Muslimani u Nigeriji

U ovom broju časopisa El-Asr donosimo vam tekst o Nigeriji, bogatoj afričkoj zemlji. Federalna Republika Nigerija je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi na Gvinejski zaljev, koji je dio Atlantskog okeana, na zapadu graniči s Beninom, na sjeveru s Nigerom, na sjeveroistoku s Čadom te na istoku s Kamerunom. Nigerija je po broju stanovnika daleko najveća afrička zemlja. Ova zemlja često se spominje u medijima zbog raznih sukoba. U ovom tekstu donosimo nekoliko informacija o ovoj zemlji kako bi čitaoci lakše mogli shvatiti situaciju u kojoj se nalazi ova država i muslimani u njoj.

Demografija

Nigerija od svih zemalja u Africi ima najveći broj stanovnika. Stanovništvo čini više od 250 etničkih grupa. Najbrojniji i politički najutjecajniji su Hausa i Fulani koji čine oko 29% društva, Joruba 21%, Ibo 18%, Idžav 10%. Zvanični jezici su engleski, hausa, edo, yoruba, ibo i fulani. U Nigeriji se govori još preko 500 drugih jezika. Što se tiče religijske pripadnosti, procjenjuje se da su 50% muslimani, 40% kršćani, a oko 10% stanovništva pripada urođeničkim paganskim religijama.

Procjenjuje se da će nigerijska populacija narasti sa 186 miliona 2016. godine na oko 392 miliona 2050. godine, i tako postati četvrta populacija na svijetu po brojnosti. Stopa prirodnog naraštaja veoma je visoka, a populacija je prosječno veoma mlada. (The World Factbook)

Ekonomija

Velike razmjere zagađenja

Naftna kompanija Shell jedna je od najvećih u svijetu i svake godine ima dobit koja se broji u milijardama eura. Direktor dobija bonuse od desetina miliona eura. Ova izvorno nizozemska kompanija važi za jednog od najpopularnijih poslodavaca dok širom svijeta milioni ljudi postaju žrtvama zagađenja i promjene klime koje Shell prouzrokuje. U delti Nigera dogodila se jedna od najvećih naftnih katastrofa u povijesti. U toku perioda od 50 godina u toj je delti iscurilo desetine miliona barela nafte. U blizini grada Bodo tokom 72 dana curila je nafta iz cijevi prije nego su te cijevi popravljene. Oko 49 miliona litara nafte iscurilo je u prirodu. Tlo i voda su zagađeni, poljoprivreda i ribarstvo više u tom području nisu mogući, stanovništvo ima zdravstvene probleme, a životinje koje tu žive su ugrožene. Shell tvrdi da je naftna industrija dobra za radna mjesta u Nigeriji, ali samo jedna veoma mala grupa ljudi profitira od zarade. Početkom 2015. godine Shell je natjeran da plaća odštetu žrtvama ove katastrofe.

Ovo je također primjer zapadnih metoda iskorištavanja slabijih i siromašnijih naroda, te odštete koje će platiti su neznatne kad se uporede sa štetom koja je načinjena tom području i generacijama koje će u budućnosti tu da žive. Ali Shell, i druge kompanije koje su prouzrokovale slične katastrofe na drugim mjestima, maksimalno se trudi da zataška takve slučajeve i sebe predstavlja kao kompaniju koja “brine o okolišu” i koja je “društveno odgovorna”. Međutim, jasno je da ovakve kompanije preko leševa prelaze samo da dođu do svog cilja. (greenpeace.nl)

Povijest

Sjevernom je Nigerijom od 9. stoljeća tokom više od 600 godina dominiralo trgovačko carstvo Kanem-Bornu sa sjedištem oko jezera Čad. Svoju je moć temeljilo na prekosaharskoj trgovini sa sjevernoafričkim Berberima. Početkom 19. stoljeća islamski reformator Osman b. Fudi podvrgnuo je kontroli naroda Fulani veliki dio nigerijskog sjevera. Od 15. do 17. stoljeća na jugozapadu se razvilo kraljevstvo Oyo naroda Yoruba, a na jugoistoku carstvo Benin naroda Edo.

Evropski su trgovci u razdoblju od 17. do 19. stoljeća na obali uspostavili postaje za trgovinu robovima koje su transportirali na američki kontinent. Prvi Evropljani koji su vidjeli obalu današnje Nigerije bili su članovi posade jedne portugalske lađe 1472. godine. Godine 1786. u Nigeriji se mogao kupiti rob za 2 funte, a prodati u Americi za 65 funti. U tom je dobu godišnje prevoženo preko Atlantika i više od 100.000 robova. Još 1847., nakon što su mnoge države načelno zabranile trgovinu robljem, iz Afrike je u cijeli svijet odaslano preko 80.000 pripadnika roblja. U 19. su stoljeću robovi kao glavna roba zamijenjeni drugim dobrima, naprimjer palminim uljem. Robovanje u Nigeriji stavljeno je van zakona tek 1901. godine, a kućni robovi postojali su i ranih 1950. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće područje Nigerije kolonizirala je Velika Britanija, ispočetka je podijelivši na Sjevernu i Južnu Nigeriju. Obje su kolonije ujedinjene 1914.

Vidimo da su u ne tako davnoj historiji zapadne države ogromna sredstva zarađivale trgovinom robljem i iskorištavanjem tih robova na raznim plantažama širom svijeta, a danas su im prepuna usta moralisanja i ljudskih prava. Istina je da se mnoga ljudska prava više poštuju na Zapadu nego u nekim drugim dijelovima svijeta, ali Zapad i dalje iskorištava siromašne zemlje, samo na drugačije, perfidnije i prefinjenije načine. Mnoge zapadne zemlje nasumice su crtale granice u Africi, ne vodeći računa o raznim plemenima koja su naseljavala razna područja. Ovo je stvorilo mnoge konflikte koji se i danas nastavljaju. Sve je to smišljeno urađeno dok se u isto vrijeme radilo na tome da narodi u Africi steknu kompleks manje vrijednosti. Jednom regijom koloniziranom od strane Velike Britanije vladalo je oko trideset bijelaca koji su bili potpomognuti sa otprilike tri stotine slabo naoružanih policajaca koji su pripadali autohtonom narodu, dok je broj stanovnika te regije bio oko 1,5 milion ljudi. Milion i po ljudi je psihički do toga dovedeno da puste da ih trideset ljudi iskorištava i porobljava.

Islam je došao u Nigeriju u petom hidžretskom stoljeću, tu je cvjetao i širio se među stanovnicima tog područja koje je tad bilo poznato kao zemlja Hausa. Od najvećih učenjaka koji su posjetili ovu zemlju bio je poznati i istaknuti islamski učenjak Sujuti, rahimehullah. Nigerijski učenjak i reformator Osman b. Fodi uspio je da osnuje sunijsku islamsku državu, utemeljenu na principima mudrosti i milosti, vodilo se računa o općoj koristi i stvarnosti u kojem se nalazi narod, pa je tako bilo pravde, opskrba je bila dovoljna za stanovništvo, a narod se osjećao bezbjednim u pogledu ubjeđenja i imovine.

Nakon Drugog svjetskog rata Britanija je kao odgovor na rastući nigerijski nacionalizam započela prijenos vlasti na domaće stanovništvo u okviru federalne strukture. Pri kraju perioda kolonijalizacije u Nigeriji su od oko 35 miliona stanovnika tek 1.750 bili bijelci. (John Gunther, Nepoznata Afrika)

Godine 1960. zemlja je postala neovisna federacija triju regija koje su zadržale veliki stepen samouprave. U narednim godinama i decenijama redovno je dolazilo do sukoba, državnih udara, korumpirane vlade su se smjenjivale. U sedamdesetima je u Nigeriji počelo vađenje nafte, ali prihodi od njene prodaje nisu značajnije doprinijeli poboljšanju životnog standarda većine stanovništva.

Nigerijsko društvo suočilo se sa velikim izazovom kad je došao kolonijalizator Velika Britanija. Ova kolonijalizatorska vlast postepeno je smanjivala utjecaj islama na Nigerijce. Kad su napustili Nigeriju, bili su uspjeli u tome da odvoje vjerske propise od vladavine, uvjet za samostalnost 1960. bio je da se ukinu kazne zasnovane na šerijatskom pravu. I uspjeli su u tome da naprave takav sistem u kojem su kršćani i druge manjine ostvarili prednost na tehničkom, administrativnom, kulturnom, naučnom i političkom polju. Može se reći da je zbog suzbijanja islama došlo i do jedne vrste revolta u kojem su muslimani Nigerije odbili i mnogo dobrih stvari čim su došli Britanci, kao neke korisne nauke, što je utjecalo i na pojavu zloglasne organizacije Boko Haram koja, barem u zadnje vrijeme, zastupa tekfirsku ideologiju. Na osnovu ove ideologije ova organizacija je izvela mnoge napade u kojem su stradali mnogi nedužni ljudi, muslimani i nemuslimani. Bitno je ovdje napomenuti da većina muslimana u Nigeriji ne zastupa ideologiju koju zastupa Boko Haram, koja je najviše promocije dobila preko zapadnih medija. Lista zločina ove organizacija i pojašnjenje tih zločina zauzima previše prostora da bi se obradilo u ovom tekstu. Ova grupacija ne uzima za autoritet islamske učenjake koji su danas autoriteti u ummetu, ne slijedi metod u pozivanju koji slijede ovi učenjaci ummeta. Savjete i fetve ovih autoriteta ovi neuki ljudi ne uzimaju u obzir optužujući najveće autoritete muslimana danas da su izdajice, sluge raznih vlada itd. Dovoljan dokaz za zabludu ove skupine jeste to što je vođa te skupine objavio da daje prisegu Bagdadiju, glavom haridžija u ovom dobu.

Mnogo je truda uloženo u to da Nigerija postane prava kršćanska zemlja putem organizacija za širenje kršćanstva. Ali ovo se nije ostvarilo, naprotiv, neke regije na sjeveru zemlje uspjele su da sprovedu neke vjerske propise pa se kršćanska manjina potrudila da prouzrokuje određene nemire i sukobe. U javnosti se sve to pokušava predstaviti kao sektaški sukob ili sukob oko ekonomskih interesa, ali u biti to je smislen plan suzbijanja islama jer su se muslimani sve više počeli vraćati svojoj vjeri. Napadi na muslimane desili su 1990., 1994., 1995. i 2000. u raznim mjestima. Uz pomoć vojske ubijeno je na hiljade muslimana, hiljade su izbjegle, a privatni posjedi uništeni. Zločini se moraju osuditi ko god ih uradio. Nestabilno stanje i nepravda i vakuum vlasti, nažalost, dovedu do toga da nakon nekog napada druga strana traži osvetu i počini iste ili još veće zločine.

Dodatan problem predstavlja nizak nivo vjerskog znanja kod jednog broja ljudi koji misle da se vjera samo ogleda u kaznenom pravu, što je dovelo do toga da su se u nekim područjima određeni propisi nakaradno tumačili, što su mediji vješto iskoristili u pokušaju da se ocrni slika islama. Zato je velika obaveza na onima koji podučavaju da se maksimalno potrude da narod shvati što bolje vjeru kako bi se nemile situacije i tumačenja izbjegli.

Također, jedan bitan faktor u svemu ovom jeste i nedostatak jedinstva muslimana u Nigeriji. Nažalost, evidentan je visok stepen razilaženja u pogledu sekundarnih pitanja. Bitan faktor jeste to što su mnogi muslimani iz revolta odbacivali i svjetovne nauke, iako su i te nauke veoma bitne za prosperitet muslimana. Prosperitet muslimana počinje sa sviješću o vjerskom i kulturnom identitetu, a potom izučavanjem svjetovnih nauka i neumornim i poštenim radom, vodeći računa o općem interesu. U slučaju Nigerije, zbog više faktora, između kojih je i zapostavljanje svjetovnih nauka, muslimani nisu dovoljno zastupljeni u administraciji, trgovini, novinarstvu, tehnologiji itd., i na taj način ta izolacija postaje veća.

Ne smijemo da zaboravimo muslimane u Nigeriji u svojim dovama. Molimo Allaha da popravi stanje muslimana u Nigeriji i u ostatku ummeta, i neka su salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe!