Ebu Hurejra, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od čovjekovog lijepog islama jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče.”
Pojašnjenje riječi u hadisu
“od lijepog islama” – od potpunog čovjekovog islama i njegovog istinskog imana.
“ostavljanje” – obuhvata i riječi i djela, tj. udaljavanje od svega beskorisnog, a ukoliko se upusti u beskorisno, onda ostavljanje uz pokajanje.
“onoga što ga se ne tiče” – tj. sve ono od čega nema koristi ni u vjeri ni u dunjaluku.
Izvod hadisa
Hadis su zabilježili: Tirmizi , br. 2317, Ibn Madža, br. 3976, Ibn Hibban, br. 229, Taberani, Mu’džem Evsat, br. 2881, Bejheki, Šuabul-iman, br. 4986, Kudai, Musneduš-Šihab, br. 192. Svi su ga zabilježili od Evzaija, on od Kurre b. Abdurrahmana, on od Zuhrija, on od Ebu Seleme, a on od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Kurra b. Abdurrahman je slab prenosilac hadisa. Slabim su ga ocijenili Ibn Mein i Ahmed. Ebu Zura je rekao da su hadisi koje prenosi Kurra čudnovati. (Ibn Hadžer, Tehzibut-Tehzib, 3/438)
Ovaj hadis pojačava drugi hadis istog značenja koji prenosi Ibn Šihab ez-Zuhri od Alije b. Husejna od Husejna b. Alije, radijallahu anhuma, koji su zabilježili: Ahmed, br. 1737, Malik, br. 1604, Bejheki, br. 10805, i drugi.
Veliki eksperti u hadisu kazali su da je ispravnije da je lanac prenosilaca ovog hadisa mursel, te su ga slabim ocijenili: Ibn Mein, Ahmed, Buhari, Tirmizi, Darekutni, Ukajli, Bejheki i dr. (Darekutni, El-Ilel, 3/108.)
Ibn Redžeb, rahimehullahu teala, kaže: “Ovaj hadis prenesen je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogim predanjima i sva su slaba.” (Džamiul-ulumi vel-hikemi, str. 288.)
Međutim, zbog mnoštva predanja kojima je došao ovaj hadis, pa makar ona bila i slaba, kod pojedinih učenjaka hadis se izdiže na stepen dobrog hadisa, tako ga je imam Nevevi ocijenio dobrim. (Šerhul-Erbeinen-Nevevijja, str. 47)
Šuajb el-Arnaut u valorizaciji Sahiha Ibn Hibbana ocijenio je hadis kao hasen li gajrihi i spomenuo sve puteve kojima je zabilježen. (Sahih Ibn Hibban bi tertibi Ibn Belban, 1/466)
Šejh Albani, rahimehullahu teala, ocijenio je hadis vjerodostojnim u djelima: Miškatul-Mesabih, br. 4839, Er-Revdun-Nedir, br. 293, Et-Ta’likatul-hisan ala Sahih Ibn Hibban, br. 229, i Sahihul-Džamii, br. 5911.
Prenosilac hadisa
Ebu Hurejra je Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi. Poznat je po svome nadimku Ebu Hurejra koji je dobio još u predislamskom dobu ili mu ga je dao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kod većine učenjaka preovladava mišljenje da je njegovo ime u predislamskom periodu bilo Abdušems, što znači rob Sunca. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio mu je ime, kao što je učinio sa mnogim drugim, jer nije tolerisao da neko bude rob bilo čega drugog, izuzev Allahov rob.
Islamski se učenjaci razilaze u pogledu njegovog imena na oko trideset mišljenja.
Hafiz Ibn Abdulberr kaže: “Mišljenje na kojem se smiruje duša jeste da mu je ime Abdurrahman b. Sahr.”
Primio je islam prije ili poslije Bitke na Hajberu.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, živio je u idolopokloničkom plemenu Devs sve dok islam nije primio Tufejl b. Amr ed-Devsi, častan i ugledan čovjek, poznati pjesnik i dobročinitelj. Tufejl je bio prvi čovjek iz Devsa koji je primio islam. Po prelasku na islam, on je jedno vrijeme proveo u Meki, a onda se vratio u pleme Devs i pozvao svoj narod u Allahovu vjeru. Među pripadnicima njegovog plemena koji su se odazvali na njegov poziv bio je i Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Tada je imao manje od trideset godina.
Ebu Hurejra je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijja b. Mahled u svom Musnedu zabilježio 5.374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Niko od ashaba ne prenosi ni približno broju hadisa koje on prenosi.
Kaže imam Buhari: “Od njega je prenosilo hadis 800 ljudi ili više.”
I u ibadetu je bio primjer drugima. Ebu Osman en-Nehdi kaže: “Sedam puta bio sam gost kod Ebu Hurejre. Prilikom svakog boravka primijetio sam da on, njegova supruga i sluga provode u namazu po trećinu noći. Jedno od njih klanja, a zatim probudi drugo, i tako redom.”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, to potvrđuje riječima: “Ja sam podijelio noć na tri dijela: trećinu spavam, trećinu provedem u noćnom namazu, a u preostaloj trećini ponavljam hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!” Govorio je: “Ja tražim oprosta od Allaha i kajem Mu se svaki dan dvanaest hiljada puta!”
Umro je u Medini 59. godine po Hidžri u 78. godini života i ukopan je na mezarju Bekia, Allah da bude zadovoljan njime. (Vidjeti: Ibn Abdulberr, El-Istiab 4/11770, i Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib 4/601–603)
Vrijednost i značaj hadisa
Ovaj je hadis osnova lijepog ponašanja. Ibn Dekik el-Id, rahimehullahu teala, kaže: “Ovo je sveopći govor koji obuhvata brojna i velika značenja.”
Ebu Davud je rekao: “Fikh se kreće oko pet hadisa”, pa je spomenuo ovaj hadis. (Hatib, El-Džamiu li Ahlaki-Ravi ve Adabis-samii, br. 1886)
Ovo je jedan od veličanstvenih hadisa kojima se odgaja i čisti ljudska duša. Hadis podstiče na ostavljanje svega beskorisnog.
Ibn Redžeb, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj hadis predstavlja veličanstveni temelj u odgoju. Ebu Amr b. Salah pripovijedao je od Ebu Muhammeda b. Ebu Zejda, jednog od imama malikijske pravne škole svoga vremena, da je rekao: “Svi pohvalni postupci proizlaze iz četiri hadisa: riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od lijepog čovjekovog islama jest da se ostavi onoga što ga se ne tiče’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi onome kojeg je kratko posavjetovao: ‘Ne srdi se’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Vjernik voli svome bratu ono što voli i sebi.’” (Džamiul-ulumi vel-hikemi, str. 288)
Hamza el-Kenani ubrojao je ovaj hadis u trećinu islama. (Vidjeti: Tenvirul-Havalik šerh Muvetta Malik, 3/69)
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, tvrdi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svu pobožnost objedinio ovim hadisom. (Muhtesar Medaridžus-salikin, str. 290)
Pojedini učenjaci ovaj hadis ubrajaju u sveobuhvatne Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi kojima slične prije njega niko nije izgovorio, te da ove riječi predstavljaju polovinu vjere jer se vjera sastoji od činjenja dobrih djela i ostavljanja loših djela, a ovaj hadis ukazuje na ostavljanje loših djela. (Ibn Abdulberr, Temhid, 9/199)
Pojedini učenjaci kažu da ovaj hadis pak obuhvata cijelu vjeru jer jasno poziva na ostavljanje loših djela i indirektno podstiče na činjenje dobrih djela. (Ibn Hadžer el-Hejtemi, El-Fethul-Mubin fi šerhil-Erbeiin, str. 301)
Hadis nam govori o ostavljanju onoga što nas se ne tiče i posvećivanju onome što je od koristi za našu vjeru i naš dunjaluk. Takvo ponašanje znak je naše lijepe vjere.
Kratki komentar hadisa
Ovaj je hadis jedan od hadisa sveopćeg značenja, tj. hadisa u kojima se sa malo riječi mnogo kaže. Hadis znači da je od lijepog islama čovjeka da ostavi ono za čim nema potrebe, od riječi i djela, što mu nije od nužnih stvari vjere i dunjaluka, niti mu može koristiti u zadovoljstvu njegovog Gospodara, poput zabranjenih i pokuđenih stvari, sumnjivih stvari i suvišnih diskusija.
Nakon što ostavi spomenute stvari, treba se ograničiti na ono dobro koje mu daje veću korist.
Poruke hadisa
● Hadis nas podstiče da uljepšamo svoju vjeru.
● Od ljepota naše vjere islama jeste da ona vodi brigu o onome što čovjeku koristi u pogledu njegove vjere, ali i dunjaluka.
● Svaki razumni čovjek trebao bi se kloniti svega što ga se ne tiče, bilo od vjere ili dunjaluka, a posvetiti se onome što ga se tiče od vjere i dunjaluka.
● Od potpunosti i ljepote islama jeste da musliman ostavi ono što ga se ne tiče od riječi i djela.
● Od nečijeg lijepog islama jeste i da se ostavi pitanja na koja nema odgovora poput pitanja gajba – nepoznatog, ili preciznih mudrosti u Allahovom stvaranju i naredbama, kao i pitanja o onome što se još nije dogodilo, a i mala je vjerovatnoća da će se dogoditi ili je nemoguće i predvidjeti kako bi izgledalo ako bi se i dogodilo.
● Shodno tome koliko se ko susteže od onoga što ga se ne tiče, toliko se i razlikuju ljudi u islamu.
● U ostavljanju onoga što te se ne tiče rahatluk je za tvoju dušu, ono čime čuvaš svoje vrijeme i svoj obraz, tj. svoju čast.
● Hadis nam govori o tome da se čovjekova pripadnost islamu razlikuje, tj. neko živi lijepim islamom, a neko ne, jer je u hadisu rečeno: “od čovjekovog lijepog islama je...”, pa je od znakova nečijeg lošeg islama da se pozabavi onim što ga se ne tiče.
● Shodno spomenutom, hadis nam je dokaz da se iman povećava i smanjuje.
● Hadis nas podstiče da činimo sve što je od naše lijepe vjere, a da se ostavimo onoga što joj je suprotno, a naročito trebamo činiti ono što nas se tiče i što je za nas od važnosti.
● Hadis nas podstiče da svoj život iskoristimo u činjenju dobrih djela.
● Ko ne ostavi ono što ga se ne tiče, proći će ga ono što ga se tiče; i ko bude govorio o onome što ga se ne tiče, čut će ono čime neće biti zadovoljan.
● Ko se bude raspitivao o onome što ga se ne tiče, dobit će odgovor koji će ga zabrinuti.
● Svaki musliman ima svoju svetost koju niko ne smije olahko narušavati, pa čak ni svojim jezikom.
● Značenje hadisa odgovara riječima Uzvišenog Allaha: “Ostavite se grijeha i javnih i tajnih.” (El-En’am, 120)
Pravila iz hadisa
Životno pravilo: Postignut ćeš dobra onoliko koliko se ostaviš onoga što te se ne tiče.
Pravilo u ophođenju prema Uzvišenom Allahu: Što se više budeš okupirao Gospodarom ljudi, toliko ćeš se manje okupirati onim što te se ne tiče kod ljudi. (Vidjeti: Abdullah Furejh, Hulasatul-fevaid vel-kavaid min šerhil-Erbeinen-Nevevijje, str. 21)
Hadis i naši prethodnici
Abdullah b. Amr b. As, radijallahu anhuma, rekao je: “Govoreno je: ‘Ostavi se djela koje te se ne tiče i ne progovaraj o onome što te se ne tiče. Čuvaj svoj jezik kao što čuvaš i svoj novac.’” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-Evlija, 1/288)
Ma’ruf el-Kerhi, rahimehullahu teala, rekao je: “Čovjekov govor o onome što ga se ne tiče znak je poniženja od Allaha.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-Evlija, 8/361; Bejheki, El-Džamiu li Šuabil-iman, 7/87, br. 4705)
Sehl b. Abdullah et-Testuri, rahimehullahu teala, govorio je: “Onome koji bude govorio o onome što ga se ne tiče, takvom će se zabraniti istinitost.” (Bejheki, El-Džamiu li Šuabil-iman, 7/87, br. 4703)
El-Idžli, rahimehullahu teala, rekao je: “Zamolio sam Allaha za nešto prije dvadeset godina i još uvijek ne gubim nadu da će Uzvišeni Allah to ispuniti, trudim se u ispunjavanju toga već dvadeset godina.” Kada je upitan o tome za što je molio Allaha, rekao je: “Da ne govorim o onome što me se ne tiče.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-Evlija, 2/235)