Načela islamskog bratstva
Pripremio Kurra hfz. Sead Kumro, prof.
Tema Da'vaČitanje 5 minuta
● Rekao je Mudžahid: “Družio sam se sa Abdullahom b. Omerom želeći da ga služim, pa me je on služio cijelo vrijeme.” (Mekarimul-ahlak, str. 71)● Omer, radijallahu anhu, obraćajući se Eslemu, rekao je: “O Esleme, kada voliš nekoga, veži se za njega kao što se dijete veže za ono što voli, a ako nekog mrziš, nemoj ga mrziti želeći da on propadne.” (Šuabul-iman, 5/260)● Ebu Derda’, radijallahu anhu, rekao je: “Kada nekog voliš, to te učini slijepim i gluhim.” (Šuabul-iman, 1/368) Komentirajući ove riječi, Hulejmi, rahimehullah, rekao je: “Iz ovoga se razumije da će osoba koja zavoli drugu osobu, kod nje vidjeti samo lijepe i pohvalne stvari, i neće slušati ono što joj se prenosi o toj osobi, osim onoga što će joj još više povećati ljubav.”● Rekao je Ebu Vail: “Uputio sam se sa svojim bratom prema Rebi’i b. Husejmu koji je boravio u mesdžidu. Kada smo došli do njega, Rebi’a nas je upitao: “Zbog čega ste došli?” Rekosmo: “Došli smo da s tobom spominjemo Allaha i da Mu se zahvaljujemo na Njegovim blagodatima.” Nakon što je ovo čuo, Rebi’a je podigao ruke i rekao: “Hvala Allahu pa niste rekli: ‘Došli smo da pijemo sa tobom, ili došli smo da činimo nemoral.’” (Musannef, 7/146)● Rekao je Hasan: “Vjernik je svom bratu ogledalo: kada na njemu vidi nešto što mu se ne sviđa, on to ispravi, učvrsti i čuva javno i tajno.” (Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihvan, str. 55)● Upitan je Muhammed b. Vasi’ koje je najbolje djelo na dunjaluku, pa je rekao: “Druženje sa prijateljima i razgovor sa braćom kada si sa njima zbog dobročinstva i bogobojaznosti.” (Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihvan, str. 50)● Muttarif b. Abdullah rekao je: “Susret sa braćom draži mi je od susreta sa porodicom. Porodica govori: ‘Oče, oče...’, a braća za mene upućuju dove od kojih se nadam dobru.” (imam Ahmed, Zuhd, str. 296)● Prenosi Sufjan b. Ujejne da je Muhammed b. Menkeder bio upitan: “Koje ti je djelo najdraže?”, pa je odgovorio: “Unošenje radosti u srca vjernika.” (Ibn Dževzi, El-Birr, str. 244)● Rekao je Evza’i, rahimehullah: “Primjer prijatelja je kao primjer zakrpe na odjeći. Ako zakrpa nije kao odjeća, onda će pokvariti izgled cijele odjeće.” (Šuabul-iman, 7/9452)● Rekao je Abdullah b. Muhammed b. Menazil: “Vjernik traži opravdanja svojoj braći, a licemjer traži greške svojoj braći.” (Šuabul-iman, 7/11197)● Bišr b. Ahres rekao je: “Druži se sa bogobojaznim i onima koji praštaju. I nemoj da sjediš sa onima koji ti ne pomažu da stekneš ahiret.” (Šuabul-iman, 7/9044)● Sufjan es-Sevri, rahimehullah, često bi govorio: “Ne druži se sa onima koji sve broje.” (Šuabul-iman, 7/9059) Misli se na one koji vide svaku tvoju grešku i potom te prema njoj ocjenjuju.● Rekao je Ibn Džurejdž: “Kada sretneš svog brata, nemoj ga pitati ‘gdje si bio?’, jer možda je bio negdje gdje on ne bi volio da ti znaš. Ako bi ga ti pitao i on ti rekao, možda bi mu tada bilo teško, ili bi ti čak i slagao, a to je grijeh.” (Šuabul-iman, 7/10797)● Veliki broj ispravnih prethodnika uvjetovao je da prilikom putovanja svojim saputnicima čini dobročinstvo. Od njih su Amir b. Kajs, Amr b. Utbe kao i Ibrahim b. Edhem.● Od mnogih izreka Vehba b. Munebbiha je i sljedeća: “Tri stvari su srž dunjaluka: druženje sa braćom, iftar postača i namaz u posljednjoj trećini noći.” (Ibn Ebu Dun’ja, Samt, str. 93)● Rekao je Muhammed b. Alijj: “Ružan li je prijatelj onaj koji te čuva dok si bogat, a kada te zadesi siromaštvo, on te odmah napusti.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ihvan, str. 179)● Prenosi se da je Ejjub es-Sihtijani krenuo na hadždž sa nekim čovjekom, pa se ovaj tokom puta razbolio. Ejjub mu je činio dobročinstvo i donosio mu ono što mu je bilo potrebno, pa je rekao: “Želio sam da hadždž učinim ‘umrom.” (Šuabul-iman, 7/9124)● Spominje Jezid b. Ebu Zijad: “Nikada nisam ušao kod Abdurrahmana b. Ebu Lejle a da mi nije spomenuo hadis i da me nije počastio najboljom hranom.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ihvan, str. 207)● Prenosi El-E‘ameš da bi Hajseme spremio najbolju hranu, potom bi pozvao svoje prijatelje i rekao im: “Jedite, ovo sam pripremio samo za vas.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ihvan, str. 210)