Od jetima do vođe: Božiji odgoj i priprema kroz koju prolaze poslanici
Životopis posljednjeg Božijeg Poslanika, alejhis-selam, prije početka objave obiluje događajima koji na prvi pogled izgledaju kao teška iskušenja, ali dubljim promišljanjem otkrivaju savršenstvo Božijeg odgoja i pripremu za preuzimanje najveće misije u historiji čovječanstva.
Jedna od najistaknutijih crta Poslanikovog, alejhis-selam, djetinjstva jeste njegovo jetimstvo. Gubitak roditelja je, bez sumnje, ogromna tuga i jedno od najtežih iskušenja sa kojima ljudsko biće može započeti život. Poslaniku, alejhis-selam, otac je umro prije nego što se on i rodio. (Ibn Sa’d, 1/99) To jetimstvo udvostručilo se kada mu je, u njegovoj šestoj godini, umrla i majka, a zatim i utrostručilo smrću njegovog djeda Abdulmuttaliba, kada je imao samo osam godina. (Ibn Hišam, 1/167–169)
Učitavanje…
Pročitaj sljedeći
Povezano
Vjerovjesnikov odgoj ashaba
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao uzor koji treba da svijetli svim generacijama čovječanstva do Sudnjeg dana, morao je posjedovati takva pravila, metode djelovanja i ophođenja prema ljudima i svijetu oko sebe da budu platforma u koju nema sumnje, prigovora i nedorečenosti. To pogotovo ako se uzme u obzir da je njegovo dostavljanje Objave bilo pod Božanskim nadzorom koji je bio najbolji jamac nepogrješivosti i očuvanosti Poruke u njenom originalnom obliku.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je takav da su ga ljudi, što su više upoznavali sve oblasti i sve detalje njegovog života, više voljeli. Alija, radijallahu anhu, govorio je: “Ko god bi ga prvi put vidio, osjetio bi poštovanje prema njemu, a ko god bi se s njim družio i bolje ga upoznao, zavolio bi ga.” (Tirmizi) Ko god je srcem prihvatio da se druži sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, on ga je odgojio tako da je postao ugledan i poštovan.
Moralni odgoj kroz razmišljanja Alije Izetbegovića
Ako razmislimo o glavnim karakteristikama današnjeg društva, primijetit ćemo jedno stanje moralne krize. Sve je više zastupljen materijalizam, a sve manje etičke vrijednosti. Mnogi se “okite” moralnim osobinama ako u tome vide korist, što je samo po sebi suprotno moralnom. Biti moralan je obaveza, makar izostao rezultat. U tome se i ogleda vrijednost čovjekove namjere da čini dobro, za što će, čak iako bude spriječen da učini dobro, biti nagrađen.