Menu

Osvrt na knjigu Tefsir Kur’ana časnog – Amme džuz

Tema Ostale temeČitanje 9 minuta

Mr. Hajrudin Tahir Ahmetović,
Tefsir Kur’ana časnog – Amme džuz,
Doboj Istok, 2019. godine,
broj strana 677.


Pravilno poimanje vjere i njenih propisa temelji se na pravilnom tumačenju Kur’ana. Na prostorima gdje je izučavanje vjere decenijama bilo svedeno na rijetke pojedince važno je, u vremenu islamskog buđenja, pojasniti tumačenje Kur’ana širim slojevima društva. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon prihvatanja islama i nakon što su čuli, razumjeli i primijenili Kur’an, postali su najbolji ummet koji se pojavio na Zemlji. Reforma društva u njihovom vremenu, potaknuta snagom vjere, danas bi nama morala biti model međusobnih odnosa i uspostave pravednog, tolerantnog i uzornog društva.

Tefsir, kao nauka koja se bavi razumijevanjem Kur’ana časnog, jedna je od najznačajnijih naučnih disciplina.

Sujuti u svom djelu EI-Itkanu fi ulumil-Kur’an navodi riječi Asfehanija: “Najčasnije zanimanje kojim se čovjek bavi jeste tumačenje Kur’ana. Naime, vrijednost određenog zanimanja određuje se po tri osnova. Prvi je sam sadržaj tog zanimanja (...), drugi je namjena posla (...), a treći je potreba za određenim zanimanjem (...). Uzevši to sve u obzir, može se zaključiti da tefsir ima izuzetnu vrijednost po sva tri osnova: kada je o sadržaju riječ, tefsir se bavi riječima Uzvišenog Allaha, koje su izvor svake mudrosti i svakog dobra. ‘U Kur'’anu se nalaze vijesti o narodima prije vas, najava onog što će se desiti nakon vas i propis o onome što se dešava među vama. On se ne troši čestim ponavljanjem, a njegove ljepote su neprolazne.’ Kada je riječ o namjeni, cilj tefsira jeste održavanje najčvršće veze i postizanje istinske, neprolazne sreće. Što se potrebe tiče, postizanje bilo kojeg dobra – i vjerskog i svjetskog, i sadašnjeg i budućeg – ovisi o islamskim znanostima i uputama, a sve se one naslanjaju na poznavanje Allahove Knjige.

Tumačenje Kur’ana, koji je glavni izvor učenja islama, izuzetno je složen, delikatan i odgovoran posao. Predmet tefsira je, dakle, Kur’an, i nema sumnje da je pravilno razumijevanje i tumačenje Knjige pitanje od velike važnosti za svaku generaciju muslimana.

Islamski učenjaci uložili su ogroman trud radeći na proučavanju i komentiranju Kur’ana, i napisali su veliki broj knjiga iz oblasti tefsira i nauke o Kur’anu.

Primjetna su, u današnje vrijeme, nastojanja pojedinih grupacija da se odbace tefsiri prvih generacija i da se umanji njihov značaj u cilju “modernizacije” islama i Kur’ana. Pozivaju u potpuno odbacivanje naslijeđa islamskih učenjaka kako bi stvorili prostora za prodor njihovih ideja, koje su u suprotnosti sa tradicijom i zdravim razumom. Ne žele da se kontinuitet, izgradnja i unapređenje zdrave islamske misli i promišljanja o Kur’anu nastavi.

Upravo ovo djelo našeg uvaženog mr. Hajrudina Tahira Ahmetovića na jedan jednostavan a naučan način donosi spoj tradicionalnog, racionalnog i savremenog na jednom mjestu pritom poštujući sva pravila nauke o tefsiru i Kur’anu.

U uvodu autor pojašnjava samu metodologiju: “Što se tiče ovog komentara Amme džuza, prije tumačenja njegovih sura, spomenuo sam neke osnovne podatke o suri. Tako sam prvo naveo prijevod sure. Zatim sam spomenuo redoslijed sure u Kur’anu i redoslijed sure po objavi. Za svaku suru spomenuo sam broj ajeta, riječi i harfova. Zatim sam naveo da li je riječ o mekkanskoj ili medinskoj suri. Nastojao sam spomenuti sva imena koja se spominju u mushafima i tefsirima, kao i hadiskim zbirkama za svaku suru ovog džuza. Zatim sam radi boljeg razumijevanja sura spomenuo povezanost svake sure s prethodnom surom. Ponegdje sam spomenuo povod objave sure i njene vrijednosti, ukoliko je to zabilježeno pouzdanim vjerodostojnim putem. Osnovne podatke svake sure završio sam spomenom cilja sure. Nakon toga, prešao sam na komentare sure. Kod svake sure komentarisao sam svaki ajet zasebno. I nakon komentara cijele sure ili određene skupine ajeta naveo sam poruke ili zaključke iz prethodnog komentara.”

Impozantna je autorova posvećenost ovome djelu: “Tokom spomenutog komentara Amme džuza – a koji je trajao pune tri godine, Allahu neka je sva hvala – koristio sam veliki broj tefsira počevši od najranijih tradicionalnih tefsira, poput Tefsira Mudžahida, Tefsira Mukatila b. Sulejmana, Tefsira Abdurrezzaka, Tefsira imama Taberija i dr., do današnjih savremenih tefsira istaknutih učenjaka i mufesira: šejha Muhameda b. Saliha el-Usejmina, Tajjara, Adevija i dr. Allahu neka je sva hvala broj korištenih tefsira za ovaj komentar premašuje stotinu.”

Na vrijednost ove knjige upravo ukazuje broj naučnih djela kojima se autor koristio, preko stotinu djela iz tefsira, pedeset djela iz hadisa i osamnaest djela iz sire, jezika, ahlaka, akaida i dr., dakle sveukupno taj broj korištenih referenci prelazi preko stotinu sedamdeset. Autor nije naveo da li je i koji je prijevod Kur’ana na bosanski jezik koristio.

Razloge odabira tefsira ovog djela Allahove Knjige nalazimo u sljedećim riječima autora: “Iako ovaj džuz predstavlja završetak Kur’ana, kod većine muslimana uobičajeno je da se sure ovoga džuza najprije nauče napamet, te se zbog toga često i uče u svim prilikama, a naročito u namazima. Iz tog razloga lijepo je i da se poznaje i njihovo značenje. Poznati komentator Kur’ana Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu teala, kaže: “Ja se doista čudim onome koji uči Kur’an a ne poznaje njegovo značenje, kako on uživa u učenju Kur’ana?!” Amme džuz odlikuje se brojnim posebnostima. Sastoji se iz trideset sedam sura, dok u Kur’anu ukupno ima stotinu četrnaest sura. Tako Amme džuz predstavlja trećinu Kur’ana po broju sura, a u njemu se nalazi i sura El-Ihlas koja je po vrijednosti ravna trećini Kur’ana. U Amme džuzu nalaze se i prvi ajeti koji su objavljeni Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kojima je počela objava. To su prvi ajeti sure El-Alek. Ali, u Amme džuzu se isto tako nalazi i zadnja sura koja je objavljena Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i koja je nagovijestila njegovu brzu smrt i završetak objave. To je sura En-Nasr. U trideset sedam sura ima pet stotina šezdeset četiri ajeta, što predstavlja skoro desetinu Kur’ana. Iako od šest stotina strana Amme džuz zauzima samo dvadeset, na tako malom broju strana on spominje i obrađuje više od petine kur’anskih tema.

Ovaj osvrt završit ćemo nekim od poruka koje je autor naveo, a koje se tiču Kur’ana i mjeseca ramazana:

• Moli uzvišenog Allaha za postojanost i druži se s Njegovom knjigom što god možeš više. Uči je, izučavaj, proučavaj, živi po njoj. (str. 122)

• Kur’an je posebna knjiga. Listovi na kojima je on zapisan su čisti, vrijedni, posebno cijenjeni kod Allaha. Ako je takav slučaj se listovima na kojima je zapisan Kur’an, šta je sa samim Kur’anom, koliko je on poseban i cijenjen kod Allaha, te koliko su cijenjeni oni koji rade i žive po Kur’anu. (str. 90)

• Sura El-Kadr kristalno jasno ukazuje na vrijednost Kur’ana. Uzvišeni Allah za početak objave i spuštanje Kur’ana odabrao je najbolji mjesec, zatim najbolju noć i najboljeg čovjeka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Dostavio ga je preko najboljeg meleka Džibrila, alejhis-selam, u najboljem mjestu na dunjaluku, Mekki. (str. 437)

• Kur’an je sušta istina i njemu pripada poseban ugled, kao što pripada ugled svima onima koji se budu držali Kur’ana, vjerovali i postupali po njemu. (str. 217)

• U ajetima je opis i pohvala meleka u čijim se rukama nalaze listovi s Kur’anom: oni su plemeniti i bogobojazni. Takvi trebaju biti i oni na čijim se ustima i u čijim se srcima nalazi Kur’an. (str. 90)

• Ako je to tako kako je prethodno spomenuto, a jeste, onda će i posebnu vrijednost kod Allaha imati onaj koji uči Kur’an, pamti ga, živi i radi po njemu, te druge podučava njemu. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Najbolji od vas jeste onaj koji se poduči Kur’anu pa druge podučava njemu.” (str. 437)