Gubitak Nigera jedan je od najtežih udaraca Francuskoj u Africi
Za razliku od desetaka državnih udara u Zapadnoj Africi, ovaj nije orkestrirala Francuska. Njen vojni vođa nije prijatelj, već vrlo jak neprijatelj Francuske.
Poput drugih afričkih zemalja i bivših francuskih kolonija, Niger je glavni izvor uranija i ispunjava oko 20 posto francuskih potreba. Nevladine organizacije procjenjuju da se jedna od svake tri žarulje u Francuskoj napaja uranijem iz Nigera, dok 90 posto Nigeraca nema pristup električnoj energiji.
U međuvremenu, Niger je bio prisiljen platiti "kompenzaciju" Francuskoj za prestanak kolonizacije njegove zemlje i porobljavanja njenog naroda, dok Francuska i dalje drži nacionalne rezerve ove afričke države.
Francuska ima vojnu bazu u glavnom gradu Nigera, Niameyu, s oko 1.500 francuskih vojnika koji su navodno uključeni u borbu protiv "terora" u regiji Sahel -- jednom od francuskih uporišta u Africi i jednom od najvećih rezervata prirodnih resursa koji ne postoje u Evropi.
Washington također ima 1000 vojnika u Nigeru za "borbu protiv terorizma".
Francuska i njeni saveznici svoje napore za vraćanje na vlast svrgnutog predsjednika nazivaju vraćanjem demokratije i ustava, dok je za većinu Nigeraca Pariz glavni uzrok nestabilnosti, a svrgnuti predsjednik francuska marioneta.
Na hiljade Nigeraca izašlo je na ulice u znak podrške hunti, protestujući ispred francuske vojne baze u Niameyu, pozivajući na kraj francuske dominacije i protjerivanje stranih trupa.
Nigerci vjeruju da je Francuska pustila neke terorističke skupine kako bi destabilizirala zemlju, a vojna hunta optužila je Francusku za oslobađanje terorista koji su ubili 17 nigerskih vojnika.
Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) -- francuska produžena ruka u regiji -- odustala je od poduzimanja vojne akcije u Nigeru, a očigledno je i da Sjedinjene Američke Države usvajaju mekan pristup novom vodstvu Niameya. Francuska je možda izgubila svoje strateško blago i izvor velikog dijela svog bogatstva.
(Izvor: aljazeera.net)
BRICS pozdravlja nove članice
Blok zemalja u razvoju BRICS složio se u četvrtak, 24. 8., da će primiti Saudijsku Arabiju, Iran, Etiopiju, Egipat, Argentinu i Ujedinjene Arapske Emirate u svoje članstvo, a čelnici ove organizacije ostavili su otvorena vrata budućem proširenju, potencijalno utirući put za prijem desetaka novih zemalja, motivirani željom da izjednače globalno igralište koje smatraju namještenim protiv sebe.
Najnovije proširenje povećava ekonomsku težinu BRICS-a, čije su trenutne članice Kina, druga najveća svjetska ekonomija, kao i Brazil, Rusija, Indija i Južnoafrička Republika.
Ovaj ekonomski blok sada bi mogao pojačati svoju deklariranu ambiciju da postane prvak globalnog juga.
"Ovo proširenje članstva je historijsko", rekao je kineski predsjednik Xi Jinping, najodlučniji zagovornik proširenja u bloku. "To pokazuje odlučnost zemalja BRICS-a za jedinstvo i saradnju sa zemljama u razvoju."
Iako je dom za oko 40 posto svjetske populacije i četvrtinu globalnog bruto domaćeg proizvoda, unutrašnje podjele dugo su kočile ambicije BRICS-a da postane glavni igrač na svjetskoj sceni.
Teškaš u bloku, Kina, već dugo poziva na širenje BRICS-a dok nastoji ugroziti dominaciju Zapada, što je strategija koju dijeli s Rusijom.
Ostale članice BRICS-a podržavaju poticanje stvaranja multipolarnog globalnog poretka. Ali Brazil i Indija također grade i bliske veze sa Zapadom. Brazilski predsjednik Lula odbacio je ideju da bi se blok trebao boriti protiv Sjedinjenih Država i skupine G7, sedam bogatih ekonomija.
(Izvor: reuters.com, Anadolu Agency)
Stotine hiljada demonstranata u Siriji protiv vladavine Asada
Stotine hiljada Sirijaca demonstriralo je u raznim sirijskim pokrajinama tražeći svrgavanje Asadovog režima i pozivajući na odgovornost zločinca Bešara Asada.
Prema dopisniku novinske agencije Aramme, demonstracije su održane u gradovima i mjestima sjeverne Sirije 25. augusta, nakon džuma-namaza.
Demonstracije su bile koncentrirane u ruralnim područjima Idliba i Halepa, posebno u gradovima Azaz, Al-Bab, Marea i Akhtarin.
U međuvremenu, hiljade ljudi demonstriralo je u pokrajinama Sweida, Daraa i Deir Ezzor, koje su pod kontrolom režima, tražeći odgovornost Asadovog režima.
Demonstranti u Sweidi, koju nastanjuje vjerska grupa Druza, uzvikivali su slogane pozivajući na rušenje režima, slobodu i dostojanstvo.
Ranije, Nacionalna koalicija sirijskih revolucionarnih i opozicionih snaga pozvala je arapske i međunarodne medije da se usredotoče na narodni ustanak naroda na jugu, da pomno prate događaje i prenesu glas i zahtjeve naroda, posebno one u područjima pod kontrolom zločinačkog Asadovog režima.
Asadov režim, iako je uspio slomiti sunijski ustanak i uspostaviti kontrolu nad dvije trećine Sirije, unazad nekoliko godina suočava se sa velikom ekonomskom krizom usljed čega je sve više nezadovoljstva i među onima koji su pristalice režima, pa su pozivi na promjene i kritika režima sve češći. Čini se da je strah od neimaštine veći nego strah od brutalnosti režima.
(Izvor: orinet.tv)
Turbulentni odnosi između Irana i talibana
Otkako su se talibani vratili na vlast u augustu 2021. godine, Iran je zauzeo novi pristup, koji se razlikuje od njegove prethodne strategije. Iako se Teheran još uvijek suzdržava od službenog priznavanja vlade koju predvode talibani u Kabulu, dopustio je predstavnicima talibana da upravljaju Afganistanskom ambasadom u Teheranu. Također, Iranska ambasada u Kabulu te konzulati u raznim dijelovima Afganistana rade u punom kapacitetu.
Tokom protekle dvije godine, visoki talibanski dužnosnici službeno su posjetili Iran, potičući snažan odnos između vlade Ebrahima Raisija i talibanske administracije. Dodatno, Iran je postao značajan ekonomski partner za Afganistan.
No, sigurnosna situacija duž njihove zajedničke granice stalno je napeta. Sukobi između talibanskih boraca i iranskih stražara redovni su i idu do razmjera kakvi nisu viđeni u vrijeme prethodne afganistanske vlade.
Antiafganistanski sentiment raste zbog velikog broja afganistanskih izbjeglica u Iranu, ali i zbog povećane napetosti oko opskrbe vodom iz rijeke Helmand, koju Iranci nazivaju Hirmand, u području iranskih pokrajina Sistan i pokrajine Balučistan. Teheran je optužio talibane za ograničavanje protoka vode u ove regije Irana, što predstavlja kršenje Sporazuma o rijeci Helmand iz 1973., a ovo ograničavanje dovelo je do nestašice vode u navedenim pokrajinama.
Kako su napetosti oko prava na vodu nastavile rasti, krajem maja izbile su borbe na granici, u regiji između Sistana i Balučistana i afganistanske pokrajine Nimroz, pri čemu su ubijena dva iranska graničara i jedan talibanski borac.
Neki iranski mediji od ranije pozivaju vladu u Teheranu da upotrijebi vojnu silu kako bi zaustavila daljnje napade talibana.
(Izvor: middleeasteye.net)
