobraćivanju djece u kršćanstvo.
Godine 1893. Nijemci i Britanci su napravili sporazum da bi oslabili muslimane u ovoj regiji, pa su podijelili narode Hausa i Fulani na dva dijela, tako da su neki ostali na sjeveru Nigerije, a drugi su ostali na sjeveru Kameruna. Muslimanima nije bilo preostalo ništa drugo nego da se bore protiv ove podjele.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata Kamerun je podijeljen na dva dijela, na Britanski i Francuski dio, tako da je njemačka vlast kratko trajala. Odnos Francuza prema muslimanima nije bio bolji od odnosa Nijemaca. Nekad bi koristili političke metode, a nekad silu.
Nakon Prvog svjetskog rata koloniju su podijelile Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo. U francuskom dijelu je potkraj kolonijalnoga doba, ranih 1950-ih, 75% domorodaca bolovalo od sifilisa. Na svakih 70.000 stanovnika dolazio bi jedan liječnik.
Francuski Kamerun stekao je neovisnost 1960. godine, a godinu dana kasnije oba su dijela ujedinjena. Prvi predsjednik neovisnog Kameruna bio je Ahmadou Ahidjo koji je vladao do 1982. Njegova se vladavina smatra autoritarnom, čak i diktatorskom, ali je zemlji donio stabilnost i onemogućio pokušaje državnog udara. Naslijedio ga je današnji predsjednik Paul Biya, koji je uglavnom preuzeo metode svog prethodnika.
Izazovi muslimana Kameruna
Nakon nezavisnosti sekularna vlast je radila na izoliranju i potiskivanju muslimana. Tek 1963. godine država je dozvolila muslimanima da osnuju svoju zvaničnu zajednicu (Islamska kulturna zajednica Kameruna). Jedno vrijeme ovo je bila jedina organizacija muslimana koja je zastupala njihova prava i interese. Kad je sloboda postala veća, osnovano je još nekoliko organizacija: Islamski nacionalni medžlis, Komisija za prijevod Kur'ana časnog, Kulturna zajednica. Postoji i oko pedeset islamskih osnovnih škola i pet srednjih. (The Pew Forum: On Religion and Public Life. 2015)
Zbog slabog materijalnog stanja muslimansko društvo u Kamerunu uveliko je bilo ovisno o stranoj pomoći u izgradnji vjerske infrastrukture. U izgradnji iste mnogo su pomogle zemlje poput zemalja Zaljeva i Libija. Mnogi studenti studirali su širom islamskog svijeta i vratili se u Kamerun kako bi obavili svoj važan zadatak odgajanja generacija i prenošenja znanja. Zbog nekih političkih zahtjeva, država ih je smatrala prijetnjom, pa se ova nova generacija okrenula društvenom radu i osnivanju ustanova za edukaciju i odgoj.
Može se reći da je odnos države prema muslimanima u ovoj državi donekle prevrtljiv, nekad se država odnosi neprijateljski, a nekad kooperativno, tako da u najmanju ruku može da se osjeti neka vrsta nepovjerenja prema ovom dijelu stanovništva.
S druge strane, kršćanske organizacije veoma lahko otvaraju škole jer imaju mnogo jaču finansijsku moć.
Također, izazov s kojim se suočavaju muslimani jesu veoma teške ekonomske prilike. Još od vremena kolonijalizma najbolja zemlja za poljoprivredu i stočarstvo nalazi se u rukama zapadnjaka ili kršćanskih biznismena. Oni koji se i bave poljoprivredom ili stočarstvom većinom koriste veoma primitivne metode tako da su prihodi minimalni. (Dawa Center/El-Mustevdau ed-da'vijju er-rakmi)
Unatoč aktivnostima kršćanskih misionara, poziv u islam nailazi na veliki odziv u ovoj zemlji. Mnogi ljudi koji prihvate islam izjavljuju kako ih je privukao moral muslimana. Privlačno im je bilo to da muslimani izbjegavaju mnoge poroke, poput droge, alkohola i razvrata. Također muslimani u ovoj zemlji nastoje da žive u miru sa ostalim skupinama. Ovo najbolje objašnjava porast broja muslimana u ukupnom stanovništvu u proteklih nekoliko decenija.
Molimo Allaha da popravi stanje muslimana u ovoj zemlji i širom svijeta!