Pitanje koje sebi često postavljamo u kontekstu odgoja, ali i u svim drugim životnim kontekstima u kojima prevladava međuljudska komunikacija, naročito kada smo u dominantnoj poziciji, jeste: Kada postupiti strogo, a kada nježno? Ovo pitanje još više dobiva na značaju kada je riječ o odgoju djece, jer će u zavisnosti od te "mjere" ili "ne-mjere" dijete stasati u određenu ličnost i to će direktno utjecati na njegov odnos prema sebi i drugima kada postane dijelom svijeta odraslih.
Na početku, kao što Jasir el-Huzejmi pojašnjava, osobe koje su odrasle u "strogom odgojnom režimu", kakav je bio ranije dominantan, sklone su tome da svojoj djeci pružaju "nježni ružičasti ambijent" pod određenim parolama, poput: "Ne moraju se oni napatiti kao što smo se mi napatili." Ovakvo razmišljanje potaknuto je emocijama, no ono ne proizlazi iz ispravnog načina razmišljanja kakav bi trebao imati jedan odgajatelj.