Siromaštvo, nezaposlenost, dugotrajni međuplemenski ratovi, širenje AIDS-a i mnogi drugi problemi obilježili su život na ovim prostorima, pa svaki rad i zalaganje nailazi na velike poteškoće. Jedan od najvećih problema muslimana Ugande jeste nedostatak sredstava za obrazovanje. Najveći broj zdravstvenih i tehničkih fakulteta su u privatnom vlasništvu sa visokim cijenama školarine što ih čini nedostupnim siromašnoj omladini. Većina fabrika je u vlasništvu kršćana i njihova vrata su uglavnom zatvorena za nekršćane te muslimanska radna snaga ostaje bez prilike za posao. Pored toga, i ona nekolicina muslimana koja u takvom sistemu uspijeva da stekne visoko obrazovanje nema priliku da dobije odgovarajući položaj i zaposlenje, dok rad kršćanskih misionara, pomognut od strane države, onemogućava pristup daijama pojedinim siromašnim mjestima kako istina ne bi došla do tih ljudi. Bježeći pred vladinom represijom, veliki broj muslimana iselio se u zemlje islamskog svijeta.
Za istočnoafričku državu Ugandu kaže se da je biser Afrike. To je zemlja u kojoj se nalazi izvor rijeke Nil čije su obale bile dom najstarijim civilizacijama. Ovdje se pruža i najviši planinski lanac u Africi – Rvensori (Mjesečeve planine). Ovo je zemlja u kojoj žive interesantne zajednice sa zanimljivom kulturom i burnom historijom. Allahovom milošću, a potom radom i zalaganjem sljedbenika Njegove vjere, ova zemlja je i biser islama. Uganda je kontinentalna država istočne Afrike. Na sjeveru graniči sa Sudanom, na istoku sa Kenijom, na jugu sa Tanzanijom, na jugozapadu sa Ruandom te na zapadu sa Kongom. Veliki dio teritorije sačinjava jedno od najvećih jezera na svijetu, jezero Viktorija. Ime Uganda potječe od imena drevnog kraljevstva Buganda koje je obuhvatalo veći dio zemlje uključujući glavni grad Kampalu. (Istočnoafrička enciklopedija – Etničke grupe, Afrički istraživački centar, Univerzitet Pensilvanija)
Dolazak islama u Ugandu
Islam je do ovih prostora našao put već krajem prvog hidžretskog stoljeća zahvaljujući trgovcima s Arapskog poluotoka, ali i putem veze naroda ovih prostora sa narodom Sudana i Egipta u kojima se islam ranije proširio. U vrijeme vladavine Ismaila Pašejača utjecaj Egipta u cijelom regionu, što tadašnjeg ugandskog kralja Mutisa navodi na sklapanje saveza sa Egiptom, prijestolnicom islama na kontinentu, i prihvatanje egipatskog protektorata. Ovo otvara vrata islamu koji tada izlazi iz granica sjeverne regije Ugande i širi se na cijelu teritoriju zemlje. Prekretnica u davi je svakako kraljev prelazak na islam koji zatim i lično radi na širenju Allahove vjere i u tome podstiče svoje podanike. Njegov najveći doprinos je gradnja prvog mesdžida u prijestolnici Kambali. Do kraja devetnaestog stoljeća ovo je bila mirna luka islama. (Al-Azhar magazin, Problem muslimana Ugande, prof. dr. Abdullah Nedžib Muhammed)
Kolonijalizam i kršćansko misionarstvo
Kolonijalna osvajanja mijenjaju političko, ekonomsko pa i vjersko ustrojstvo u potčinjenim državama. Epicentar britanskih kolonijalista bila je susjedna Tanzanija odakle se utjecaj širi na cijeli istok Afrike pa i u Ugandi. Kao što historija svjedoči, kolonijalizam nije eksploatirao privredu isključivo, nego je to bio i napad na kulturu, vjeru i običaje lokalnog stanovništva. Zahvaljujući neometanom radu kršćanskih misionara, u ovom periodu zabilježeno je širenje kršćanstva, uspostavljene su mnoge crkve i centri. Također se radilo i na sputavanju islamske dave, progonu uleme i mijenjanju historijskih činjenica kako bi se minimizirala uloga islama. Uprkos svemu, Allahova vjera se održala i u tminama kolonijalizma. (Arapska kultura u Africi – Hasan Mahmud, Daru fikril-arab, 2002)
Stanje danas
Prema zvaničnom popisu stanovništva iz 2002. godine muslimani čine 12% stanovništva. (Biro za statistiku – Uganda, 2002, ubos.org/onlinefiles) Siromaštvo, nezaposlenost, dugotrajni međuplemenski ratovi, širenje AIDS-a i mnogi drugi problemi obilježili su život na ovim prostorima, pa svaki rad i zalaganje nailazi na velike poteškoće. Jedan od najvećih problema muslimana Ugande jeste nedostatak sredstava za obrazovanje. Najveći broj zdravstvenih i tehničkih fakulteta su u privatnom vlasništvu sa visokim cijenama školarine što ih čini nedostupnim siromašnoj omladini. Većina fabrika je u vlasništvu kršćana i njihova vrata su uglavnom zatvorena za nekršćane te muslimanska radna snaga ostaje bez prilike za posao. Pored toga, i ona nekolicina muslimana koja u takvom sistemu uspijeva da stekne visoko obrazovanje nema priliku da dobije odgovarajući položaj i zaposlenje, dok rad kršćanskih misionara, pomognut od strane države, onemogućava pristup daijama pojedinim siromašnim mjestima kako istina ne bi došla do tih ljudi. Bježeći pred vladinom represijom, veliki broj muslimana iselio se u zemlje islamskog svijeta. Napornim radom zajednica muslimana napredovala je i u najtežim uvjetima. Muslimani Ugande okupljeni su oko Vrhovnog medžlisa za islamska pitanja. To je institucija priznata od strane države kao legitimni predstavnik muslimana Ugande. Pored Vrhovnog medžlisa, djeluju i mnogobrojni ogranci svjetskih islamskih organizacija koji zajedničkim snagama rade na popravljanju stanja muslimana. Kao znak pomaka su novoizgrađeni mesdžidi, centri i škole. Oko 1.500 osnovnih i 600 srednjoškolskih ustanova u Ugandi ima plan i program u skladu sa islamskim propisima, neovisno od toga djeluje 12 vjerskih škola i mnogobrojni centri za izučavanje kur'anskih nauka. Prema preporuci Islamske konferencije, otvoren je i prvi fakulltet islamskih nauka i arapskog jezika koji prosječno pohađa 650 studenata iz Ugande i zemalja regiona. Od velike pomoći je saradnja sa Univezitetom Al-Azhar čiji su profesori česti predavači na fakultetu u Ugandi. Al-Azhar također u Kairu organizira kurseve za imame i daije iz regiona. Kako se u bibliotekama Ugande nalaze mnogobrojni originalni spisi na arapskom jeziku, 1989. godine osnovan je Istraživački centar Afrike s ciljem da se ovo islamsko kulturno naslijeđe sačuva od zaborava. (Al-Azhar magazin, Problem muslimana Ugande, prof. dr. Abdullah Nedžib Muhammed) Stanje muslimana Ugande navodi nas da se sjetimo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer vjernika u njihovoj uzajamnoj ljubavi i milosti je kao jedno tijelo, ako se jedan dio razboli, čitavo je tijelo sa njim povezano i osjeća bol." (Muslim, 2568.)
Vjernička srca se ražaloste nad stanjem svoje braće. Njihovi problemi su problemi i svih nas, a svakako je prvi vid pomoći iskrena dova Gospodaru Svemogućem koji mijenja stanje. Njihovo stanje nas podsjeća na neizmjerne blagodati koje su nam date, a koje često umanjujemo. Naša obaveza je da Allahu budemo zahvalni i da na dobro koje nam je podario uzvratimo još većim dobrom i zalaganjem na Pravom putu.