Prenosilac hadisaEnes b. Malik b. Nadir b. Damdam b. Zejd b. Hazam b. Džundub el-Ensari Ebu Hamza el-Medeni, bio je sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, Enes je imao deset godina. Njegova majka Ummu Sulejm, radijallahu anha, dovela ga je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha za malog Enesa!” Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo, i uvedi ga u Džennet!”, pa bi Enes, radijallahu anhu, govorio: “Vidio sam prvo dvoje, a nadam se da ću vidjeti i treće.”Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za sve vrijeme njegovog život u Medini.Najviše je od svih ashaba ličio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, po svome namazu, kako kaže Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Sumama kazuje: “Klanjao bi i oduživao s kijamom sve dok mu pete ne bi popucale od stajanja.”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je brigu o njemu, odgajao ga i šalio se s njim. Zvao ga je “Vlasnik dva uha”. Poveo ga je sa sobom na Bedr iako je bio dječačić. Borio se uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u osam bitaka.Enes je jedan od šesterice ashaba koji najviše prenose hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je on prenio 2.286 hadisa.Nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastanio se u Basri, i on je posljednji ashab koji je umro u Basri. Na ahiret je preselio devedeset treće godine (93. h. g.) sa sto i tri godine života. (Vidjeti: Hafiz Ibn Hadžer, Tehzibut-Tehzib)Vrijednost i značaj hadisaEbu Davud, rahimehullahu teala, ovaj je hadis uvrstio u četiri hadisa koja su dovoljna vjerniku za njegovu vjeru.Ebu Zejd el-Maliki rekao je: “Svi pohvalni postupci proizlaze iz četiri hadisa: riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od lijepog čovjekovog islama jeste da se ostavi onoga što ga se ne tiče’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi onome kojeg je kratko posavjetovao: ‘Ne srdi se’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Vjernik voli svome bratu ono što voli i sebi.’”(Džamiul-ulumi vel-hikemi, str. 288)Hadis je osnova da se svakom muslimanu želi dobro te da se u tu svrhu savjetuje. (Abdurrahman Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta, str. 27)Hadis govori o načinima upotpunjavanja imana i spominje jasne pokazatelje istinskog i iskrenog bratstva u vjeri islamu.Pojašnjenje riječi u hadisu“...neće vjerovati...”, tj. neće vjerovati potpunim imanom.“Niko od vas...”, tj. onaj koji od vas tvrdi da je vjernik musliman.“svome bratu...”, tj. svome bratu po vjeri, muslimanu, a rečeno je i općenito svome bratu, svejedno bio on musliman ili ne.“...ono što želi i sebi”, tj. ono što sebi želi od dobra. (Muhammed Bessam Hidžazi, Šerh metnil-Erbeinen-Nevevijje, str. 54)Kratki komentar hadisaHadis nas obavještava da je međusobna vjernička ljubav jedan od znakova imana, te da se, shodno toj ljubavi, iman povećava ili smanjuje, jer se iman s pokornosti i dobrim djelima povećava, a smanjuje s griješenjem i lošim djelima. To nam govori koliko je važno željeti drugima što želiš i sebi, odnosno davati im prednost nad sobom, biti širokih prsa prema svima te sve ljude savjetovati da čine dobro.Ovo je najbolja i najpreciznija mjera za činjenje dobročinstva ljudima. Zato, kada god posumnjaš u nešto da li da se na takav način ophodiš prema nekome ili ne, pogledaj da li bi volio da se neko drugi na takav način ophodi prema tebi ili ne. (Sa’di, Behdžetu Kulubil-Ebrar, str. 241)Iz hadisa saznajemo koliko islam podstiče na učvšćivanje veza i jačanje ljubavi među muslimanima, toliko da vezuje takve postupke zajedno sa imanom, kako bi vjernik time pazio na svoj iman i upotpunjavao ga.Ova ljubav neće biti potpuna osim ostavljanjem sebičnosti, zavisti, zlobe, mržnje i obmane, a sve su ovo pokuđena svojstva koja nisu svojstvena vjernicima i koja unose mržnju i razilaženje među muslimanima.Stoga je i ovaj hadis jedan od dokaza koji ukazuju na to da vjerovanje u Allaha nije ispravno bez lijepog ophođenja prema ljudima.Poruke hadisa● Hadis je dokaz da se iman povećava i smanjuje; povećava se s pokornošću Allahu i činjenjem dobrih djela dok se smanjuje griješenjem prema Allahu. (Nazim Muhammed Sultan, Kavaid ve fevaid minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 128)● Od potpunog je imana da musliman voli svojoj braći ono što voli samom sebi i da mrzi njima ono što mrzi samom sebi. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 60)● Onaj koji prezire da njegovu braću zadesi dobro, taj nije vjernik potpunog imana. (Muhammed Bessam Hidžazi, Šerh metnil-Erbeinen-Nevevijje, str. 54)● Pokuđeno je čovjeku da želi da se sam izdvoji u nekom dobrom djelu, svejedno ono bilo vjersko ili dunjalučko. (Dubejhi, El-Erbeunen-Nevevijje, rivajeten ve dirajeten, str. 105)● Vjernici se razlikuju u stepenu imanu. Neki su potpunijeg imana, a neki manjkavog, i ovo je učenje ehli-sunneta koji kažu da se iman povećava i smanjuje. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 60)● Obaveza je iskreno savjetovati svakog muslimana jer je savjetovanje od imana. A savjetovati drugog znači željeti mu svako dobro i prezirati mu svako zlo. (Abdurrahman Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta, str. 27)● Ovaj hadis podstiče nas da svim muslimanima želimo dobro, jer se time i naš iman povećava, i također, da nikome od muslimana ne priželjkujemo zlo jer se time naš iman smanjuje. (Ibid.)● Savjetovanje drugih razlog je jačanja imana i bratske veze, kao što su zavist i mržnja razlog opadanja imana i slabljenja bratskih veza. (Ibid.)● Hadis nas podstiče da se ostavimo uznemiravanja ljudi te činjenja svega što oni ne vole. (Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari, 1/65)● Hadis nas upozorava na opasnost egoizma, a to je da želiš sve dobro samo za sebe mimo drugih ljudi. (Nazim Muhammed Sultan, Kavaid ve fevaid minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 128)● Također, hadis nas upozorava na zavist jer onaj koji zavidi taj ne može željeti drugima dobro, već naprotiv, on želi da dođe do prestanka dobra kod drugih. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 163)● Hadis nas upozorava na loše osobine poput prezira i zlobe, jer onaj koji se odlikuje ovim osobinama neće željeti drugima dobro koje želi sebi. (Nazim Muhammed Sultan, Kavaid ve fevaid minel-Erbe'inen-Nevevijje, str. 128)● Hadis nam zabranjuje sve što narušava međubratsku vjerničku ljubav, svejedno bilo to od riječi ili djela, poput varanja, ogovaranja, zavisti, uzurpiranja tuđeg imetka ili časti. (Abdurrahman Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta, str. 27)● Vjera islam podstiče na sve ono što čisti ljudska srca i na čemu se grade bratske veze, pa nas tako ovaj hadis podučava da ćemo se željenjem svome bratu onoga što želimo i sebi izliječiti od zavisti, mržnje, zlobe i prevare. (Dubejhi, El-Erbeunen-Nevevijje, rivajeten ve dirajeten, str. 105)● Pripadnici islamskog ummeta moraju biti poput jednog tijela, pa željeti drugima dobro jer time ustvari sebi žele dobro jer su jedno tijelo. Time postižu svoje dobro i na dunjaluku i na ahiretu. Jezid b. Esed, radijallahu anhu, rekao je: “Upitao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Voliš li Džennet?’ Odgovorio sam: ‘Da’, a on mi je uzvratio riječima: ‘Onda voli i svome bratu ono što voliš i sebi!’” (Ahmed, br. 16655. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim)● Hadis nas uči da trebamo birati riječi u svom govoru. Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje koristio riječ brat. Da je htio, mogao je isto reći: niko od vas neće biti mu’min sve dok ne bude želio drugom vjerniku, ono što želi sebi. Ovom riječju želio je da probudi suosjećanje za drugoga. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 60)Pravila iz hadisaPravilo u ophođenju s drugima: Ophodi se prema ljudima onako kako bi volio da se oni ophode prema tebi. (Abdullah Furejh, Hulasetu Fevaid, str. 22)U hadisu se navodi: “Ko želi da bude udaljen od Vatre i da uđe u Džennet, neka vjeruje u Allaha i Sudnji dan i u čas svoje smrti, i neka čini ljudima ono što bi volio da i oni čine njemu.” (Muslim, br. 1844)Naši prethodnici i njihova želja da i drugi imaju što su imali i oniIbn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Uistinu, ja pročitam ajet iz Allahove Knjige pa poželim da svi ljudi znaju o tom ajetu ono što znam i ja.” (Vidjeti: Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 1/322)Imam Šafija, rahimehullahu teala, rekao je: “Volio bih da se svi ljudi poduče ovom znanju, ali da se ništa od toga ne pripiše meni.” (Vidjeti: Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela, 19/18)Ahnef b. Kajs, koji je bio jedna od najblažih osoba, bio je upitan: “Gdje, od koga si se podučio blagosti?” Odgovorio je: “Sâm sam se podučio blagosti.” “Kako to?!”, upitali su ga ponovo, ali sada začuđeno, pa je odgovorio: “Kada bih doživio nešto loše od drugih, ja to isto nikome ne bih činio.” (Vidjeti: Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari, 1/65) 
