Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, rekao je: "Na dan borbe na Uhudu donesen je mrtav moj otac, izmasakriran, i položen je pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je pokriven nekom tkaninom. Ja sam htio da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Kasnije sam opet otišao da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa je on podignut. Utom je čuo ženski krik i upitao: 'Ko je ova žena?' 'Kćerka Amrova', odgovorili su ashabi, ili su rekli: 'Sestra Amrova (tetka ubijenog).' 'Pa zašto jauče?', ili je rekao: 'Neka ne plače! Meleki su mu svojim krilima pravili hlad sve dok ga nisu podigli.'"
U verziji koju bilježi imam Buharija navodi se da je Džabir rekao: "Fatima, moja tetka s očeve strane, počela je plakati."
U verziji koju bilježi imam Tirmizi navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Džabiru: "Hoćeš li da te obavijestim kako se Uzvišeni Allah susreo s tvojim ocem?" Džabir je rekao: "Svakako, Allahov Poslaniče." Na to mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah nikada ni s kim nije razgovarao osim iza pregrade, a tvog oca je proživio i s njim direktno razgovarao, pa mu je rekao: 'O robe Moj, traži od Mene što želiš i Ja ću ti dati.' On je rekao: 'Gospodaru moj, proživi me pa da se radi Tebe borim ponovo.' Gospodar Uzvišeni rekao je: 'Doista je od Mene određeno da se ljudi više ne vraćaju na Zemlju kada umru.'"
Tada je objavljen kur'anski ajet: "I ne smatraj da su mrtvi oni koji budu ubijeni na Allahovom putu..." (Alu Imran, 169)
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 1244; 1293; 2826; 4080; Muslim, br. 2471; Nesai, br. 1842; Ahmed, br. 14295; Ebu Ja'la, br. 2021; Ebu Avana, br. 10857; Tajalisi, br. 1817; Bejheki, br. 6713; i dr.
Hadis o razgovoru Allaha s Džabirovim ocem Abdullahom bilježe: Tirmizi, br. 3010; Ibn Madža, br. 190; Ahmed, br. 14881; Ibn Hibban, br. 3358; 7022; Begavi, Mesabihus-sunna, br. 4905, i dr. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.
Prenosilac hadisa
Džabir b. Abdullah b. Amr b. Haram b. Sa'leba el-Hazredži es-Sulemi el-Ensari, poznat po nadimku Ebu Abdullah, zajedno sa svojim ocem Abdullahom i majkom Enisom, bio je ashab, drug Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Džabir, radijallahu anhu, učestvovao je u Prvoj prisezi na Akabi među dvanaest ensarija, i u Drugoj prisezi na Akabi zajedno sa sedamdeset ostalih. Toga dana bio je najmlađi od njih.
Učestvovao je sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u devetnaest bitki. Džabir za sebe kaže: "Nisam učestvovao ni na Bedru, ni na Uhudu zato što mi je otac zabranio, pa kada je bio ubijen, nakon toga nisam propustio nijednu bitku uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."
Bio je i učesnik Hudejbije, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za njih: "Vi ste najbolji stanovnici Zemlje!" (Buhari, br. 4154; Muslim, br. 1484)
Hišam b. Urva kaže: "Vidio sam u mesdžidu veliku halku Džabira b. Abdullaha u kojoj su uzimali od njega znanje." Džabir je bio ashab koji je prenio mnogo hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 1540 hadisa. Pred kraj života je oslijepio. Navodi se da je umro 77. ili 78. h. g. u 94. godini života, i on je jedan od posljednjih ashaba koji je umro u Medini. (Vidjeti: Hafiz Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib, 1/281--282; Mizzi, Tehzibul-kemal, 4/452; Ibn Hadžer, El-Isaba, br. 1026; Ibn Esir, Usdul-gaba, br. 647)
Tema hadisa
Hadis govori o odlici, posebnosti ashaba Abdullaha b. Amra b. Harama b. Sa'lebe el-Hazredžija es-Sulemija el-Ensarija, jednog od učesnika Prve i Druge prisege na Akabi u Meki. Borio se u Bici na Bedru, kao i na Uhudu u kojoj je poginuo kao prvi šehid, o čemu govori ovaj hadis.
Pojašnjenje hadisa
Uzvišeni Allah propisao je i odredio iskušenja za Svoje dobre robove vjernike, ali im je i obećao veliku nagradu ukoliko se strpe na tim iskušenjima. Jedno od najvećih iskušenja sigurno je gubitak jednog od roditelja. Kada se to nekome desi, u tom teškom trenutku, neka postupi shodno propisima i smjernicama islama. U ovom hadisu, Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, obavještava o pogibiji svog oca u Bitki na Uhudu.
Bitka na Uhudu odigrala se između muslimana i nevjernika kod brda Uhud, u mjesecu ševvalu 3. h. g. U ovoj bitki poginulo je sedamdeset muslimana, među kojima je bio Džabirov otac Abdullah b. Haram, radijallahu anhu.
Navodi se da je Džabirov otac Abdullah prije Bitke na Uhudu usnio san, koji je ispričao: "Prije Bitke na Uhudu sanjao sam Mubeššira b. Abdulmunzira, koji mi je rekao: 'Uskoro ćeš nam se pridružiti.' Upitao sam: 'A gdje si ti?', a on je rekao: 'Mi smo u Džennetu. Letimo gdje hoćemo.' Rekao sam: 'A zar ti nisi poginuo u Bitki na Bedru?' Odgovorio je: 'Jesam. A zatim sam oživljen.' To je ispričano Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: 'Preselit ćeš kao šehid, oče Džabirov.'" (Vidjeti: Ibn Kajjim, Zadul-mead, 3/208)
Kada je Abdullah b. Amr b. Haram krenuo u Bitku na Uhudu, rekao je svome sinu Džabiru: "Smatram da ću biti među prvim poginulim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima, a ti si mi, nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najdraže što ostavljam, pa vrati moje dugove i lijepo postupaj prema svojim sestrama." (Buhari, br. 1351)
Kada su ashabi pregledali ubijene na Uhudu, došli su i do Abdullaha b. Harama. Nakon što su ubili Abdullaha, mnogobošci su mu odsjekli nos i uši, i masakrirali njegovo tijelo. Kada su ga ashabi vidjeli u kakvom je stanju, izmasakriranog, prekrili su ga platnom i donijeli pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su muslimani došli da pokopaju svoje ubijene, među njima je bio i Džabir, koji je saznao za svoga oca i došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Džabir je htio skinuti platno s očevog lica kako bi ga pogledao posljednji put, prije ukopa. Prisutni su ga odvraćali od toga kako mu ne bi pozlilo od onoga što su mnogobošci uradili s njegovim ocem, ali Allahov Poslanik Allahov, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu zabranio, dozvolio mu je i Džabir je otkrio lice svog oca, kako se navodi u drugoj verziji hadisa imama Buharija, br. 1244. Kada je Džabir otkrio platno s očevog lica, njegova tetka, a očeva sestra, Faṭima bint Amr, počela je da plače vidjevši šta su uradili s njenim bratom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je da je tješi, pa joj pojasnio da ona, plakala ili ne plakala, jaukala ili ne, ne može promijeniti sudbinu, desilo se što se desilo, ali ukoliko se ona sustegne od glasnog plača, jaukanja i bude strpljiva, imat će nagradu. Zatim ju je ohrabrio rekavši da su meleki svojim krilima pravili hlad njenom bratu Abdullahu iz počasti prema njemu sve dok ga ljudi nisu podigli i ponijeli da ga ukopaju, i da zbog toga treba da bude radosna, a ne da plače.
Kadi Ijjad, rahimehullahu teala, u pojašnjenju ovog dijela hadisa, kaže: "Moguće je da su ga meleki natkriljivali svojim krilima i okupili se oko njega pa mu tako pravili hlad iz želje da ga obavijeste o Allahovoj dobroti i nagradi koja ga čeka kod Allaha, da je Allah zadovoljan njime i kakvo mu je ugledno mjesto pripremio. Okupili su se oko njega u velikom broju iz radosti što se susreću s njim i želje da mu iskažu počast, ili su ga natkriljivali svojim krilima i pravili hlad od sunčeve žege kako se ne bi promijenilo njegovo tijelo i miris zbog otvorenih rana na tijelu." (Ikmalul-mu'lim bi fevaidi Muslim, 7/500; Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 16/25; Šerhu Sujuti ala Muslim, 5/434)
U verziji hadisa koju bilježi Tirmizi pojašnjava se počast koja je ukazana Abdullahu b. Haramu, radijallahu anhu, Džabirovom ocu nakon smrti. U ovom hadisu, Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je poginuo njegov otac Abdullah b. Haram, radijallahu anhu, rekao: "O Džabire, vidim te potištenog?" Džabir je odgovorio: "Allahov Poslaniče, moj otac poginuo je na dan Uhuda, a iza sebe je ostavio porodicu i sedam djevojčica koje treba izdržavati, i ostavio je dugove." Ovim riječima Džabir je pojasnio svoju zabrinutost. Tada mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Hoćeš li da te obradujem?" "Svakako, Allahov Poslaniče", odgovori Džabir. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Allah nikada ni s kim nije razgovarao osim iza pregrade, a tvog oca je proživio i s njim direktno razgovarao, pa ga mu je rekao: 'O robe Moj, traži od Mene što želiš i Ja ću ti dati.' On Mu je rekao: 'Gospodaru moj, proživi me pa da se radi Tebe borim ponovo.' Gospodar Uzvišeni rekao je: 'Doista je od Mene određeno da se ljudi više ne vraćaju na Zemlju kada umru.'"
Ovim riječima Poslanik je Džabira obavijestio o velikoj počasti koja je ukazana Džabirovom ocu. Ni s jednim čovjekom, makar on bio i poslanik, Uzvišeni Allah nije razgovarao bez pregrade, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. -- On je, zaista, Uzvišeni, Mudri!" (Eš-Šura, 51)
I također, Svevišni Allah nije razgovarao ni s kim od ljudi direktno, osim s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, Musaom, alejhis-selam, i Abdullahom b. Haramom, radijallahu anhu. Stoga je ovim riječima Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, želio da oraspoloži Džabira, obraduje ga, i odagna tugu i brigu od njega.
Uzvišeni Allah proživio je Džabirovog oca i s njim direktno razgovarao, pa mu je predložio da nešto poželi da mu dadne i da će mu, što poželi, Allah i dati. Vidjevši kolika je nagrada šehida, Abdullah je poželio je da ga Allah vrati na dunjaluk. Tada mu je Uzvišeni Allah rekao da je odredio i propisao da se oni koji umru na dunjaluku i odu s njega više nikada ne vraćaju na dunjaluk.
Nakon toga, Abdullah je zatražio od Uzvišenog Allaha da obavijesti one na dunjaluku šta ih čeka ukoliko presele u borbi na Njegovom putu, pa je Svevišnji Allah objavio ajete iz sure Alu Imran: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici." (Alu Imran, 169--171)
Poruke hadisa
• Hadis ukazuje na odlike, posebnost i veličanstvene vrline Abdullaha ibn Harama, oca Džabirovog, radijallahu anhuma:
-- Poginuo je u Bitki na Uhudu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za ubijene na Uhudu: "Ja ću na Sudnjem danu biti svjedok ovima." (Buhari)
-- Meleki su ga natkriljivali svojim krilima i pravili mu hladovinu po Allahovoj naredbi, iz počasti prema njemu.
-- Nakon pogibije izmasakrirano je njegovo tijelo, za što će imati dodatnu nagradu kod Uzvišenog Allaha.
-- Uzvišeni Allah razgovarao je s njim bez posrednika. Ajni, rahimehullahu teala, rekao je: "Ovo je posebna odlika. Nije se čulo da ju je dobio neko od drugih šehida na dunjaluku."
-- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da za njim ne treba plakati jer je otišao na daleko bolje mjesto kod Uzvišenog Allaha.
• Hadis ukazuje na preporučenost bodrenja, donošenja radosne vijesti. U ovoj radosnoj vijesti od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za Džabira nalazi se ono što je ojačalo njegovo srce i uklonilo tugu nakon smrti njegovog oca. Allah, Koji je oživio njegovog oca i razgovarao s njim, riješit će njegove dugove i brinuti se za njegovo potomstvo. U drugim hadisima navodi se kako je Allah riješio dugova Džabira, radijallahu anhu.
• U ovom hadisu ukazuje se na dozvoljenost posjećivanja mrtvaca i gledanje u njegovo lice prije ukopa, ako u tome nema štete, kao što nema smetnje da se poljubi umrli, kako se navodi u hadisu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio Osmana b. Mazuna, radijallahu anhu, i kao što je Ebu Bekr, radijallahu anhu, otkrio lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i poljubio ga.
• Iz hadisa se zaključuje da se šehidi ukopavaju na mjestu pogibije i zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Meleki su mu svojim krilima pravili hlad sve dok ga nisu podigli", tj. kada je on naredio da se odnese ispred njega i ukopa na mjesto pogibije.
• Iz hadisa se zaključuje da je dozvoljeno plakati za umrlim, ali ne i naricati i ponašati se kako su se ponašali u doba džahilijeta kada bi im neko umro: cijepali svoju odjeću, udarali se po licu i naricali žaleći se na Allahovu odredbu.
• Također, hadis pojašnjava da je dozvoljeno pričati o odlikama i vrlinama umrlog, ali da se vodi računa da se time oni koji su ostali iza njega ne dovedu u beznađe i bezizlazno stanje.
• Iz hadisa učimo da je preporučeno prilikom iskazivanja saučešća porodici umrlog spomenuti vrijednosti, odlike, dobrote njihovog umrlog kako bi se oraspoložili.
• Iz hadisa možemo također zaključti da o nečijem stanju u budućnosti nije dopušteno govoriti, jer je budućnost nama nepoznata, osim na osnovu objave, kako je to činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je svjedočio nečijem statusu u Džennetu.
• Hadis pojašnjava vrijednost borbe i šehadeta na Allahovom putu. Šehadetom se postiže položaj i velika nagrada kod Allaha.
• Šehidi su živi kod Allaha i opskrbljuju se.
• U hadisu se nalazi potvrda Allahovog govora, koji se čuje i razumijeva.Top of Form
• U hadisu se potvrđuje da Isa, alejhis-selam, nije ubijen, već ga je Allah uzdigao Sebi i spustit će ga na Zemlju pred Sudnji dan.
• Niko nije vidio Allaha, pa ni Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Miradža, jer kaže u ovom hadisu: "Allah nikada ni s kim nije razgovarao osim iza pregrade."
• Hadis nas podstiče da u prisustvu učene osobe ne govorimo ono za što nismo sigurni da je ispravno. Ashabi su zabranjivali Džabiru da otkrije lice svoga oca, dok mu je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio.
• Shodno tome, za zabranjivanje ili dozvoljavanje nečega moramo imati dokaz od Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
• Hadis pojašnjava milostivost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema porodici ubijenog.