El-Asr - Pedagoške metode odgoja adolescenata

Pravovjerni šerijat posvetio je veliku pažnju odgoju mladih generacija i njihovoj uputi koja im garantira dobro i ispravnost na ovom i budućem svijetu, a to je i krajnji cilj Mudroga Zakonodavca. Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi prenosi preporuke mudroga Lukmana svome sinu, pa kaže: "A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: 'Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan. Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost, i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi Put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, doista, Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući. O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – to doista, u istinske postupke spada. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja najneprijatniji glas je revanje magarca!" (Lukman, 12 – 19) Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ambiciozno je nastojao da uputi omladinu na ono što će im koristiti. Jedna od tih poznatih preporuka je i preporuka Ibn Abbasu, radijallahu anhu. Ibn Abbas kaže: ''Sjedio sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na jahalici, pa mi je rekao: 'Mladiću, hoćeš da te poučim riječima s kojima će ti Allah dati korist?“ Rekao sam: 'Svakako', a on reče: 'Čuvaj Allaha, pa će te čuvati; čuvaj Allaha pa ćeš Ga ispred sebe naći; znaj za Njega u obilju, pa će i On znati za tebe u teškoći; kada moliš, moli Allaha; kada tražiš pomoć, traži je od Allaha. Pero sudbine je ispisalo sve što će biti. Kada bi svi ljudi željeli ti donijeti neku korist, koju ti Allah nije propisao, ne bi to mogli ni učiniti. A kada bi ti željeli nanijeti neku štetu, koju ti Allah nije propisao, ne bi to mogli učiniti. Znaj da je u strpljivom podnošenju onoga što prezireš veliko dobro, da sa strpljenjem dolazi i pobjeda, sa nedaćom izbavljenje, a sa poteškoćom olakšanje.“ (Prenosi imam Ahmed u ''Musnedu“, 2803, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Džami'a od Albanija, br.hadisa 7957) Islamski učenjaci posvetili su pažnju pisanju knjiga u kojima su davali upute mladoj populaciji, a neke od tih knjiga su: ''Ejjuhel-veled“ (O dijete) od imama El-Gazalija (u. 505. h.g.) koja se još naziva ''El-Mekaletu el-veledijje“ (koja je prvi put štampana u Beču u austrougarskoj prijestolnici 1838. god. uz prijevod na njemački jezik. Brigu o njenom izdanju vodio je orijentalista Von Hamer Burgestar) i ''Leftetul-kebidi ila nasihatil-veledi“ od Ibn El-Dževzijja (u. 597. h.g.). Ovim radom želio sam slijediti korake naših prethodnika, preuzimajući njihovo iskustvo i znanje o ovoj tematici, uz davanje smjernica na metode koje je islamski šerijat postavio za ispravno održavanje života mladih naraštaja i čuvanje njihove uravnoteženosti, te kako bi koristili sebi, a i društvu.

Period adolescencije

Period adolescencije je period učenja o postupanju u odraslom dobu. Osoba u ovom periodu posrće i nailazi na veoma klizavo tlo. Zato je obaveza roditeljima, a i čitavom društvu, da pomognu osobama u pubertetu tako što će ih shvatati, podsticati i prema njima biti brižni, isto kao što roditelji postupaju sa djetetom koje podučavaju prvim koracima. Potrebno je, također, ukazati da principe eksperimenta i greške, iako su u nekim naukama produktivni radi dolaska do željenih rezultata, ipak treba izbjegavati prilikom odgoja mladih generacija, jer za sobom često povlače posljedice sa nepoznatim krajnjim ishodima koje poslije nije moguće popraviti. Zato, ovdje ćemo izložiti već isprobane i korisne metode koje je upotrijebio i sam šerijat i na njih pozivao kako bi duboko usadio vrijednosti u živote mlade populacije. Tajna uspjeha ovih metoda krije se u činjenici da su ove metode direktno usmjerene ka prirodi i potrebama adolescenta, te uveliko njemu, a i odgajatelju, olakšavaju put prelaska preko životnih prepreka.

Prva preporuka

Odgajatelj mora pokazati adolescentu da mu posvećuje pažnju, da ga voli i da nastoji da na njega pazi. Evo primjera Abdullaha b. Omera koji se prisjeća jedne anegdote iz svoga djetinjstva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ima jedno drvo s kojeg lišće ne spada, a ono je poput muslimana. Recite mi koje je to drvo?“ Ljudi su pomislili na neko drvo iz pustinje, a ja sam se sjetio da je to palma, pa sam se postidio. Ljudi upitaše: ''Allahov Poslaniče, obavijesti nas o njemu“, a on reče: ''To je palma.“ Abdullah reče: ''Potom sam ispričao svome ocu ono što mi je naumpalo, pa reče: ''Da si rekao bilo bi mi draže nego da imam to i to.“ (Muttefekun alejhi) Omer, radijallahu anhu, nije se postidio iskazati ljubav prema svome djetetu, za razliku od običaja mnogih Arapa u tome vremenu. Evo primjera El-Akre b. Habisa koji je, vidjevši Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ljubi El-Hasana, rekao: ''Ja imam desetero djece, a nikada nijedno od njih nisam poljubio.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ''Onome ko se ne zna smilovati, milost mu se neće ni ukazati.“ (Muttefekun alejhi) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije se zadovoljio samo upozoravanjem na opasnost neiskazivanja ljubavi prema djeci, već je također upozoravao na pojavu neistovjetnog postupanja prema djeci. En-Nu'man b. Bešir rekao je: ''Otac mi je dao jedan poklon, a moja majka Amra bint Revaha reče: ''Neću biti zadovoljna sve dok Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne dovedeš kao svjedoka.'' Potom je otac otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ''Dao sam svome sinu od Amre bint Revaha poklon, pa mi je ona naredila da tebe pozovem kao svjedoka, Allahov Poslaniče.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ''Da li si i ostaloj djeci dao isto toliko?“ Reče: ''Ne.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Bojte se Allaha i podjednako dajite svojoj djeci.“ En-Nu'man b Bešir kaže: ''Potom se otac vratio i povukao svoj poklon.“ (Buhari, 2587)

Druga preporuka

Dijalog je jedna od metoda kojom se postiže shvatanje stvari i događaja iz aspekta osobe u dobu adolescencije, a također i strpljivost sa tim osobama kada želimo da im ukažemo na druga mišljenja i poglede. Ovu metodu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio je mnogo puta. Od Ebu Umame prenosi se da je rekao: ''Neki mladić došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Allahov Poslaniče, dozvoli mi da učinim blud.' Prisutni mu priđoše i počeše ga kritizirati i govoriti: 'Ih, ih!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Približi se!', pa mu ovaj mladić priđe i sjede. Upita ga: 'Da li bi volio da se tvoja majka bavi bludom?'Reče: 'Ne, tako mi Allaha, Allah me učinio žrtvom za tebe.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ni drugi ljudi ne vole da se njihove majke time bave.'Upita ga: 'Da li bi volio to svojoj kćerki?' 'Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, Allah me učinio žrtvom za tebe', odgovori on. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ni drugi ljudi to ne vole svojim kćerkama.' Upita ga: 'Da li bi volio da se tvoja sestra bavi bludom?'Reče: 'Ne, tako mi Allaha, Allah me učinio žrtvom za tebe.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ni drugi ljudi tone žele svojim sestrama.'Upita ga: 'Da li bi volio da se tvoja tetka po ocu bavi bludom?' Reče: 'Ne, tako mi Allaha, Allah me učinio žrtvom za tebe.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ni drugi ljudi to ne žele svojim tetkama po ocu.' Upita ga: 'Da li bi volio da se tvoja tetka po majci bavi bludom?'Reče: 'Ne, Allah me učinio žrtvom za tebe.' Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, reče: 'Ni drugi ljudi to ne žele svojim tetkama po majci.' Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na njega stavio svoju ruku i rekao: 'Allahu moj, oprosti mu njegov grijeh, očisti njegovo srce i sačuvaj njegovo stidno mjesto.'“ Ebu Umame je rekao: ''Poslije se ovaj mladić nije okretao ni prema čemu što je bilo ružno.“ (Prenosi Ahmed, hadis sahih, vidjeti: Silsile Sahihe od Albanija, br. hadisa 370)Također, prenosi se da je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek upitao: ''Allahov Poslaniče, hoću li zatražiti dozvolu da uđem (u odaju) kod majke?“ On mu odgovori: ''Da.“ Čovjek upita: ''Pa, ja sam sa njom u kući?“ Allahov Poslanik mu reče: ''Zatraži od nje dozvolu.“ Čovjek reče. ''Pa, ja sam joj sluga.“ Allahov Poslanik mu reče: ''Zatraži od nje dozvolu. Zar bi želio da je vidiš neprikladno obučenu?“ Čovjek reče: ''Nikako.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Zato zatraži dozvolu od nje.“ (Imam Malik U Muvetti)

Treća preporuka

Potrebno je ponavljati savjete koji imaju utjecaj na adolescenta i ne zadovoljiti se upozoravanjem jednom ili dva puta, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, često je ponavljao određene stvari pred ashabima kada bi osjetio da im ih treba više puta reći. Ponavljao bi neke stvari i po tri puta, a i upozoravao na drugim mjestima okupljanja. O tome nam govori i Enes b. Malik koji kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto ponavljao i po tri puta sve dok ljudi dobro ne shvate. (Prenosi El-Buhari)Zapravo, ponavljanje je ustaljena praksa u Kur'anu. Uzvišeni kaže: "Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju. Od nje se koža ježi u onih koji se Gospodara svoga boje, a zatim, kad se spomene ime Allahovo, kože se njihove i srca njihova smiruju.“(Ez-Zumer, 23) Ibn Atijje (u.541. h.g) u komentaru ovog ajeta kaže: ''Kur'an je nazvan ovim imenom jer se anegdote i obavijesti u njemu ponavljaju i opetuju.“ (Knjiga ''El-Muharrer el-vedžiz“)Ibn Tejmijje (u. 728. h.g) kaže: ''Kur'anske priče koje se ponavljaju, ka što je pričao o Musau, alejhis-selam, i drugima, nemaju za cilj puko prepričavanje, već da budu pouka i poruka, kao što Uzvišeni kaže: 'U pričama o njima je pouka za one koji pameti imaju.'“ (Medžmu'ul-fetava, 7/186.)

Četvrta preporuka

Muslimanski adolescent mora imati uzor za kojeg će se njegovo srce vezati, kojeg će gledati i sa njim se saživjeti. Ljudska duša je stvorena u prirodi oponašanja drugih i slijeđenja onih koje vole. Zato osoba u dobu adolescencije neizbježno mora slijediti nekoga, pa ukoliko taj uzor nije dobar, na njegovo mjesto će doći loš uzor. Ovdje do izražaja dolazi uloga društva u promoviranju sposobnih muškaraca i žena za kojima će se omladina povoditi.... naravno ovo se ne odnosi na pjevače, plesače i njima slične. Poslušajmo anegdotu koju spominje jedan tabiin po imenu Ubade b. El-Velid b. Ubade b. Es-Samit, gdje kaže:''Moj otac i ja krenuli smo da tražimo znanje u ovome ensarijskom kvartu prije nego što učeni umru. Prvi koga smo susreli bio je Ebu El-Jusr, ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Potom je ovaj ashab ispričao svoje događaje sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga krenuli smo i došli Džabiru b. Abdullahu, koji je bio u svome mesdžidu. Klanjao je u jednoj haljinki koja ga je cijeloga prekrivala. Prešao sam preko ljudi, pa sjedoh između njega i pravca kible. Rekoh mu: 'Allah ti se smilovao, zar klanjaš u jednoj haljinki, a pored sebe imaš ogrtač?' On mi reče: 'Želio sam da mi dođe jedna neznalica poput tebe pa da vidi šta činim, pa da i on tako postupi.' Potom mu je Džabir prenio hadis od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kojim mu je dokazao utemeljenost obavljanja namaza u jednom haljinki.“ (Prenosi Muslim u poglavlju Zuhd)Iz ove priče izvlače se važne koristi, a od njih su:

● Otac, a u ovom slučaju to je El-Velid, treba nastojati da se njegovo dijete okoristi znanjem drugih i da se educira. Ovo nam se očituje iz činjenice da je prenosilac ovog hadisa upravo sin Ubade, a nije njegov otac El-Velid.

● Otac je nastojao da njegovo dijete slijedi uzore toga vremena, a oni su bili Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi, poslije njegove smrti.

● Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znaju da ih ljudi uzimaju za uzore, pa shodno tome i postupaju. Džabir je izostavio pohvalan postupak (obavljanje namaza u više od jedne haljinke), iako ga je inače činio, postupajući tako po onome što je manje vrijedno, pa čak i pokuđeno, kako bi ljude poučio i uputio ih, i kako u isto vrijeme takav postupak ne bi zbog svoga neznanja smatrali strogo zabranjenim.

Historijske knjige su nam sačuvale jednu veoma poučnu priču koja nam govori da je poštivanje i respektovanje učenih, te njihovo stavljanje na više stepene povod da ih mlade generacije počnu slijediti. Šemsuddin Ahmed b. Sulejman, poznatiji kao Ibn Kemal-paša (tur. Kemalpašazade) (u.940. h.g), jedan od najpoznatijih ljudi koji su obnašali funkciju šejhul-islama u osmanskoj državi i koji je napisao najviše djela, kazuje nam o povodu svoga opredjeljenja prema traženju nauke. Rekao je da je osnove nauka izučavao u ranoj mladosti, ali nemalo zatim priključio se osmanskoj vojsci. Međutim, napustio je vojsku zbog jednog događaja koji mu se dogodio tokom služenja u njoj, da bi se na kraju ponovno vratio stjecanju znanja. Navodi se da je bio na putovanju sa sultanom Bajazitom. Sultanov ministar u to doba bio je poznati Ibrahim-paša, sin Halil-paše. U to doba bio je jedan vojskovođa kojem nije bilo premca, a nazivao se Ahmed-beg, sin Oronusa. Ibn Kemal-paša kaže: ''Stajao sam pred vezirom, a kod njega je sjedio spomenuti vojskovođa, kada u tom trenutku dođe jedan učenjak nesređenog izgleda i odjeće. Sjeo je iznad spomenutog vojskovođe i u tome ga nije niko spriječio. Ovaj prizor me zbunio, pa rekoh nekim svojim prijateljima: 'Ko je ovaj čovjek koji je uzeo bolju poziciju u odnosu na vojskovođu poput ovog?' Reče: 'On je učenjak i predavač u poznatoj medresi Filipe, a zove se Mula Lutfi.' Rekoh: 'Kolika mu je plata?' Rekoše: 'Trideset dirhema.' Upitah: 'Kako može zauzeti veću poziciju od ovoga vojskovođe kada mu je tako mala plata?' Jedan prijatelj mi reče: 'Prema ulemi se izražava poseban respekt zbog njihovog znanja, jer da je ovaj učenjak sjeo ispod njega, vojskovođa ne bi s takvim postupkom bio zadovoljan, a ni sam vezir.“' Ibn Kemal-paša kaže: ''Zatim sam razmišljao i zaključio da ne trebam u budućnosti nastojati ići ka poziciji spomenutog vojskovođe, jer ukoliko se posvetim znanju, mogu dostići stepen ovog učenjaka. Tada sam odlučio da se posvetim znanju, pa kada smo se vratili sa putovanja, otišao sam služiti spomenutom muli i predati se učenju islamskih nauka. Učio sam od njega i od drugih učenjaka.“ (El-Gazzi, El-Kevakibis-saire bi ajani el-mieti el-ašire, 2/108)

Peta preporuka

Dati adolescentu određeni dio samostalnosti prilikom donošenja odluka. Kod Arapa se proširila jedna izreka u kojoj se kaže: ''Savremenici su sličniji jedni drugima nego svojim precima.“ (Ibn Kutejbe ovu izreku u knjizi ''Ujunul-ahbar“ pripisuje Omeru b. El-Hattabu, a El-Hattab u knjizi ''El-Uzle“ Ibn Abbasu, dok je Ibn Nu'ajm u ''Hiljetul-evlija“ pripisuje Urveu b. Ez-Zubejru)Značenje ovih riječi potvrđuje naša stvarnost i realnost, jer da su brige svake generacije istovjetne sa brigama prethodne generacije, čovječanstvo ni za pedalj ne bi napredovalo, a ukoliko bi prethodna generacija svoj život postavila kao početnu tačku na koju se treba vraćati buduća generacija, to bi se smatralo nepravednim. Običaji se kontinuirano mijenjaju. Čak su islamski pravnici potvrdili jedno pravno pravilo u ovome smislu, a u njemu se kaže: ''Neće se negirati promjena pravila sa promjenom vremena.“ Ovo pravilo je vezano za propise koji se temelje na običajnom pravu. Jedan od manifesta poticaja neovisnosti i samostalnosti je i davanje adolescentu prilike da bira između sankcija koje su mu propisane kada počini grešku. Na takav način će bolje prihvatiti sankciju i sa njom biti zadovoljniji. Utjecaj sankcije će donijeti bolje rezultate prilikom ispravljanja negativnog ponašanja. I sam Zakonodavac je prilikom iskupa za neke prekršaje dao izbor, kao što su iskup za prekršenu zakletvu, iskup za ''zihar“ i sl.

Šesta preporuka

Uprkos želji adolescenta za samostalnošću, ipak on u sebi ima duboki osjećaj ovisnosti o drugima. Zato su ovakve osobe u nekim društvima često sklone udruživanju u grupacije koje nastoje da nametnu svoj utjecaj i superiornost nad konkurentima. Nije nužno da ovakve grupacije imaju krivične i zločinačke aktivnosti, već ovakvo udruživanje često odslikava udovoljavanje potrebe adolescenta za pripadnošću, tj. za nekom vrstom uređenja i sklada koji kod njega izazivaju osjećaj ponosa. Stoga je potrebno paziti na ovu potrebu i ovu sklonost usmjeravati na ispravan način. Uzvišeni Allah o ovome kaže: ''Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu.“ (El-Kehf, 28) Es-S'adi u komentaru ovog ajeta kaže: ''U ovom ajetu naređuje se druženje sa odabranim ljudima, te ulaganje vlastitog truda u druženju s njima, makar bili siromasi, jer takvo druženje donosi nebrojive koristi.“ Zapravo, Uzvišeni Allah vezao je prijateljstvo sa dobrima sa prijateljstvom sa Njim i Njegovim Poslanikom. Uzvišeni Allah kaže: "Vaši su prijatelji samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju"(El-Maide, 55). (Tefsir Es-S'adi) Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao: ''Primjer dobrog druga i lošeg druga je kao primjer onoga ko nosi miris mošusa i onoga ko koristi kovački mijeh. Onaj ko nosi miris miska (mošusa) će te namirisati, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš barem osjetiti njegov lijep miris. A onaj ko koristi kovački mijeh spržit će tvoju odjeću, ili ćeš barem osjetiti njegov ružan miris.“ (Muttefekun alejhi) Uz nastojanje da se osobi u adolescenciji nađu dobri prijatelji, potrebno je, također, uvoditi je u društvo tako da i sama osjeća da je dio društva. Kao što treba osjećati teret obaveza koje nosi jedno društvo, također zaslužuje da osjeti da ima podjednaka prava sa ostalim pripadnicima istog društva. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaboravio na ovaj aspekt. Prenosi se da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesena posuda iz koje je pio, a s njegove desne strane bio je dječak koji je bio najmlađi od svih, a s lijeve su bili odrasli ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ''Sinko, dozvoljavaš li mi da dadnem starijima?“ Dječak reče: ''Ne dajem nikome prednost u onome što dolazi od tebe, Allahov Poslaniče“, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to i dao.“ (Muttefekun alejhi) Pošto je dječak bio s desne strane Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovo pravo je tada, kao što je pravo svakoga ko se nađe na toj strani, da mu se dadne prednost u piću prije drugih. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pridržavao se ovog običaja i nije zaobišao dječaka te drugima dao prednost nad njim, jer bi dječak tada osjetio da je iznevjeren i smatrao bi da se običaji sprovode samo kada drugi od njih imaju koristi, a ukoliko se radi o njegovoj koristi, onda se zapostavljaju i ne primjenjuju se. Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je da sačuva njegovo pravo tražeći dozvolu da krene od starijih, pa kada to ovaj nije dozvolio, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio se na pravila običaja i dao prednost dječaku. Zato ćemo vidjeti u društvima u kojima žive velike porodice, koje obuhvataju i po tri generacije ljudi, da kada roditelji daju puno poštovanje svojim roditeljima, onda dijete u dobi puberteta biva privoljeno društvenim kodeksima da izražava poštovanje svim članovima te porodice koji su od njega stariji, pridržavajući se tako hijerarhijskog ustroja. Dijete najvjerovatnije ovako postupa iz uvjerenja, jer i oni koji su stariji od njega tako postupaju, zaključujući da žive u istim okolnostima, pa čak smatra da iskazivanje poštivanja starijima povećava njegov ugled i poziciju u ovom poretku. U društvima koja su sazdana na malim porodicama dijete odrasta sa stalnim zahtjevima roditelja da im se iskazuje poštivanje. Kada dijete dođe u doba puberteta zaključuje da nema više potrebe da to čini i da je postalo ravno svome roditelju po fizičkim i intelektualnim osobinama (onako kako to pubertetlije zamišljaju!). Tada se u ovakvim društvima lahko širi neposlušnost i nepoštivanje starijih.

Nastavit će se, inšallah...

Preveo: Mr. Emir Demir