Otkud arapske riječi u Skandinaviji?

Jednom ne tako davno u našem lijepom gradu Mostaru priča nas je ponijela do toga “otkud arapske riječi u danskom?, otkud u švedskom jeziku?!” – na što nam je skrenuo pažnju jedan divni insan koji je poznavao jezik i dugo živio u Skandinaviji. Eh, sad… Kao osoba koja nastoji ploviti okeanima lingvistike i arapskog jezika, poznato mi je da riječi putuju iz jednog u drugi jezik, a skoro uvijek iz jezika produktivnih društava u jezike onih koji slijede njihove stope u svijetu nauke i civilizacije, pa nam zato ne treba bolji primjer od našeg jezika – koji nije nikakva iznimka u tom pogledu – a koji je odavno pod invazijom anglizama (anglizmi su riječi iz engleskog jezika preuzete i prilagođene drugom jeziku, uključujući i bosanski) tipa: klaster, blog, brend, čatati, link, mobing, misterija, šoping – pa bismo mogli ovako dovijeka nabrajati. Također, svima je, više ili manje, poznato da je arapsko-islamska kultura i civlizacija, uz nju arapski jezik, imala svoj period uspona, svoje zlatno doba – naročito u Andaluziji – kada je utjecala na druge kulture, u svakom segmentu, te bila preduvjet za nastanak evropskih civilizacija i renesanse. Ali, ipak.. kako? Skandinavija koja nije imala nikakav posredan i direktan kontakt s arapsko-islamskim svijetom? Ili je, ipak, imala?!

Uvidjeti taj utjecaj moguće je tako što slijedimo tragove arapskih riječi u različitim evropskim jezicima od kojih je švedski jedan od jezika koji se svrstavaju u grupu sjevernogermanskih jezika, a kojima govori oko deset miliona ljudi. Ovaj jezik je u velikoj mjeri sličan norveškom jeziku, ima zajedničke crte s danskim, a u manjoj mjeri i s islandskim jezikom; zato što su svi ovi jezici nastali iz staroskandinavskog jezika, jezika naroda koji potječu od Vikinga.

Ne nailazimo na veliki broj istraživanja koja govore o utjecaju arapskog jezika na švedski, no iz nekoliko provjerenih izvora možemo utvrditi da je arapski pronašao svoj put ka skandinavskim jezicima općenito, a ka švedskom jeziku naročito, posredno i neposredno tokom 15. stoljeća.

Nakon što su muslimani osvojili Andaluziju, počele su arapske riječi krišom – posredstvom nauke, hrane, odjevnih predmeta i lijekova – ulaziti u jezike na kojima su komunicirali stanovnici južnog dijela Evrope – poput španskog, italijanskog i francuskog, a naknadno s vremenom također u njemački na sjeveru Evrope. Posuđene riječi iz ovih jezika dospjele su do ostalih jezika Evrope, poput švedskog.

Tako se nastavio put stotina i stotina arapskih riječi ka švedskom jeziku okvirno u periodu od 1500. do 1900. neposredno preko latinskog, španskog, italijanskog, njemačkog, francuskog, pa čak turskog.

Njemački jezik je odigrao važnu ulogu u transferu tih riječi ka skandinavskim jezicima, naročito švedskom, zbog međusobne bliskosti, tako da oko 50% arapskih riječi u skandinavskim jezicima neposredno su posuđene iz njemačkog jezika.

S druge strane, direktno putovanje riječi jezika Kur’ana ka jeziku ovih hladnih područja počelo je uporedo s pojavom prvog Arapa muslimana na tlu Švedske 1900. godine kako bi se također na taj način ostavio trag na švedski jezik.

Generalno posmatrano, arapske riječi mogu se primijetiti u nekoliko oblasti koje su u vezi s islamskom vjerom, hemijom, medicinom, tkaninama, odjećom, poljoprivredom, ružama, hranom, ekonomijom, građevinarstvom i dr.

Kontakt arapskog i švedskog nije uvjetovan samo riječima, nego i kontaktom ljudi. Uprkos tome što je jako teško odrediti prvi kontakt među Arapima i Šveđanima – tačnije s njihovim precima Vikinzima – ipak postoje dvije misteriozne priče koje nam govore o tome.

Prva je u vezi s Ahmedom b. Abbasom b. Rašidom b. Hammadom el-Bagdadijem, koji je poznat kao Ahmed b. Fadlan el-Bagdadi, islamski učenjak iz 10. stoljeća, koji je opisao svoje pustolovine kao član delegacije koju je izaslao abasijski halifa Muktedir Billahi u Volšku Bugarsku (Povolška ili Volška Bugarska bila je srednjovjekovna prabugarska država koja je od 7. do 13. vijeka postojala oko ušća rijeke Kame u Volgu u današnjoj Rusiji. Svojevrsni današnji nasljednici Povolške Bugarske su Tataristan i Čuvašija, republike u sastavu današnje Ruske Federacije) kralju Almišu 921. godine. Otuda je on krenuo u misterizono putovanje na kojem je posjetio, između ostalog, Skandinaviju, te se sreo s Vikinzima. Ovo putovanje je inspiriralo autora priče “Avanture arapskog izaslanika” (u Skandinaviji prije hiljadu godina), što je naslov knjige izdate 2003., autora Ahmeda Abdusselama el-Bakalija. Autor se u svojoj knjizi bazirao na Putopisu o Ibn Fadlanu (autora Samija el-Dahhana) i romanu Michaela Crichtona Eaters of the Dead (Žderači mrtvaca) – objavljen 1976. – a što je naknadno projicirano kao film pod nazivom “Trinaesti ratnik” gdje je u glavnoj ulozi Ahmed b. Fadlan u priči o tome kako je dospio u ruke Vikinga, te postao dio vojske koja će se boriti protiv Vandala.

Kinematografska obrada nije dosljedna svakom detalju, nego je fikcija koja se prepliće s istinitim događajima koji su preuzeti iz rukopisa koji je ostavio iza sebe Ibn Fadlan o svom putovanju, što oslikava djelić prvog kontakta Arapa s precima Šveđana.

Druga priča govori o tome da se početkom 11. stoljeća borac iz redova Vikinga iz Švedske, koji je nosio nadimak Ingvar den Vittfarne (Ingvar koji je putovao daleko), pridružio Rusima u borbi potiv Särklanda, što je naziv koji se koristio kako bi se označio abasijski hilafet. Naziv Särkland često se spominje u nordijskim starim pisanim tragovima (nordijska mitologija dio je germanske mitologije, tzv. sjevernogermanska mitologija – mitologija Skandinavije i Islanda), poput epova, oslikanih kamenja i dr., a što datira iz 10. st. Neki ovakav naziv dovode u vezu s riječju “serkr”, odnosno široka odjeća, čime se aludira na arapsku nošnju, no također je moguće da se sastoji od riječi “serk”, što je svojevrsna adaptacija arapske riječi “šarq – istok” i riječi “land – zemlja”.

Postoji nekoliko drugih nordijskih oslikanih kamena koji nam pričaju o “zemlji Arapa”, poput kamena Tillinge Runestone (Upplands runinskrifter 785) – kao što se u nekoliko saga (skandinavski epovi) spominje naziv arapsko-islamskog abasijskog halife, poput epova: Ynglinga, Sörla, Sörla þáttr, Sigurðar Jórsalafara i Hjálmþés saga ok Ölvis.

Postoji dvadeset šest kamena na kojima su natpisi ispisani nordijskim pismom, a dvadeset četiri takva nalaze se na obali rijeke Mälaren u području okruga Oppland (Norveška), a svi nam govore o putovanju Ingvara ka Särklandu, čiji cilj nije bio isključivo ratovati protiv njih, nego otvoriti put trgovačke rute Volga (trgovačka ruta Volga bila je ruta koja je u srednjem vijeku povezivala sjevernu Evropu i sjeverozapadnu Rusiju sa Kaspijskim jezerom), nakon pada države Protobugari (Protobugari, Bulgari ili vrlo rijetko Bolgari, bili su polunomadsko turkijsko ratničko pleme koje je živjelo u kaspijskoj stepi i uz rijeku Volgu. Dolaskom Protobugara na tlo Balkana došlo je do etnogenetskog miješanja s Tračanima i Slavenima i nastanka Bugara). Kamen koji plijeni najviše pažnje postavljen je 1040. godine u dvorištu Kraljevske palače u Stockholmu (Kungliga slotten) i govori o smrti Ingvara na Istoku. Također, neki drugi nam govore da je on slao određenu količinu zlata u Švedsku.

U sadašnje vrijeme, trenutno u Švedskoj boravi oko dvije stotine hiljada osoba koje govore arapski jezik, a prema nekim statistikama brojke stižu do tri stotine hiljada, a većinom su došle kao izbjeglice bježeći od ratova i prirodnih nepogoda, kako bi sada dijelili prava i obaveze sa stanovnicima te zemlje.

Prema istraživanju koje je objavio Švedski radio, u programu koji se emituje na arapskom jeziku, prenoseći rezultate istraživanja novijeg datuma koje je sproveo lingvista Mikael Parkvall, akademski profesor lingvistike na Univerzitetu u Stockholmu, potvrđuje se da je arapski jezik zauzeo drugo mjesto na ljestvici maternjih jezika u Švedskoj, umjesto finskog jezika koji se vratio na treću poziciju.

U tabeli navodimo kratku listu nekoliko švedskih riječi koje su posuđene iz arapskog jezika s godinom kada se to desilo.

Postoji i mnogo drugih riječi, na stotine i hiljade, u švedskom, skandinavskim i ostalim evropskim jezicima, a sigurno ih sve nije moguće spomenuti u ovom članku, no nadamo se da smo, barem malo, odgovorili na naše pitanje.

(Osnova teksta preuzeta je iz teksta objavljenog na portalu Al-Arabiyya, autora Masuda al-Zāhida, 2018., što je također svojevrsni prijevod i prerada nekoliko stranih izvora.)

Pripremio: Muaz Smajlović, prof.