Afrička država Niger trenutno je u centru svjetske pažnje zbog puča koji se desio i prijetećeg oružanog sukoba velikih razmjera i velikog geopolitičkog utjecaja.
Zemljopis i demografija
Niger je država u zapadnoj Africi bez izlaza na more. Na sjeverozapadu graniči s Alžirom, na sjeveru s Libijom, na istoku s Čadom, na jugu s Nigerijom, na zapadu s Malijem i na jugozapadu s Beninom i Burkinom Faso. Glavni grad je Niamey.
Dvije trećine državnog područja nalazi se u Sahari. Uski pojas na jugu uz nigerijsku granicu pripada prijelaznom Sahelu (arapski "obala pustinje"), a najjužniji dijelovi zemlje uz rijeku Niger područje su savane.
Dostupnost savremene medicinske skrbi u Nigeru je slabija nego u susjednim afričkim zemljama s posljedičnom visokom smrtnošću djece u dobi od 1 do 4 godine. Ipak, zahvaljujući visokoj rodnosti stanovništvo je mlado (49% mlađih od 15 godina) i povećava se.
Niger je nezavisnost od Francuske stekao 1960. godine.
Procjenjuje se da broj stanovnika iznosi oko 25,4 miliona. Društvo se sastoji od raznih etničkih grupacija: Hausa 53,1%, Zarma/Sonhai 21,2%, Tuareg 11%, Fulani 6,5%, Kanuri 5,9%, Gurma 0,8%, Arapi 0,4%, Tubu 0,4%. Zvanični jezik je francuski, i mnogo se koristi jezik Hausa i Đerma. Hausa naroda ima mnogo i u Nigeriji.
Muslimani predstavljaju 99,3%, kršćani 0,3%, animisti 0,2%, a 0,1% se ne deklariše kao pripadnik neke vjere. (CIA Factbook, 2012)
Zbog aktuelne situacije i prijetećeg sukoba, u ostatku ovog teksta prenosimo jednu analizu mauritanskog novinara i istraživača Ahmedoua Wadija, specijaliziranog za pitanja Zapadne Afrike, koju je napisao za informativnu agenciju Al Jazeera.
Da li je Niger "Ukrajina Sahela"
Puč u Nigeru na rubu je da novu regionalnu i međunarodnu dinamiku uvede u afričku regiju Sahel. Interna kriza postala je sukob s utjecajem izvana, potaknutim neprestanim natjecanjem globalnih sila. Izgleda da prijetnja vojnom intervencijom neće dati rješenje kompleksnoj situaciji, gledajući koliko se pozicije i agende upletenih strana razlikuju.
Vojni puč u Nigeru u kojem je svrgnut predsjednik Muhamed Bazum samo nekoliko sati prije početka Rusko-afričkog samita nije prvi puč u regiji Sahel u proteklim godinama. Postoji strah da nije ni zadnji također, u regiji u kojoj su se interni faktori neuspjeha isprepleli s utjecajem strane intervencije. Niger je postao arena konfrontacije na raznim frontama, sa različitim naslovima u medijima, sloganima i agendama.
Između generacija kolonijalizacije
Borba za Niger odvija se između bivšeg kolonizatora koji gubi tlo pod nogama u velikoj regiji Sahel i novog glasnika protiv imperijalizma. Gledajući kako se ovaj novi glasnik ponaša na raznim frontovima ove navodne borbe, dolazi do sumnje u to na koji način bi on bio drugačiji od bivšeg kolonizatora za kojeg smatra da mu je alternativa, jer tobože imperijalisti žele resurse za sebe, žele ono što je ispod i iznad zemlje da iskoriste. Zbog ovih resursa odvija se borba u nemirnoj regiji i na kontinentu koji je za Putina ključ za rješavanje izolacije u kojoj se Moskva nalazi. Na drugoj strani, za SAD Niger predstavlja bitno mjesto koje ne smije pasti.
Puč u Nigeru došao je nakon drugog vala pučeva u Africi, koji je uslijedio u periodu političke i ekonomske reforme tokom koje su neke nacije na ovom kontinentu napravile tranziciju prema demokratiji. Prije toga, Afrika je doživjela prvi val pučeva koji su se desili u velikom broju njenih država. Ovi periodi mogu se opisati na sljedeći način:
• Revolucija vojnih pučeva: Tokom 1970-ih i 1980-ih, pučevi u Africi redovno su se dešavali tako da je bilo vrlo malo naroda koji su toga bili pošteđeni. U Zapadnoj Africi samo Senegal nije doživio vojni puč. Ova zemlja ostaje svijetla tačka u regiji u kojoj je politički nemir veća konstanta nego stabilnost. Pogotovo Francuska nije bila neumiješana u ove pučeve, bilo to u pripremi, organizaciji, odobravanju ili potpori.
• Period tranzicije: Ova faza počela je u ranim 1990-im, sa Francuskom koja je pokušala da zvanično podrži ovaj smjer. Postoji nekoliko konferencija gdje je Francuska zvanično zagovarala tranziciju i odbacivanje mijenjanja vlasti putem pučeva.
• Drugi val pučeva: Nakon perioda tranzicije koji je poznat kao Afričko proljeće, došlo je do frustracija jer države nisu uspjele da zadovolje očekivanja stanovništva regije Sahel, pogotovo ako govorimo o razvoju i bezbjednosti. Taj neuspjeh doveo je do serije pučeva, počevši u Maliju u kojem je došlo do tri puča u jednoj deceniji. Nakon toga trend se prebacio u Gvineju, u kojoj su se desila dva puča u istom periodu. U Burkini Faso desila su se dva puča, i u ovoj zemlji vođa Ibrahim Traore sada vodi jednu od najvećih pobuna protiv bivše kolonijalne sile u Sahelu i Zapadnoj Africi.
Sukobljene strane u Nigeru
Konfrontacija je izgleda skoro pa neizbježna u Nigeru između dvije strane: jedna se drži za svoju legitimnost, a druga za poziciju vlasti koju je prisvojila ne tako davno. Brzina mobilizacije i teška retorika ukazuju na ozbiljnost situacije. Na jednoj strani je svrgnuti predsjednik Muhamed Bazum koji ima veliku podršku regionalnih i međunarodnih grupa, a na drugoj strani su vođe puča, koji imaju podršku ostalih pobunjenika protiv podređenosti Burkine Faso, Malija i Gvineje Zapadu, pogotovo Francuskoj.
Ekonomska zajednica država Zapadne Afrike (ECOWAS) izdala je proglas u kojem se navodi da će, ako pučisti ne vrate vlast predsjedniku Bazumi, vojno intervenirati. Ovaj proglas ima jaku podršku Zapada, pogotovo Francuske. Pariz je svoje državljane evakuirao zajedno sa stotinama državljana evropskih zemalja 3. augusta, zbog očekivanog nasilja.
S intenziviranjem znakova konfrontacije između dvije strane i širenja sukoba u raznim domenima, rezolucija se ne očekuje tako brzo. Oni koji podržavaju puč imaju podršku zbog nacionalnih i patriotskih sentimenata. Predsjednik pripada maloj plemenskoj grupi, što je samo po sebi dovoljno da se pokrenu nacionalistički sentimente protiv njega, a kad se tome pridoda da i strane sile podržavaju njega i žele da ga vrate na vlast pa makar i upotrebom sile, to je onda najbolji recept da se rasplamsa nacionalna i patriotska vatra. To je najbolje sredstvo za pučiste da se proširi bijes.
Na drugu stranu, utjecajne susjedne države, naročito Alžir i Mali, izjavile su da su protiv vojne intervencije. Alžir je izrazio da podržava povratak ustavnog reda u Nigeru i legitimnog predsjednika Bazuma, a upozorili su na stranu vojnu intervenciju. A Mali, Burkina Faso i Gvineja-Conakgry izjavili su da bi rat protiv Nigera bio smatran i kao rat protiv njih. Ukratko, nakon puča, države ECOWAS-a sastale su se da dogovore plan za intervenciju, prema kojoj su Rusija, Kina i Italija imale određenu dozu rezervisanosti.
ECOWAS je izgleda odlučan da nastavi sa planom za intervenciju i kazni pučiste i ponovo vrati Bazuma na vlast i spriječi neki budući puč. Velik utjecaj na konačni ishod imat će stav Nigerije po ovom pitanju, jer Nigerija je najveća nacija u Zapadnoj Africi. Novi predsjednik Nigerije Bola Ahmed Tinubu je za borbu protiv pučista. Nigerija je već imala jake mjere protiv susjeda Nigera, zatvarajući granice i obustavljajući isporuku struje. Tinubu smatra da je poniženje za sve regionalne lidere da Bazuma bude zatvoren. Senegal je rekao da je spreman da učestvuje u vojnoj operaciji, što je u jednu ruku reakcija na zajednički stav država koje podržavaju puč: Mali, Burkina Faso i Gvineja-Conakry.
Drugačije od Senegalovog jakog stava, Mauritanija, koja je na čelu rotirajućeg predsjedništva G5 Sahel, ima nešto blaži stav. Stav ove zemlje, koja nije član ECOWAS-a, jeste da odbacuje neustavno otimanje vlasti i da će podržati vojnu operaciju ako to bude traženo od nje.
Niger -- "Ukrajina Zapadne Afrike"?
Iako lideri puča, koji dolaze iz vrha vojske Nigera, nisu bili otvoreno neprijateljski nastrojeni protiv Francuske ili njene prisutnosti u regiji, ipak njihovi potezi nakon puča ukazuju na to da će njihov odnos prema Francuskoj biti slab. Vojni sporazumi sa Francuskom su suspendovani, a ukinuto je uživo emitovanje Radio France i France24. Ove mjere uslijedile su usred popularnog pokreta protiv Francuske u kojem su oni koji podržavaju puč napali francusku ambasadu u Niameyu i stavili rusku zastavu tokom demonstracija u kojim su istaknute parole da Putin treba pomoći u borbi protiv "imperijalizma".
Rusija je bila pažljiva u satima i danima nakon puča kako ne bi odavala dojam da je za puč, i izabrala je da izjave budu općenite u kojima se pozivalo na legitimnost i suzdržavanje od nasilja. Ali, konkretna geopolitička dešavanja i faktori i kontekst kompeticije između Rusije i Francuske u Africi sugerišu da će pozicija Rusije biti više odlučna. Ako se ispostavi da je tačno da su pobunjenici u Niameyu tražili pomoć od Wagnera protiv vojne intervencije, Niger bi onda mogao postati tačka međunarodnog sukoba, postajući Ukrajina Zapadne Afrike.
Iako većina gradova Nigera živi u mraku, gradovi u Francuskoj osvijetljeni su uranijem koji se proizvodi u Nigeru. Francuska je produžila rad svojih nuklearnih reaktora iako se na raznim konferencijama traži da se odustaje od nuklearnih reaktora. Francuska na ovaj način smanjuje potrebu za ruskim gasom. Niger je vitalna tačka za naftovode iz Nigerije preko Alžira za Evropu, to je veliki projekat preko kojeg se povećava ekonomski razvoj te dvije nacije koje su bogate naftom (Nigerija i Alžir). A Evropa to također vidi kao strateški veoma bitno kako bi smanjila zavisnost od ruske energije. Niger također predstavlja sigurno mjesto za Washington i Pariz i njihove oružane snage u Sahelu, to zapadni zvaničnici uvijek naglašavaju, što znači da će oni nastaviti braniti ovu zemlju u svojstvu njihovog saveznika jer je to dio njihove strategije.
Zaključak
Kriza u Nigeru počela je najviše iz internih razloga, pogotovo zbog tromog transfera vlasti između bivšeg predsjednika Mahamadua Isufua i Muhameda Bazuma kad je Bazum tražio da izvršava potpuno vlast i imenovao svoje ljude u vojsci. Ali nesuglasice su ubrzo izazvale dubok sukob između njega i vojske, što je završilo pučem, a to je onda prouzrokovalo poremećaj balansa moći u cijeloj regiji. Možda će to uvući stalni konflikt Rusije i Zapada i u regiju Sahel, što bi značilo novu fazu. Polarizacija u regiji i razni regionalni faktori mogli bi da dovedu do otvorenog regionalnog vojnog sukoba, što bi ličilo na rat u Ukrajini. Ako ECOWAS uz pomoć Zapada oslobodi Bazuma, on bi mogao da igra ulogu sličnu ulozi Zelenskog. Geografija Sahela i Sahare takva je da je tu teško uspostaviti potpunu dominaciju, a toga nisu svjesni oni koji dolaze iz drugih krajeva svijeta. (Al Jazeera, "Is Niger the Ukraine of Sahel")