Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mejita prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vrati, a jedno ostane s njim. Vraćaju se porodica i imetak, a djela ostaju s njim.\" (Buhari i Muslim)
Ovaj hadis spada među one kratke, ali izuzetno jezgrovite hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nose snažnu životnu poruku. U nekoliko riječi, Poslanik nas podsjeća na prolaznost dunjaluka, na varljivost ovosvjetskih užitaka i na istinsku vrijednost dobrih djela. To je hadis koji bi svaki vjernik trebao često ponavljati i o njemu razmišljati, jer on jasno pokazuje šta čovjeka zaista čeka nakon smrti. Veliki ibret koji možemo vidjeti u ovom hadisu jeste i sama ova riječ "mejit" -- zajednička riječ za sve umrle. Kada budeš stavljen u onaj tabut, o čovječe, nisi više taj i taj, sin tog i tog, već si mejit, i ljudi se prema tebi tako ophode, oslovljavaju te tim imenom, pa ih čujemo kako kažu: "De pridrži mejita!", "Pazite da vam ne ispadne mejit!", "Jeste li mejita dobro okrenuli?"... Stanje je ovo od kojeg svi zaziremo, ali je jedna velika realnost, za koju se moramo pripremati. Dok smo živi, i dok je duša u nama, mislimo da imamo neku kontrolu nad sobom, međutim, onda kada preselimo, vidjet ćemo da smo samo mislili da mi nešto kontrolišemo. Vidjet ćemo da nam je i to tijelo bilo samo privremeno posuđeno, kako bi određeno vrijeme u njemu proveli, a onda se na koncu u istinski i pravi život vratili.
Značenje hadisa
Riječ "mejit" znači umrli, tj. onaj čija je duša napustila tijelo. U trenutku kada čovjek preseli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da ga prati troje:
porodica -- njegova rodbina, prijatelji i bližnji koji ga ispraćaju do kabura;
imetak -- sve što je stekao tokom života, kuće, novac, imovina i bogatstvo;
djela -- ono što je uradio tokom života, bilo dobro ili loše.
A, nakon ukopa s mezarja se vraćaju porodica i imetak, a da djela ostaju s njim. To znači da sve što je čovjek imao i volio na dunjaluku prestaje biti njegovo čim spusti glavu u kabur. Njegova porodica odlazi svojim kućama, njegov imetak prelazi u ruke nasljednika, a samo njegova djela ostaju s njim i prate ga u vječni svijet.
Jezgrovitost i poruke hadisa
Ovaj hadis nosi više važnih pouka i dubokih značenja.
• Podsjetnik na prolaznost života. Život na dunjaluku, ma koliko dugo trajao, kratak je u poređenju s vječnošću. Sve što danas čovjek posjeduje -- zdravlje, snagu, porodicu, bogatstvo, nestaje onog trenutka kada dođe smrt. Allah, džellešanuhu, kaže: "Svaka duša će okusiti smrt, i tek ćete na Sudnjem danu biti potpuno nagrađeni, i dobiti plaće vaše." (Alu Imran, 185) Zato ovaj hadis podsjeća vjernika da ne veže svoje srce za prolazne stvari, već da ulaže trud u ono što će trajno ostati s njim.
• Stvarna vrijednost dobrih djela. Kada čovjek umre, sve se prekida osim njegovih djela. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je u drugom hadisu: "Kada čovjek umre, prestaju mu se pisati djela osim u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja koje je ostavio, i dobrog djeteta koje ga spominje dovom." (Muslim) Dakle, ono što će čovjeku ostati jeste ono što je uradio iskreno radi Allaha. Svako dobro djelo, pa makar bilo i malo, naći će ga u kaburu kao svjetlo, mir i društvo. A svako zlo djelo bit će mu tamna sjena i kazna.
• Imetak -- blagodat i iskušenje. Imetak je potreban i dozvoljen, ali hadis nas podsjeća da je on prolazan i da ne smije zavladati srcem vjernika. Koliko god čovjek imao, njegov imetak ne ide s njim, osim onog dijela koji je potrošio u dobro -- u sadaku, zekat, pomaganje drugih. U tom smislu se kaže: "Tvoje je samo ono što si dao u ime Allaha, a ono što si zadržao ide drugima." U ovom kontekstu je i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao Aišu, radijallahu, anha, svoju suprugu. (Ahmed, Ibn Hibban, vjerodostojan) Zato je pametan čovjek onaj koji koristi svoje bogatstvo dok još ima priliku, jer zna da ga nakon smrti neće moći ponijeti.
• Porodica -- ljubav i granica. Porodica je najveća dunjalučka utjeha, ali i ona ima svoje granice. Voljeni te ispraćaju do mezara, plaču i dove za tebe, ali niko ne može sići s tobom u kabur. U kaburu si sam, osim sa svojim djelima. Koliko god te neko volio, ne može ponijeti tvoj teret niti zamijeniti tvoje djelo. Zato vjernik treba voljeti porodicu, ali i podsjećati sebe da je njegova odgovornost prema Allahu lična i neponovljiva. Vjernik bi trebao živjeti sa porodicom takav život, kojim će zaraditi i steći ahiretsku korist, tj. da mu porodica bude sredstvo stjecanja Allahovog zadovoljstva, a ne put i most do Njegove kazne.
• Dobra djela kao pravi saputnik. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u drugim hadisima opisuje kako dobra djela dolaze u kabur u liku lijepog čovjeka, sa svjetlom i prijatnim mirisom, i kažu: "Ja sam tvoja dobra djela" (Ebu Davud, Nesai i drugi, vjerodostojan). Ona postaju najbolji drug umrlog i štite ga od straha i samoće. A onaj ko nije imao dobra djela, njegovo društvo bit će suprotno: samoća i kazna.
Rezime i zaključak
Hadis "Mejita prati troje" jedan je od najpotresnijih podsjetnika na prolaznost života. Sve ono što ljudi često smatraju važnim: bogatstvo, slava, porodica, prijatelji, ostaje iza njih. Samo ono što su učinili iskreno radi Allaha ostaje s njima i donosi korist.
Zato bi svaki vjernik trebao svakodnevno preispitivati svoje postupke i namjere. Umjesto da troši vrijeme na stvari koje neće trajati, treba ulagati u ono što će mu biti društvo u kaburu: u namaz, sadaku, učenje Kur'ana, pomaganje drugima i lijepu riječ.
Lijepo je rekao jedan učenjak: "Dunjaluk te napušta, a ti ga još uvijek voliš. Ahiret te zove, a ti se još uvijek kolebaš. Zato, ponesi sa sobom ono što će ti koristiti kad sve drugo ostane iza tebe."
Neka nam ovaj hadis bude stalni podsjetnik da su pravi kapital čovjeka njegova dobra djela, jer će ona biti naš jedini saputnik u vječnosti.