Činjenica je da je u hadisu spomenuta relativna nepotpunost, jer je općepoznato da kod žene osjećaji prevlađuju nad razumom, što se, s jedne strane, može smatrati nepotpunošću, a s druge strane može se smatrati suprotno, tj. da je žena, gledajući sa aspekta osjećajnosti, potpunija od muškarca. Svako stvorenje obdareno je određenim tjelesnim i psihičkim osobinama koje mu pomažu u vršenju društvene uloge. Imajući u vidu ovu činjenicu, svaki čovjek, a posebno odgajatelj, mora voditi računa o ovoj činjenici i svoje djelovanje uskladiti sa ovim pravilom.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom upućivao savjete ženama i između ostaloga rekao da one imaju manjak razuma i vjere. Na to je jedna žena zatražila od Poslanika pojašnjenje: "O Allahov Poslaniče, a šta je manjak pameti i vjere?", a on je odgovorio: "Što se tiče manjkavosti razuma, svjedočenje dvije ženske osobe odgovara svjedočenju jednog muškarca, i to je manjkavost. Žena nekoliko dana ne klanja i ne posti, i to je manjkavost vjere.‘’ (Hadis bilježi Buharija) Ovaj vjerodostojni hadis izazvao je veliko negodovanje profeministički orijentiranih pojedinaca i udruženja. U cilju pozitivnog razumijevanja ovoga hadisa i jačanja veze sa Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom, navest ćemo nekoliko tačaka koje se odnose na osnovu našeg odnosa prema sunnetu.
Potpuna predanost Kur'anu i sunnetu
Svaki musliman obavezan je u potpunosti iskazati predanost govoru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čak i u situaciji kada mu neke Poslanikove riječi nisu dovoljno jasne. U vjerodostojnim sunnetskim izvorima, u vezi sa ovim hadisom nije prenesena nijedna predaja o razilaženju i dvoumljenju muslimana u pogledu prihvatanja navedenih činjenica. Naprotiv, sve generacije muslimana čvrsto su vjerovale u istinitost ovih riječi i prihvatili ih kao pravilo na koje se nadograđuju fikhski propisi. Kada je u pitanju Poslanikov sunnet, pripadnici ehli-sunneta ponašaju se kao što se u tom pogledu ponašao Ebu Bekr, radijallahu anhu. Naime, prenosi se Od Urve, radijallahu anhu, da je rekao: "Otišli su mušrici Ebu Bekru i rekli mu: 'Ovaj tvoj prijatelj (tj. Poslanik) tvrdi da je prenesen noću u Mesdžidul-Aksa, te da je vraćen iste noći?', na što je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: 'Da li je to zaista rekao?' Oni rekoše: 'Da!', a Ebu Bekr tada reče: 'Ako je to rekao, onda svjedočim da je istinu rekao!' Mušrici upitaše: 'Vjeruješ mu da je otišao u Šam u jednoj noći i da se vratio prije svanuća?' Ebu Bekr odgovori: 'Da, ja mu vjerujem i više od toga, vjerujem da mu Objava sa nebesa silazi ujutro i navečer.“ (Hadis je vjerodostojan, bilježi ga Hakim u Mustedreku, Bejheki u Ed-Delail, a Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim te Albani u Es-Sahiha) Ovaj slučaj bio je jedan od razloga da Ebu Bekr dobije nadimak Es-Siddik (tj. Istinoljubivi).
Za razliku od današnjeg vremena u kojem je odnos mnogih muslimana prema sunnetu obilježen selektiranjem, u životima imama (predvodnika) ovoga ummeta sunnet je zauzimao veoma važno mjesto: Poslanikove riječi nisu prihvatali samo u slučaju kada su odgovarale njihovim prohtjevima, da bi ih u protivnom odbacili. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije se ophodio prema ženi na način na koji su ovaj hadis shvatili pojedinci, te su iz hadisa uzeli sebi za pravo da ospore brojna prava žene.
U prilog tome govori i slučaj kada je Poslanik prihvatio mišljenje svoje supruge u političkom pitanju i time potvrdio ispravnost njenog mišljenja. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je potpisan sporazum između muslimana i mušrika na Hudejbiji, tražio od muslimana da zakolju svoje kurbane i da obriju glave. Međutim, nijedan musliman nije se odazvao njegovoj naredbi. Tada se Poslanik posavjetovao sa svojom suprugom Ummu Seleme, radijallahu anha, i ona mu je sugerirala da on izađe i prvi tako uradi. Nakon što je postupio u skladu sa supruginim savjetom, svi ashabi poveli su se za njim i izvršili njegovu naredbu. Što se tiče prenošenja znanja i vještina u različitim oblastima, žena nimalo ne zaostaje za muškarcem, tako da postoje žene – muhaddisi, fakihi, pjesnikinje i rječiti govornici, kao što se prenosi od Muavije, radijallahu anhu, da je rekao: "Tako mi Allaha, nisam čuo rječitijeg govornika od Aiše, radijallahu anhu – osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Bilježi ga Ibn Ebi Asim u El-Ahad vel mesani i Ebu Bekr Eš-Šafiji u Fevaidihi)
Kod žena prevlađuju osjećaji
Činjenica je da je u hadisu spomenuta relativna nepotpunost, jer je općepoznato da kod žene osjećaji prevlađuju nad razumom, što se, s jedne strane, može smatrati nepotpunošću, a s druge strane može se smatrati suprotno, tj. da je žena, gledajući sa aspekta osjećajnosti, potpunija od muškarca. Svako stvorenje obdareno je određenim tjelesnim i psihičkim osobinama koje mu pomažu u vršenju društvene uloge. Imajući u vidu ovu činjenicu, svaki čovjek, a posebno odgajatelj, mora voditi računa o ovoj činjenici i svoje djelovanje uskladiti sa ovim pravilom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je nazočio čudnom ponašanju svojih supruga, ali, imajući u vidu posebnost ženske prirode, iskazivao je toleranciju. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Jednog dana došla nam je Sevda, te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo između nas. Jedna njegova noga bila je u mom krilu, a druga u njenom. Napravila sam joj hariru (vrsta hrane) te sam joj rekla: 'Jedi', što je ona odbila. Zatim sam joj rekla: 'Ili ćeš jesti ili ću umrljati tvoje lice?' No, ona je opet odbila, na što sam iz posude uzela malo (hrane) i njome umrljala njeno lice, te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, digao svoju nogu sa njenog krila kako bi mi se osvetila. Tada je i ona uzela iz posude malo (hrane) i umrljala moje lice njome, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se smijao." (Bilježi ga Nesai u Sunenul-kubra)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je u vidu da žena u mnogim situacijama ne razmišlja logički. Zamislite da vojska u pustinjskom mjestu i u teškim uvjetima kasni zbog ženske ogrlice! Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Izašli smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jedno njegovo putovanje i kada smo bili na Bejdau ili Zatul-Džejšu, prekinula mi se ogrlica. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je da je traži zajedno sa ostalim ljudima. Kako nisu bili blizu vode, ljudi su došli Ebu Bekru es-Siddiku i požalili mu se: 'Eto vidiš šta Aiša radi! Zaustavila je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i druge ljude, a oni su daleko od vode, niti je imaju sa sobom.' I dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao svoju glavu na mome stegnu i spavao, dođe Ebu Bekr i reče: 'Zadržala si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ostale ljude, a oni nisu blizu vode, niti je imaju sa sobom?' Ebu Bekr me prekorio i rekao što je Allah htio da kaže i počeo me neprimjetno gurati svojom rukom po boku, tako da me samo položaj Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na mom stegnu spriječio da se ne pomjerim. Pošto je svanulo i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao bez vode, Allah je spustio ajet o tejemmumu, pa su svi uzeli tejemmum. Usejd bin Hudajr, Allah mu se smilovao, tada reče: 'Rode Ebu Bekrov, ovo nije prva vaša blagodat!' Potom su digli devu na kojoj sam ja bila, te smo pod njom našli moju ogrlicu." (Bilježi ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima)
Govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je istina, a na nama, muškarcima i ženama, obaveza je da se u tom pogledu ophodimo na pozitivan način, što znači da nam Poslanikove riječi budu vodilja u rješavanju problema, činjenju dobročinstva i stavljanja svakog od nas na mjesto koje mu je postavio šerijat.
Prevela i prilagodila: Ehlimana Hardauš, prof.