Uzvišeni Allah, iz Svoje mudrosti i htijenja, stvorio je ljude različitim: razlikuju se u izgledu, boji kože, jeziku, sklonostima, razumnim sposobnostima, intelektualnoj razini i mnogo čemu drugom. Uzvišeni Allah kaže: “A da je Gospodar tvoj htio, mogao je učiniti da svi ljudi budu jedan narod, zato se oni neće prestati razilaziti.” (Hud, 119)
Postojeće razlike među ljudima neminovno rezultiraju različitim stavovima i mišljenjima u mnogim pitanjima. I to je sasvim normalno, prirodno i opravdano. Ono što se osuđuje i nastoji spriječiti jeste udaljavanje, podvajanje i optuživanje neistomišljenika, onoga koji zastupa drugačiji stav.
Ovaj tekst tretira način ophođenja s neistomišljenikom i daje određena pravila i smjernice kako se odnositi i ophoditi sa osobom kod koje se primijete drugačiji stavovi po određenim pitanjima. Ova tema je opširna i tiče se više učenih ljudi, jer uglavnom prilikom ophođenja s neistomišljenikom dolazi do diskusije i rasprave, a voditi raspravu ne može niti smije svako, to može samo učena osoba. Mi, obični ljudi, nemamo se šta raspravljati. Budemo li se raspravljali, samo ćemo još više pogoršati stanje muslimana.
Kulsum el-Itabi, rahimehullahu teala, rekao je: “Kada bi ušutio onaj koji ne zna, nestalo bi razilaženja.” (Mu’džemul-udeba, 5/19)
Zato se u ovom tekstu navode smjernice samo za nas obične ljude, kako da postupamo s drugima i drugačijima kako bismo pronašli zajedničku riječ – ako je to moguće – ili kako bismo razumjeli jedni druge i uvažili, a da se pri svemu tome, Allahovom dozvolom, ne ogriješimo.
Gazali, rahimehullahu teala, rekao je: “Obična osoba popravljat će stanje samo kada je riječ o jasnim pitanjima, poput konzumiranja alkohola, bluda, izostavljanja namaza i sl., a što se tiče pitanja koja su podložna idžtihadu, u pogledu kojih islamski učenjaci raspravljaju, ako se običan čovjek počne baviti njima, upusti se u njih, više će iskvariti nego popraviti.” (Ihjau ulumid-din, 1/774)
Ako nije moguće imati jedinstveno mišljenje, to ne znači da ne trebamo biti u jednom safu. Jedinstvo i zajedništvo danas nam je potrebno više nego ikada. Mi muslimani moramo toga biti svjesni, te raditi na našem jedinstvu. Allah voli jedinstvo! Allah zbližava vjernička srca! Muslimanima nema opstanka niti napretka bez sloge, jedinstva, razumijevanja i uvažavanja!
Samo jedan detalj iz života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebao bi nam biti dovoljan kada je riječ o neophodnosti jedinstva muslimana. Naime, svima nam je dobro poznato da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije osnovao državu u Medini, te krenuo u jačanje i širenje islama sve dok nije pobratimio i ujedinio muslimane, muhadžire i ensarije. Taj detalj jasno nam poručuje da nema opstanka islama i njegova jačanja bez jedinstva muslimana.
Ono što nam, Allahovom dozvolom, pomaže na putu postizanja jedinstva jeste i pravilan odnos prema neistomišljeniku muslimanu.
Briga o srcu
Prvo što moramo pripaziti, kada primijetimo drugačijeg muslimana, jeste naše srce, jer većina pokuđenog razilaženja koje ima pogubne posljedice dolazi od bolesnih srca. Kada se primijeti da neko drugačije praktikuje vjeru, u srcu dolazi do pojave umišljenosti, uzdizanja i oholosti, te lošeg mišljenja o neistomišljeniku. Sigurno je da iz ovakvih bolesti srca ne može doći pozitivna reakcija. Zato se srce mora nadgledati i na vrijeme preispitati.
Jedan od načina vođenja brige o srcu, kada je u pitanju razlikovanje i razilaženje, jeste da molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi na istinu u onome u čemu se ljudi razilaze. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to bi činio. Znao bi svoj noćni namaz početi dovom: “Allahu moj, Gospodaru Džebraila, i Mikaila, i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavatelju nevidljivog i vidljivog svijeta, Ti presuđuješ između Svojih robova u onome u čemu se oni razilaze, pa uputi me Svojom dozvolom na istinu oko koje se ljudi razilaze, uistinu Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put.” (Muslim)
Koliko je samo nama potrebna ovakva dova u našim noćnim namazima?! Koliko li je nama potrebno da preispitamo svoje srce, svoje znanje?! Ponašamo se kao da je istina sigurno s nama u svakom pitanju, riječi i djelu. Vjerujem da bi se većina naših nesuglasica, razilaženja i sukobljavanja završila prije nego što bi i počela da se postupi na ovakav način!
Dakle, kada primijetimo da neko drugačije praktikuje vjeru, ne žurimo sa osudom, zaustavimo emocije, čuvajmo se loših osobina poput umišljenosti i oholosti, uputimo dovu Uzvišenom Allahu da nas uputi na istinu.
Ne zaboravimo da je ta osoba musliman i ona nam je veoma bitna za jačanje islama i muslimana. O njoj bismo u samom početku trebali imati lijepo mišljenje. To nam Uzvišeni Allah naređuje kada kaže: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, jer su doista neka sumnjičenja grijeh” (El-Hudžurat, 12).
Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Nijednom muslimanu nije dozvoljeno da riječi koje izgovori njegov brat musliman loše protumači sve dok postoji i zadnja mogućnost da se na lijep način protumače.” (Ibn Muflih, El-Adabuš-šer’ijja, 1/47)
Preispitati svoje znanje
Kao što se od tebe traži da preispitaš svoje srce i svoj nijet, odnosno pomisao koja se javlja kada primijetiš nekoga da drugačije praktikuje vjeru, također se od tebe traži da preispitaš i svoje znanje, odnosno taj način na koji ti praktikuješ dotični vjerski propis. Možda ti nisi naučio kako treba, jer si možda sam učio vjerske propise iz knjiga, te nisi ni od koga zatražio da te provjeri, je li ispravno to što radiš. A o tome kako se i koliko vjera danas uči, suvišno je pričati!
Imaš li dokaz iz Kur’ana ili sunneta za način na koji ti praktikuješ određeni vjerski propis? Od kojeg si poznatog i pouzdanog alima čuo pojašnjenje dotičnog propisa? Preispitaj svoje znanje prije nego što osudiš tuđe neznanje!
Provjeriti postoji li drugo mišljenje
Osoba se ne smije osuditi niti joj se smije zabraniti dotični postupak ili način praktikovanja nekog vjerskog propisa ako po pitanju njega postoji više ispravnih mišljenja, odnosno ako se islamski učenjaci razilaze po tom pitanju. Osuđuje se postupak osobe samo ukoliko se razilazi sa jasnim i kategoričnim stavom.
Dakle, ako želiš da zauzmeš stav o nekome zbog njegovog načina praktikovanja vjere, moraš se upoznati s tim da li doista postoji i drugi način praktikovanja vjerskog propisa od onog kako ga ti praktikuješ.
Ibn Abdulberr, rahimehullahu teala, bilježi od Jahjaa b. Seida da je rekao: “Šerijatski pravnici nisu prestali izdavati različite fetve. Jedan po određenom pitanju nešto dozvoljava, dok to isto drugi zabranjuje. Međutim, onaj koji to zabranjuje ne smatra propalim onoga koji dozvoljava zbog njegova dozvoljavanja, kao što ni taj koji dozvoljava ne smatra propalim onoga koji zabranjuje zbog njegova zabranjivanja.” (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/905)
Hatib el-Bagdadi, rahimehullahu teala, bilježi od Sufjana da je rekao: “Kada je riječ o pitanjima u kojima se razilaze islamski učenjaci, nikome od svoje braće ne zabranjujem da postupa po njihovim mišljenjima.” (El-Fekih vel-mutefekkih, 2/135)
Ibn Tejmijja, rahimehullahu teala, rekao je: “Nema osude u pitanjima idžtihada, odnosno pitanja u kojima nema jasnog i kategoričnog dokaza. Da bi se osudilo neko mišljenje, mora se doći sa jasnim dokazom, a ne na osnovu slijeđenja nekoga drugog u toj osudi. Tako postupaju samo neznalice i sljedbenici strasti.” (Medžmuul-fetava, 35/212)
Provjeriti da li neistomišljenik ima znanje
Ako ustanoviš da nema različitih mišljenja o dotičnom propisu, a osoba ipak drugačije postupa od tebe, opet provjeri, jer možda je osoba neuka, možda nema znanja o tom pitanju, ma kakvo bilo pitanje. Ako je tebi jasno, to ne znači da je i drugima. Ako ti imaš mogućnost da kod nekoga učiš vjeru i upoznaš se s vjerskim propisima, znaj da takav slučaj nije sa većinom. Zato se zahvali Allahu i ne osuđuj druge, pa da ih svojim postupkom još više udaljiš od skupova znanja i učenih.
Znaj da je bilo velikih imama koji nisu znali odgovore na mnoga sada za nas jasna pitanja. U vezi s tim imam Malik, rahimehullahu teala, kaže: “O jednom pitanju razmišljam više od deset godina.” (Kadi Ijad, Tertibul-medarik ve takribul-mesalik, 1/178)
Savjetujem ti da potražiš i dobro iščitaš djelo Ref’ul-melam an eim-metil-a’la, odnosno Traženje opravdanja za greške velikih učenjaka, šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullahu teala, u kojem se govori o tome kako su neki veliki imami postupali suprotno jasnom dokazu, ali, također u tom djelu naići ćeš i na savjete kako se sa sličnima postupa.
Obrazuj se malo, emocije smiri, vidike svoje proširi.
Uzeti u obzir mjesto i situaciju u kojima živi neistomišljenik i zatražiti pojašnjenje od njega
Čovjek živi u mjestu u kojem se praktikuje vjerski propis na određeni način i tako je naučio ili vidio da drugi u njegovoj okolini tako postupaju, pa i on postupa, ili možda ima neki drugi razlog što na takav način postupa, a tebi nije vidljiv, stoga ne žuri da ga osudiš. Ako želiš da se osvrneš na njega i kažeš nešto o njemu, onda ga prvo upitaj na učtiv način za razlog takvog praktikovanja vjerskog propisa.
Mnogo je onih koji su požurili sa osudom i iznošenjem svoga mišljenja bez prethodnog provjeravanja i ispitivanja, pa se uvjerili da su pogriješili u svojoj osudi. Uzvišeni Allah naređuje nam da provjeravamo vijesti: “O vjernici, ako vam kakav nepošten čovjek dođe s bitnom viješću, vi je odmah provjerite, da ne biste u neznanju drugima zlo nanijeli, pa se za to poslije kajali.” (El-Hudžurat, 6)
Provjeri, možda je dotični na osnovu svoga stanja i situacije u kojoj živi dobio savjet i preporuku od učenog da tako postupa. Nadam se da poznaješ ove riječi islamskog učenjaka Ibn Kajjima, rahimehullahu teala, pa ih nemoj gubiti iz vida: “Onaj koji daje odgovore ljudima prenoseći ih samo iz knjiga, i pored razlikovanja ljudskih običaja, vremena i mjesta, stanja i situacija – taj je zalutao i druge odvodi na stranputicu.” (I’lamul-muvekkiin, 3/370)
Sve prethodno iziskuje od tebe da ne žuriš, već da sve dobro provjeriš – ako već hoćeš da ti doneseš nekakvo svoje mišljenje, iako nema potrebe za tim, izuzev ako hoćeš da svoje srce smiriš ili upoznaš se i sa drugim mišljenjem.
Nastojati okoristiti se i ispraviti neistomišljenika
Ukoliko se ustanovi da osoba koja praktikuje na drugačiji način neki vjerski propis nema znanja, da griješi, treba je na učtiv način podučiti i njenu grešku sakriti, a nikako omalovažiti i druge upoznati s njenim greškama. Jasno se u hadisu kaže: “Ko sakrije sramotu nekog muslimana, Allah će sakriti njegove sramote na Sudnjem danu” (Buhari, br. 2442; Muslim, br. 2580). Ako treba ukazati na grešku, onda se to čini bez navođenja imena, kako je to činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u većini slučajeva. Na drugu osobu, njene riječi i postupke osvrće se samo onda kada se ona želi popraviti!
S druge strane, javno prozivanje – a naročito danas po društvenim mrežama kada je to olakšano – pod izgovorom sažalijevanja dotičnog neistomišljenika, uz dovu da mu Allah oprosti i uputi ga na Pravi put, te potvrdu da se dotični i dalje voli radi Allaha, sve je to šejtanova zamka i postupak kojim se odnosi između neistomišljenika samo produbljuju, a nikako popravljaju.
Tu su i oni dežurni koji kažu da se treba javno odgovoriti i ukazati na grešku dotičnog neistomišljenika jer je i on javna ličnost. Stoji to, i treba upozoriti, ali nakon razgovora s dotičnim čovjekom. Ako je on pogriješio pa se s tobom nije konsultovao, ili nije vidio uopće potrebnim da se konsultuje s tobom, ti mu nisi bitan, ne zna za tebe, nemoj ti biti takav, tebi ne smije biti cilj samo da kažeš, već i da popraviš.
A prije svega, pogledaj sebe, jesi li baš ti taj koji treba da upozori na dotičnog i odgovori mu!
Biti umjeren u osudi
Ako već i moraš nekoga da osudiš, onda u tome budi pravedan i umjeren, ne prelazi granicu. Uzvišeni Allah voli pravednost i umjerenost. To je nešto najljepše čime se vjernik može okititi, a naročito kada i ako treba da donese sud o nekome ili nečemu. Svevišnji Allah spominje Svoju naredbu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “I naređeno mi je da budem pravedan među vama” (Eš-Šura, 15).
Ovakvi trebaju biti i sljedbenici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pravedni i umjereni, ne priklanjaju se nikome drugom do istini, nju traže i za njom se povode. (Vidjeti: Ibn Kajjim, I’lamul-muvekkiin, 3/497)
Naročito obrati pažnju na svoje riječi ako je tvoj neistomišljenik osoba od ugleda i položaja, kao i na vrijeme i mjesto kada mu želiš skrenuti pažnju na grešku u praktikovanju nekog propisa. Pazi se dobro da to činiš u prisustvu osoba kojima je tvoj neistomišljenik drag. Ne ukazuj mu na grešku u njihovom prisustvu, jer on tvoj savjet može shvatiti kao omalovažavanje pred svojim sljedbenicima, te početi braniti grešku. Zato vodi računa kada savjetuješ svoga neistomišljenika. Pravilo “što na umu, to i na drumu” ovdje ne važi!
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, rekao je: “Ne odgovaraj na grešku onoga u čijem se prisustvu nalaze njegovi sljedbenici, jer ga njegov položaj među njima može podstaknuti da brani grešku, te zbog toga upadne u drugu grešku. Zato mu na blag način ukaži na grešku, toliko blag da drugi i ne primijete.” (Et-Turukl-hukumijja, str. 40)
Milost u razilaženju
Treba znati da često razilaženje u praktikovanju određenih propisa može biti rahmet – milost za nas. Nije moguće sve ljude okupiti oko jednog mišljenja, pogotovo oko fikhskih pitanja u kojima se ponajviše razilazi. Ljudi žive u različitim uvjetima koji mogu utjecati na mnoge propise, naročito primjenu propisa, tj. fetve, pa često različita mišljenja mogu biti milost za nas.
Ibn Kudama, rahimehullahu teala, kaže: “Uzvišeni Allah Svojom milošću i dobrotom učinio je prethodnike ovoga ummeta imamima, putem kojih je uspostavio pravila islama i pojasnio nejasnoće u vjerskim propisima. Ono u čemu su se oni složili, kategoričan je dokaz, dok ono u čemu su se oni razišli, velika je milost.” (Ibn Kudama, El-Mugni, 1/4)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullahu teala, spominje slučaj u vrijeme imama Ahmeda, kako je jedan od učenjaka napisao knjigu i nazvao je Kitabul-ihtilaf / Knjiga razilaženja, pa mu je imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao: “Nemoj da je nazivaš Knjiga razilaženja, već je nazovi Kitabus-siati, tj. Knjiga širine.” (Medžmuul-fetava, 30/79)
Ovo je bilo nekoliko riječi i savjeta u vezi s ovom opširnom i bolnom temom. Molimo Uzvišenog Allaha i nastojmo biti ključevi dobra, a katanci zla, a ne ključevi zla i katanci dobra! Osvrnimo se i uvidimo u kakvom teškom vremenu živimo, pa ga nemojmo još više otežavati sebi, a i drugima! Budimo svjesni šta nam drugi, neprijatelji islama i muslimana žele, pa ih ne pomažimo u tome! Podučavajmo se našoj vjeri, kako vjerskim propisima tako i vjerskim pravilima ophođenja, kako bismo ono što naučimo od propisa znali prenijeti na druge i popraviti – Allahovom dozvolom – stanje svih nas!
Svevišnjeg Allaha molim da nam svima podari imana i razboritosti!