Menu

Od turbana, preko mahrame do nikaba

Pripremila Anonimna
Tema Žena muslimankaČitanje 2 minute
Bez ičijeg pritiska i utjecaja odlučila sam se na taj korak. Kada sam došla ujutro u školu, dočekalo me je pravo iznenađenje, jer su sve tri djevojke koje su bile pokrivene skinule svoje mahrame... Ostala sam samo ja sa mahramom!!! Malo me je uhvatila panika jer sam se bila oslonila na njih, tj. da neću biti "sama". Dok sam koračala hodnicima, drugi su gledali u čuđenju i pitali su se međusobno: "Ko je ovo?" Nastavnici mi nisu ništa rekli, niti prijatelji koji su bili Amerikanci. Jedine negativne komentare dobila sam od nekoliko Bosanki što su išle sa mnom na čas. Nabacivale su mi da sam se "pobulila" i govorile su mi: "Imaš finu kosu, što si to uradila?" Od tada sam počela da nosim hidžab, i do tada nisam shvaćala koju vrijednost i koju svrhu on ima. Nosila sam se kao da idem na modnu pistu, nosila sam naušnice koje su virile ispod mahrama, a to sve da bih pravila što ljepšim svoj izgled. Kad sad o tome bolje razmislim, moja mahrama je više sličila ''turbanu'' nego normalnom hidžabu koji služi da pokrije ženu. Sve je to nekako počelo naivno i tako trajalo sve dok nisam ponovo osjetila da tako "pokrivena" i dalje izazivam komentare i interes, pa čak i nemuslimana. To je bila "Fashion Year" moga života. Mnogima se svidjelo, jer je bilo "neobično", "lijepo" i "privlačno". Ali kada su momci u džamiji i skupovima počeli da mi prilaze, te da me žene poprijeko gledaju, osjetila sam da taj stil nošenja mahrame nije u redu. Moje pokrivanje nije bilo baš popraćeno sa iskrenom tevbom, sa redovitim namazom i sa puno stida...