Menu

Opasnost dove u kojoj ima širka

Tema AkidaČitanje 10 minuta

Sve vrste ibadeta dozvoljeno je činiti i upućivati samo Uzvišenom Allahu, dok upućivanje bilo kojeg vida ibadeta nekom drugom mimo Uzvišenog Allaha predstavlja širk. Dova predstavlja ibadet, tako da se širkom smatra i dova kojom se utočište i zaštita ili pomoć traže od nekog drugog mimo Allaha, bez obzira da li taj kome se moli bio živ ili mrtav, prisutan ili odsutan, bez obzira da li mu se molio ne spominjući Allaha ili mu se molio spominjući Allaha zajedno sa njim. (Tashihud-duai)

Čovjek koji bilo koju vrstu ibadeta uputi nekome drugom mimo Uzvišenog Allaha smatra se osobom koja Allahu pripisuje druga, a to je širk koji izvodi iz vjere, jer je drugog učinio ravnim Allahu u upućivanju dove. (Tashihud-duai)

Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće” (En-Nisa, 48); “...ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište će njegovo Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći” (El-Maida, 72).

Ova vrsta širka uništava djela, kao što kaže Uzvišeni Allah: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili” (El-En’am, 88). (Eš-Širku fil-kadimi vel-hadisi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre moleći nekoga drugog mimo Allaha, smatrajući ga Allahu ravnim, ući će u Džehennem.” (Buhari)


U drugoj se verziji kaže: “Ko umre smatrajući nekoga Allahu ravnim, bit će bačen u Džehennem.” (Buhari)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko sretne Allaha nikoga i ništa Mu ne smatrajući ravnim, ući će u Džennet, a ako sretne Allaha smatrajući nekoga ili nešto Njemu ravnim, ući će u Džehennem.” (Muslim)

Postoje i brojni drugi hadisi koji ukazuju na to da će osoba koja počini veliki širk izaći iz vjere i vječno ostati u Džehennemu. Mnogi islamski učenjaci navode konsenzus u pogledu toga da će mušrik biti vječno u Džehennemu. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim)

U vrstu velikog širka spada traženje ispunjenja potreba od umrlih i traženje pomoći od njih. Ovo predstavlja samu bit širka koji čini većina ljudi. Što se tiče umrle osobe, njena su djela prestala i ona sebi ne može ni pribaviti neku korist ni nanijeti štetu, a to pogotovo ne može onome ko od nje traži pomoć, moli je za ispunjenje potreba ili moli da se za njega zauzme kod Allaha da mu ispuni te potrebe, bez obzira na to što onaj koji upućuje dovu smatra da je ta osoba šefadžija – zagovarač za njega i da ona ima pravo da se za njega zagovara kod Allaha. (Medaridžus-salikin)

Abdurrahman b. Hasan, pojašnjavajući da traženje od umrlih predstavlja širk, kaže: “Traženje pomoći od umrlih i odsutnih predstavlja veliki širk koji Allah neće oprostiti, jer je traženje pomoći ibadet, a ništa od ibadeta ne smije biti učinjeno nikome drugom mimo Allaha.” (Ed-Durerus-sunijje)

Kur’anski dokazi o tome da je upućivanje dove nekome mimo Allaha širk

Što se tiče dokaza da je upućivanje dove nekome mimo Allaha širk, o tome dovoljno govore kur’anski ajeti koji se mogu podijeli u nekoliko skupina, a to su:

● Ajeti koji govore o tome da je upućivanje dove nekome mimo Allaha širk ili kufr, a one koji takvu dovu upućuju opisuju kao mušrike ili nevjernike: “Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a i da čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali.” (Fatir, 14)

Reci: ‘Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha prizivali?' Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.’” (El-En’am, 40–41)

● Ajeti u kojima Uzvišeni Allah zabranjuje svim ljudima da mole nekog drugog mimo Allaha: “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (El-Džinn, 18)

● Ajeti u kojima Allah prijeti onima koji mole nekog mimo Njega da će ih kazniti ili uništiti ili će oni biti u skupini onih koji će biti mučeni: “Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!” (Eš-Šuara, 213)

● Ajeti koji govore o tome da dova nekome mimo Allahu predstavlja zulum –nepravdu i zabludu, a ta dva termina često se koriste kao sinonim za kufr – nevjerovanje:

...mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13)

A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.” (En-Nisa, 116)

Primjer dove u kojoj ima širka

Dove koja nisu propisane i dozvoljene razlikuju se i nisu na istom stepenu. Postoje dove koje su na najvišem stepenu širka, zbog čega čovjek prestaje biti musliman i izlazi iz vjere, neke su blizu toga, a neke predstavljaju novotariju. (Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja) Ovdje ćemo navesti neke primjere dova u kojima ima širka.

Tražiti od umrlih da ispune neku čovjekovu potrebu ili tražiti pomoć od umrlih. Primjer za to jeste kada neka osoba moli umrlog da joj otkloni teškoće i probleme ili da joj pomogne da ispuni svoje ciljeve, odnosno da joj pomogne da postigne ono što traži i ostvari ono što želi. Ovo spada u čisti širk i otvoreni kufr. Zbog ovoga se čovjek mora pokajati. (Vidjeti: Medžmuul-fetava)

Tražiti od živog koji nije prisutan, moliti da mu pomogne, mada se on nalazi na udaljenom mjestu, gdje ga ne čuje i ne vidi. (Vidjeti: Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja) U ovo spada i da ga moli za nešto što bi ta osoba bila u mogućnosti da učini da je prisutna, kao naprimjer, da mu pomogne u financijskoj teškoći, da ga nahrani i slično. Takva osoba smatra da je onaj koga moli čuje kada ga moli i zna za njenu potrebu i molbu, i da je u stanju odgovoriti na dovu i dati to što traži. Ovakvi postupci nisu dozvoljeni, nego predstavljaju širk, jer onaj ko upućuje takvu dovu smatra da neko drugi mimo Allaha zna gajb – skriveno i da ima svojstva uzvišenosti koja pripadaju samo Allahu, kao i da ta osoba sve čuje, sve vidi i sve zna. Onaj ko smatra da takvo nešto posjeduje neko drugi mimo Allaha, učinio je širk. (Vidjeti: Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja)

Također, širkom se smatra i da čovjek moli za ono što određena osoba nije u stanju da učini da je tu prisutna, kao da je moli da podari zdravlje bolesniku, da otkloni smrt koja mu je došla, da uništi neprijatelje itd. (Vidjeti: Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja)

Ovo također spada u širk, jer je dovu, srž ibadeta, čovjek uputio nekome drugom mimo Allaha, a takvo nešto spada u širk. (Vidjeti: Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja)

Dozvoljeno je tražiti od osobe koja je živa i prisutna da učini nešto što je u stanju da učini. Međutim, nije dozvoljeno tražiti da učini nešto što nije u stanju niko osim Allaha, azze ve dželle. (Vidjeti: Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja)

Uz Allaha moliti i nekog drugog, te samim tim pridružiti u dovi Allahu nekoga na način da ih spomene zajedno, kao naprimjer: “O, Allahu, i ti i ti...”, ili da to spomene na neki drugi način koji ukazuje na to da uz Allaha moli još nekoga. Ovakav vid upućivanja dove bio je raširen među ranijim mušricima (mnogobošcima). Stoga možemo vidjeti da Allah često, u brojnim ajetima, ponavlja upozorenje da se ne upućuje dova i nekome drugom uz Allaha. Primjer za to jesu riječi Uzvišenog: “Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu...” (Eš-Šuara, 213); “I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu!” (El-Kasas, 88); “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (El-Džinn, 18) Moliti nekoga drugog uz Allaha predstavlja otvoreni kufr i jasan širk. (Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja) Uzvišeni kaže: “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići. (El-Mu’minun, 117)

Moliti druge sa nijetom traženja šefata – zagovaranja kod Allaha. Traženje šefata koje u sebi sadrži širk predstavlja jednu od kategorija dove koja nije propisana, niti dozvoljena, a može biti na jedan od dva načina.

Prvi način: Da moli umrlog kod njegovog kabura da zagovara i posreduje za njega, kao što čine mnogi koji posjećuju i obilaze umrle, i tom prilikom dozivaju umrlog u kaburu riječima poput: “O evlija, taj i taj, zauzmi se za nas kod svog Gospodara i posreduj za nas u vezi s tim i tim.”

Drugi način: Da moli umrlog daleko od kabura, kao što je slučaj sa onima koji se vežu za dobre ljude i koji su stekli naviku i običaj da, i kada putuju i kada ne putuju, traže šefat od tog i tog evlije. (Vidjeti: Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja)

Ova vrsta šefata spada u veliki širk i karakteristična je za razne vrste mušrika koji ibadet čine nekom drugom mimo Allaha.