Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.
Ovo je drugi tekst koji govori o podsticajima na ostavljanje griješenja, koji nas podstiču da ostavimo ono što je štetno za nas i na ovome i na onome svijetu, a to su grijesi i nepokornost Allahu, i samim time nas usmjerava na ono što je dobro za nas na oba svijeta, a to je činjenje dobra i Allahu ugodnih djela. Podsticaje je spomenuo imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svom djelu Uddetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin (Snaga strpljivih i oprema zahvalnih). U prvom tekstu upoznali smo se sa prva četiri podsticaja, a to su: svijest o veličanstvenosti Allaha, ljubav prema Allahu, doživljavanje Allahovih blagodati i svijest o Allahovoj srdžbi, te ih približili kroz kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, koje je naveo u komentaru spomenutog Ibn Kajjimovog djela.
Griješenje vodi ka gubitku blagodati
Sljedeći podsticaj koji je spomenuo Ibn Kajjim, rahimehullah, jeste: “Doživljavanje gubitka i ovosvjetskih i onosvjetskih dobara i blagodati činjenjem grijeha. Dovoljno je od svega ovoga svijest o gubitku imana, čija je najmanja trunčica mnogo puta bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu. Kako sve to može prodati za strast čije će slasti nestati, a ružne posljedice ostati?! Nestat će strasti, a ostat će razočarenje i tegoba.”
U vjerodostojnom hadisu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se: “Bludnik prestaje biti vjernik u momentu činjenja bluda.” Neki od ashaba su rekli: “Iman će biti uklonjen iz njegovog srca i na kraju će ostati poput oblaka da lebdi iznad njegove glave, pa ako se pokaje, iman će se vrati u njega.” Neki tabiini su rekli: “Iman bude skinut s bludnika kao što se skida odjeća. Ako se pokaje, bit će mu ponovo obučen (vraćen) iman.” U tom smislu Buhari bilježi u svome Sahihu hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio da će bludnici biti goli u kotlu zato što su skinuli odjeću imana, a kotao strasti koji je ključao u njihovim srcima pretvorit će se u istinski kotao u kojem će se pržiti u Džehennemu.
Kad bi onaj koje smion da čini grijehe, znao koliko će izgubiti dobara i blagodati, ustuknuo bi i odustao od griješenja. Jedna od posljedica griješenja jeste uskraćivanje potpunosti imana, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Bludnik prestaje biti vjernik u momentu činjenja bluda, i onaj ko konzumira alkohol u momentu dok to čini, i kradljivac kada krade” (Buhari i Muslim). Počinitelj ovih grijeha gubi potpunost imana, i zaslužuje naziv vjernik-grješnik, gubeći time veliko dobro ovoga i onoga svijeta. Također, jedan od velikih gubitaka koji može zadesiti grješnika jeste gubitak dobrih djela. Od Sevbana, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znam skupinu ljudi iz moga ummeta koja će doći na Sudnjem danu sa djelima poput brda Tihama, a Allah će njihova djela pretvoriti u prah i pepeo.” Sevban je rekao: “Allahov Poslaniče, opiši nam ih da ne bismo bili takvi a da nismo toga ni svjesni.” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Oni su vaša braća, iz vaše sredine, i odvajat će dio noći (za ibadet) kao što vi odvajate, ali kad se osame i kad im se pruži šansa da učine haram, oni će to učiniti.” (Ibn Madža, Sunen; šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihul-Džami)
Katada, rahimehullah, kaže: “Ko može da svoja dobra djela ne poništi radeći loša djela, neka to učini. Doista dobra djela poništavaju loša, i doista loša djela poništavaju dobra!” (Tefsirut-Taberi)
Slast pobjede i nadmoći nad prohtjevima duše i šejtanom
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Doživljavanje pobjede i nadmoći. Pobjeda nad strastima i prohtjevima duše i nadmoć nad šejtanom nosi veću slast, radost i sreću kod onih koji su to oprobali nego pobjeda nad neprijateljem iz reda ljudi. Ima slađi ukus i nosi potpuniju radost, a posljedice te pobjede su veličanstvene. To je slično stanju nakon uzimanja pravog lijeka koji je odstranio bolest i vratio tijelu živost i snagu.”
Prohtjevi duše i šejtan su dva izvora grijeha i zla. Onaj ko se udalji i kloni griješenja, taj je savladao svoje prohtjeve i pobijedio šejtana, i okusit će slast ponosa pokornošću Svemilosnom Allahu. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista vjernik obara (umara) šejtana kao što vi obarate svoje deve na putu.” (Ahmed, Musned; šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Silsiles-sahiha). To jeste, slabi šejtana i umara ga kao što devu na putu umara natovareni tovar, pa oslabi i smrša. Ovo se postiže ostavljanjem strasti i usmjeravanjem ka pokornosti (Allahu) i suprotstavljanjem šejtanovim nagovaranjima. (San’ani, Et-Tenviru šerhul-džamius-sagir; Ibn Kajjim, Bedaiul-fevaid)
Da su prohtjevi duše i šejtan izvori griješenja i zla, upućuje naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se traži utočište kod Allaha od njih svako jutro i večer i kad se pođe na spavanje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu Bekru, radijallahu anhu: “Reci: ‘Allahu, Sazdavatelju nebesa i Zemlje, Poznavaoče skrivenog i pojavnog (svijeta), Gospodaru svega i njegov Posjedovatelju: svjedočim da nema istinskog boga osim Tebe, Tebi se sklanjam i utječem pred zlom svoje duše, i pred zlom šejtana i njegovog širka, te da me sačuvaš od činjenja zla prema sebi ili bilo kom muslimanu.” I rekao mu je: 'Reci je kad osvaneš i kad omrkneš, te kad legneš.'“ (Ebu Davud, Sunen; Tirmizi, Sunen)
Ibn Kajjim je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je dva izvora zla, a to su: prohtjevi duše i šejtan; i spomenuo je njihovo ishodište i završetak, a to su: posljedice po dušu ili na njegovog brata muslimana. Ovaj hadis nam je sabrao, sažeo i pojasnio izvore zla i njihove posljedice.” (Bedaiul-fevaid)
Kada se imaju na umu ova značenja i kada se ostavi griješenje savladavajući dušu koja ga nagovara na zlo, i pobjeđujući šejtana, osnažujući se pokornošću Allahu, tada će se postići veliki uspjeh i na ovom i onom svijetu.
Svijest o nadoknadi od Allaha za ostavljanje griješenja
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Svijest o nadoknadi. Allah je obećao da će nadoknaditi sve ono čega se čovjek odrekao radi Njega i dušu od prohtjeva uzdržao. Onda treba uporediti propušteno i ono što će biti nadoknađeno i izabrati ono što je vrednije.”
Ko ostavi grijehe iz straha od Allaha, i nadajući se Njegovom zadovoljstvu, vodeći računa o imanu, Allah će mu to na ovom svijetu nadoknaditi zadovoljstvom u srcu i smirajem duše, blagoslovom u životu, kao što kaže Uzvišeni: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili” (En-Nahl, 97). Nadoknadit će na onome svijetu tako što će ga uvesti u Džennet i podariti uživanje u džennetskim, vječnim blagodatima, kao nagradu za ostavljanje grijeha i nepokornosti. Uzvišeni kaže: “A onom ko je od stajanja pred Gospodarom svojim strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će baš boravište biti” (En-Naziat, 40–41). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga” (Ahmed, Musned). Dokazi za ovaj podsticaj u tekstovima Objave su mnogobrojni, poput toga da će onome ko se sustegne od konzumiranja alkohola, majke svih zala, na ovome svijetu Allah to nadoknaditi rijekom vina u Džennetu koja je prijatna onima koji piju, za razliku od onoga koji bude činio ovaj haram i konzumirao alkohol na ovom svijetu, i umre a da se ne pokaje Allahu od ovog grijeha, bit će mu zabranjeno konzumiranje ugodnog (“od njega neće muke imati i zbog njega se neće pamet gubiti” Es-Saffat, 47) vina na onome svijetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude pio vino na ovom svijetu i ne pokaje se zbog toga, ono će mu biti zabranjeno na onom svijetu.” (Buhari i Muslim)
Gospodaru naš, pomozi nam da se tebe sjećamo / da zikr tebi činimo, i da tebi budemo zahvalni, tebi kajemo i da upotpunimo ibadete koje tebi činimo.
(Izvor: Abdurrezzak b. Abdulmuhsin el-Bedr, Bevaisul-hulas minez-zunub)