Menu

Naša nasušna potreba za vraćanjem na koncept časnih ashaba

Tema AkidaČitanje 10 minuta

Ashabi su najbolja generacija ljudi koja se pojavila na zemaljskoj pozornici. Oni su svojim striktnim slijeđenjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najpotpunije primijenili Allahovu Knjigu. Nažalost, vremenom se pokušala izvitoperiti slika o ovoj časnoj generaciji, pa su im imputirane neistine s ciljem degradiranja njihovog doprinosa ukupnom islamskom trijumfu.


Angažman ashaba na dostavljanju istine ljudima bio je paradigmatičan svim generacijama koje su dolazile nakon njih. Ništa ih nije moglo spriječiti da Allahovu riječ dostave drugima. Nije onda čudo kakvo im je mjesto Allah dao, kao što tvrdi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj predaji: “Doista je Allah – izuzevši poslanike – dao prednost mojim ashabima nad ostalim ljudima!” (Hadis bilježi Bezzar sa dobrim nizom prenosilaca.)

Ashabi su sve svoje mogućnosti i potencijale upotrijebili da bi dostavili i afirmirali istinu. Na tom putu žrtvovali su sve: i imetak, i život, i vrijeme... To je, uistinu, jedinstvena generacija u historiji ljudskog roda, koja se sa takvom snagom, pregalaštvom i savješću, nije ponovila. Nije, onda, ni čudo što su napravili takav uspjeh o kojem drugi mogu samo sanjati.

Ashabi u Kur’anu

Svi ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su časni, pošteni i pravedni. To je generacija koju je Plemeniti Allah u Svojoj časnoj Knjizi pohvalio, naglasivši: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete!” (Alu Imran, 110)

Iako se ovaj ajet odnosi na cijeli ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i na svako vrijeme, ipak, Ibn Kesir, smatra da se njime posebno potcrtava prva generacija muslimana i njihovo vrijeme. Osim Kur’ana, to je potvrđeno i sunnetom i idžmaom.

Ibn Dževzi kaže da se u ovom ajetu podrazumijevaju: učesnici Bitke na Bedru, muhadžiri, svi ashabi i svi pripadnici ummeta Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, do Sudnjega dana.

Uzvišeni Allah u brojnim ajetima govori o ashabima, hvaleći njihov napor u afirmiranju islama i obećavajući im divne nagrade na budućem svijetu. Spominjući ih u najljepšem kontekstu u Kur’anu, Plemeniti Allah praktično sugerira budućim generacijama muslimana da poseban odnos treba imati prema ovoj jedinstvenoj generaciji koja je uspjela Kur’an oživotvoriti u svojoj svakodnevnici.

U drugom ajetu, Uzvišeni Allah kaže:Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (Et-Tevba, 100)

Ovim ajetom, Uzvišeni Allah saopćava nam da je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima koji ih slijede dobra djela čineći, konstatira da će i oni biti zadovoljni Njime zbog toga što im je pripremio dženetske ljepote i ugodan vječni boravak.

Kao što vidimo, u ovom ajetu Allah ne izdvaja nijednog ashaba, nego je zadovoljan svima njima, što oponira zalutalim sektama koje izdvajaju Ebu Bekra, Omera, Aišu, radijallahu anhum, i neke druge ashabe, pa ih proklinju i psuju.

Ashabi u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Ako pogledamo autentične hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uočit ćemo njegov poseban odnos spram ashaba, od isticanja njihovih vrlina do upozoravanja generacija koje će doći nakon njega, na jedan dostojanstven odnos koji trebaju demonstrirati prema ovoj prvoj generaciji, koja je prva podnijela teret realiziranja Allahove Riječi na Zemlji.

Ummu Mubeššir prenosi da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio kod Hafse, radijallahu anha, da je rekao: “Niko od onih koji su dali prisegu pod drvetom (na Hudejbiji) neće, inšallah, ući u Vatru” (Muslim).

Ovdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije upotrijebio termin “inšallah”, kako napominju islamski učenjaci, zbog sumnje ili nesigurnosti, nego zbog berićeta i spominjanja Allahovog imena.

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji pripadnici moga ummeta su oni koji su živjeli sa mnom, zatim oni koji dolaze poslije njih, zatim oni koji dolaze poslije njih.” (Buhari i Muslim)

Ovaj je hadis dokaz odlikovanosti prve tri generacije muslimana, ali i dokaz dozvole davanja prednosti jednim nad drugima. Tako, naprimjer, u generaciji ashaba najodabranija su četverica pravednih halifa, zatim deseterica kojima je obećan Džennet, pa učesnici Bedra, pa učesnici Prisege pod drvetom.

Favoriziranjem ashaba koji su živjeli s njim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nedvojbeno pokazuje da i mi trebamo poseban respekt ukazivati upravo toj generaciji muslimana.

O zabrani vrijeđanja i psovanja ashaba

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne vrijeđajte moje ashabe. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada bi neko od vas udijelio koliko brdo Uhud zlata, ne bi postigao ni pregršt ni pola od toga.” (Buhari i Muslim)

U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eksplicitno pojašnjava vrijednost svojih ashaba, naglašavajući da su to njegovi drugovi, te je oštro upozoravao na rizik njihovog vrijeđanja i podsticaj budućim generacijama da ih spominju u afirmativnom i pozitivnom kontekstu.

Međutim, razne sekte sklone iskrivljavanju islamskog učenja, posebno šiijske grupacije, nastoje na sve moguće načine obezvrijediti brojne ashabe i njihov neupitan doprinos jačanju i stabiliziranju islama.

Danas se takve neukusne prozivke ashaba mogu naći i na društvenim mrežama i zbog toga treba biti izuzetno oprezan u čitanju i preuzimanju takvih neistina i podvala!

Ashabi u percepciji velikih imama

Spomenut ćemo samo neke njihove stavove u vezi sa ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uočiti njihov respekt prema ovim časnim ljudima.

Ebu Hanifa, rahimehullah, volio je sve ashabe, spominjao ih je po dobru i nije se odricao nijednog od njih. On ljubav prema ashabima smatra vjerom, a prezir i mržnju prema njima drži licemjerstvom. Dokaz za to jesu njegove riječi u kojima priznaje: “Sve ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominjemo isključivo po dobru! Ne odričemo se nijednog ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sve ih prihvatamo. Ko lijepo govori o ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim čestitim ženama i njegovim časnim potomcima, taj se spasio licemjerstva. Njihov sat vremena proveden sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bolji je od jednog cijelog djela nekoga od vas koje čini čitavog života, bez obzira na to koliko dugo živio.” (Muveffek Mekki, Menakibu Ebu Hanifa)

Malik b. Enes, rahimehullah, kaže: “Ko umanjuje vrijednost makar jednog ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili u njegovom srcu bude prezir i mržnja prema njima, taj ne zaslužuje dio muslimanskog plijena.”

Muhammed b. Idris eš-Šafii , kako bilježi Bejheki, rekao je: “Uzvišeni Allah je u Kur’anu, Tevratu i Indžilu pohvalio ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je mnoge njihove vrline u svojim hadisima, koje su samo oni imali. Allah im je podario Svoju milost i počastio ih na taj način što im je podario najviše stepene – stepene iskrenih, šehida i dobrih ljudi. Oni su do nas dostavili sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i bili su živi svjedoci spuštanja Objave; tako su znali značenje onoga što je dolazilo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo da se to odnosilo na općenite ili posebne stvari, ili se radilo o strogoj naredbi ili samo preporuci. Oni su znali od sunneta ono što i mi znamo i ne znamo, tako da su ispred nas u vjerskom znanju, idžtihadu, bogobojaznosti i razumijevanju, kao i u stvarima koje se postižu znanjem. Njihova mišljenja su preča i bolja za nas od naših mišljenja, a Allah najbolje zna!”

Ahmed b. Hanbel u djelu Es-Sunne o ashabima je rekao sljedeće: “Od sunneta je spominjanje dobrih osobina svih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i suzdržavanje od spominjanja loših osobina i sukoba koji se desio između njih. Onaj ko vrijeđa ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog od njih – taj je novotar, pokvareni rafidija. To je onaj koji ne priznaje njihova prava, a od takvoga Allah neće primiti ni nafile ni farzove. Ljubav prema ashabima je ispravan put; dova za njih dobro je djelo; ugledanje na njih je sredstvo kojim se približavamo Uzvišenom Allahu, a slijeđenje njihovih postupaka dobra je odlika. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon četverice halifa, najbolji su narod i nije dozvoljeno spominjati njihove loše osobine, niti je dozvoljeno vrijeđati ih pripisujući im slabosti i nedostatke, a ko bude radio nešto takvo, obaveza vladara je da ih sankcionira i primjereno kazni, a nema pravo da im oprosti.”

Zaključak

Analizirajući kur’anske tekstove, brojne hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i stavove islamskih velikana kroz različite protekle vremenske intervale, dolazimo do nesumnjivog zaključka da su ashabi bili najbolja i najodabranija generacija muslimana, bez obzira na to što neke šiije i druge sekte umanjuju njihovu vrijednost i proklinju ih.

Zašto danas izmišljati toplu vodu i nakon svih ovih potpuno jasnih argumenata, tražiti i otkrivati druge koncepte našeg življenja, kada su nam ashabi na čelu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pokazali jasnu trasu i utrli cjelovit put kojim možemo najuspješnije koračati u bilo kojem vremenu i prostoru sve do svršetka svijeta!

Upute, eliksir i lijekovi su tu, zašto ih ne upotrijebiti, preboljeti naše boljke i ponovo biti predvodnici i perjanice čitavog svijeta!?