Pakistan je druga država u svijetu po broju muslimana, u kojoj živi preko 204 miliona muslimana, nakon Indonezije u kojoj živi preko 227 miliona muslimana. U ovom tekstu govorit ćemo o ovoj zemlji, njenoj demografskoj slici, povijesti i izazovima s kojim se muslimani suočavaju u njoj.
Zvanični naziv je Islamska Republika Pakistan. Ova zemlja nalazi se na Indijskom potkontinentu i graniči sa Indijom, Afganistanom, Iranom i Kinom. Glavni grad je Islamabad. Pakistan ima 1.046 kilometara obale na Arapskom moru.
Pakistan je šesta zemlja na svijetu po ukupnom broju stanovnika. Kad pogledamo u procentima, onda možemo reći da je otprilike svaki deseti musliman na svijetu Pakistanac. Na urdu jeziku Pakistan znači zemlja čistih. Najvažnija rijeka je Indus. Pakistan je 1960. sa Indijom sklopio sporazum kojim se regulira korištenje ove rijeke. Neke od najvećih planina na svijetu nalaze se u Pakistanu.
Demografska slika
Izuzmu li se vjerske manjine hinduista i kršćana, stanovništvo Pakistana je skoro isključivo sastavljeno od muslimana. Religijski pejzaž današnjeg Pakistana tradicionalno je bio znatno šareniji nego danas. Homogenizacija stanovništva u korist muslimana posljedica je razmjene stanovništva koja je usljedila nakon 1947. godine, kada je dotadašnja britanska Indija podijeljena na većinski hinduističku Indiju i većinski muslimanski Pakistan. Razmjena stanovništva pogodila je milionske mase ljudi. Procjene o doseljenim muslimanima i hinduistima i sikhima donekle odudaraju jedne od drugih. Broj muslimana koji je 1947. godine preseljen iz Indije u Pakistan iznosio je najmanje sedam miliona osoba. S druge strane, preko pet miliona nemuslimana je iz Pakistana prebačeno u Indiju. Nakon 1947. kao posljedica demografskog transfera Pakistan je postao predominantno muslimanska zemlja. Dijelovi Pandžaba koji su pripali Pakistanu najjače su bili pogođeni ovim dešavanjima. Skoro kompletno hinduističko i sikhi stanovništvo ove provincije premješteno je u Indiju. Broj nemuslimana nakon 1947. godine ostao je najveći u Sindu. Od nemuslimana, hrišćansko stanovništvo ponajbolje je prebrodilo demografske promjene ovog vremena i njihov broj se od 1941. do 1951. čak podigao sa 421.000 na 520.000 osoba. Broj muslimana, sa oko 96% do 97% u odnosu na ukupno stanovništo, u prosjeku je ostao isti u rezultatima svih popisa koji su od 1951. izvršeni u Pakistanu. Od 1981. broj osoba koje su se izjasnile kao muslimani blago je spao, što je uglavnom posljedica izdvajanja ahmedija kao posebne religijske skupine.... Najmanje 80–85% pakistanskih muslimana može se okarakterizirati kao sunije hanefijskog mezheba. Unutar hanefija postoje dvije veoma različite struje. Najbrojnija su barlevije u koju se svrstava najmanje 50% svih Pakistanaca. Barlevije su karakteristične zbog svojih sklonosti različitim sufijskim tradicijama. Druga značajna skupina poznata je pod imenom deobandi i pripada joj najmanje 15% pakistanskog stanovništva i karakterizira je konzervativno i više puritanističko slijeđenje hanefijskog mezheba. Manje zastupljene skupine sunija poznate su pod imenom ehli-hadis koji se praktično ne vežu ni za jedan mezheb. (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 90–94)
Povijest i politička situacija
Godine 644. gr. muslimanska vojska porazila je vojske Mekrana i Sinda i tako je islam došao u dolinu Indusa. Balučijska plemena postepeno su prelazila na islam i ostavljala zoroastrijsku vjeru. Do današnjeg Pakistana islam je stigao 711. gr. ili 79 godina nakon smrti Poslanika, alejhis-selam. Emevijska dinastija poslala je vojsku pod vođstvom Muhammeda b. Kasima es-Sekafija protiv vladara Sinda, i ta vojska osvojila je sjevernozapadni dio doline Indusa od Kašmira do Arapskog mora.
Dolaskom muslimana do provincija Sind i Pandžab i narednih dinastija muslimanskih vladara postavljene su religijske granice Južne Azije. To je stotinama godina kasnije dovelo do formiranja država, od kojih je i Pakistan. Mnogi islamski učenjaci, državnici, trgovci, naučnici, arhitekte i ostali prominentni ljudi dolazili su iz ove regije ili su se u nju upućivali da bi se okoristili znanjem i kulturom u ovoj regiji.
U 16. i 17. vijeku dolascima evropskih trgovaca i stranih kolonijalizatora na teritoriju Južne Azije počeo je period u kojem je strana vlast rasla od običnih trgovačkih staništa pa do britanske političke i vojne kontrole cijele regije u koju spadaju današnje države: Indija, Pakistan, Bangladeš, Kašmir i Burma. Na početku u ovu su regiju dolazili i Nizozemci, Danci i Francuzi, ali Britanci su ipak preuzeli kontrolu i vijekovima kolonijalizirali i iskorištavali ove zemlje.
Do 1947. godine današnji Pakistan bio je dio Britanske Indije. Pakistan je kao država tad postao dio Britanskog Commonwealtha (Zajednice naroda). Tad se država sastojala od Zapadnog Pakistana (današnji Pakistan) i Istočnog Bengala (sadašnji Bangladeš). Godine 1956. Pakistan je postao neovisna republika, a Istočni Bengal postao je Istočni Pakistan.
Godine 1958. došlo je do revolucije i vojska je preuzela kontrolu, a 1971. godine došlo je do građanskog rata u Istočnom Pakistanu pod utjecajem Indije. Istočni Pakistan proglasio se neovisnim i ime je promijenjeno u Bangladeš. Bangladeš ima oko 150 miliona stanovnika koji su pretežno muslimani, da nije došlo do ove neovisnosti, Pakistan bi imao najveću populaciju muslimana na svijetu. Godine 1973. usvojen je novi ustav i država je dobila predsjednika i premijera. Ali Bhutto postao je premijer. Međutim, nakon četiri godine došlo je do vojnog udara pod vođstvom generala Muhammeda Zijaul-Haka i Ali Bhutto je pogubljen 1979. Nakon smrti Zijaul-Haka 1988. održani su slobodni izbori i Benazir Bhutto, kćerka ubijenog premijera, pobijedila je na izborima. Ona je postala prva žena premijerka u nekoj državi gdje su muslimani većina. Korupcija je, međutim, i dalje harala zemljom. Godine 1990. predsjednik Gulam Ishak Khan ju je otpustio.
Pakistan je osamdesetih godina prošlog vijeka također uvučen u rat u Afganistanu između SSSR-a i Afganistanskog naroda. Zajedno sa SAD-om Pakistan je trenirao i naoružavao borce koji su se borili protiv SSSR-a i njegove komunističke marionetske vlade u Kabulu. U tim danima u Pakistanu je boravilo oko 6 miliona izbjeglica.
Pakistan je prvi put izveo test sa nuklearnom bombom 28. maja 1998. godine. Pretpostavlja se da je većinu znanja za ovo krišom iz Nizozemske prenio Pakistanski fizicar Abdulkadir Khan. 1999. general Pervez Mušarraf je izvršio udar i skinuo s vlasti Navaza Šerifa. Sekularni diktator Mušarraf je dobio veliku podršku Zapada i vodio je prozapadnu politiku, što je bilo velik trn u oku muslimanskom stanovništvu koje pridaje veliku pažnju svojoj vjeri.
Zemlja je 2005. godine pogođena velikim potresom koji je imao snagu 7,6 na skali Rihtera. U mnogim zemljama širom svijeta skupljana je pomoć za narod. 27. decembra 2007 bivša premijerka Benazir Bhutto je nakon jednog predizbornog skupa ubijena.
Pakistan ima i velikih problema unutar države, u provinciji Balučistan postoje grupe koje streme ka većoj autonomiji ili nezavisnosti zbog nezadovoljstva podjele prihoda od prirodnog gasa i drugih sirovina. Nekad ove grupe koriste nasilne metode. Balučistan je jedna od najsiromašnijih regija u zemlji. Također i u Vaziristanu postoje separatističke aktivnosti, u nekim područjima u toj regiji pakistanski autoriteti nemaju nikakvu vlast i tu glavnu riječ vode vođe plemena.
Također česti su suludi, krvavi i besmisleni napadi ekstremističkih grupa na razne objekte i mjesta, što predstavlja velik problem za stabilnost i bezbjednost zemlje.
Pakistansko-indijski ratovi i Kašmir
Pakistan i Indija su od 1947. u konfliktu zbog Kašmira i obje zemlje žele da kontroliraju cijeli Kašmir u kojem je većina stanovništva muslimanske vjeroispovijesti. U tom prvom ratu Indija je pod svoju kontrolu stavila oko dvije trećine Kašmira: Kašmirsku dolinu, Džamu i Ladakh, a Pakistan je pod svoju kontrolu stavio oko trećinu Kašmira: Azad Kašmir i Gilgit-Baltistan. (Hagerty, Devin, South Asia in World Politics. Rowman & Littlefield)
Godine 1965. došlo je do novog sukoba nakon što Pakistan izveo operaciju Gibraltar. Pakistan je osmislio ovu operaciju da ubaci svoje trupe na teritoriju Džamu i Kašmira kako bi se pokrenula pobuna protiv indijske vladavine. Indija je odgovorila velikim napadom na Zapadni Pakistan. Rat koji je trajao sedamnaest dana ostavio je hiljade žrtava na obje strane. Sovjetski Savez i SAD su posredovali i dogovoreno je primirje.
Godine 1971. došlo je do novog sukoba, koji nije imao veze sa sporom oko Kašmira. Ovaj rat se desio zbog otcjepljenja sadašnjeg Bangladeša, u što je i Indija bila upletena, tako da je došlo do velikih ratnih dejstava na granici između Zapadnog Pakistana i Indije i na teritoriji današnjeg Bangladeša. Najviše žrtava u pakistansko-indijskim ratovima bilo je u ovom ratu. Jedan pakistanski autor napisao je: “Pakistan je izgubio pola svoje mornarice, četvrtinu avijacije i trećinu vojske.” (Ali, Tariq, Can Pakistan Survive? The Death of a State)
Godine 1999. pakistanske trupe su prešle preko linije razdvajanja i zauzele teritoriju u Kargil distriktu. Indija je uzvratila vojno i diplomatski napravila veliki pritisak preko svjetskih sila tako da je Pakistan povukao svoje trupe. (MacDonald, Myra, Defeat is an Orphan: How Pakistan Lost the Great South Asian War)
Godine 2019. Indija je napravila veoma opasan potez, ukinula je autonomiju teritorijama u Kašmiru koja su pod indijskom kontrolom. Stanovništvo je u strahu jer su indijske vlasti uhapsile mnoge čelnike i ugledne ljude. Kontakt sa svijetom je otežan jer su komunikacijske linije presječene, a indijske vlasti su poslale jake vojne formacije i velika je neizvjesnost kako će se ova kriza dalje odvijati.
Izazovi
Pakistan je zemlja sa ogromnim brojem hafiza Allahove Knjige, što je za pohvaliti. Procjenjuje se da u ovoj zemlji ima preko sedam miliona hafiza, što je impresivan broj. (Al Jazeera) Umijeće je taj ljudski kapacitet usmjeriti ka napretku države, a s tim i ummeta.
Pakistan se suočava sa raznim izazovima, velikom dijelu stanovništva nije omogućeno obrazovanje, siromaštvo i korupcija su prošireni. Prirodne katastrofe nisu rijetke i rastom populacije, trošenjem prirodnih resursa i klimatskim promjenama, za očekivati je da će ovaj problem postati još veći u budućnosti. Bezbjednosna situacija nije zadovoljavajuća u svim dijelovima zemlje, a povećavaju se tenzije u vezi sa odlukom Indije da poveća svoju kontrolu nad Kašmirom, gdje žive pretežno muslimani.
Molimo Allaha da sačuva muslimane u Pakistanu i pomogne im da se suoče sa svim tim izazovima i da idu prema prosperitetu u svakom smislu!