Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.
Muslimani i muslimanke dužni su da se sačuvaju od griješenja, od nepokornosti Uzvišenom Allahu, da stalno budu budni i da vode računa da ne krenu putem grijeha, a ako počine grijeh, da se brzo vrate Svemilosnom Allahu, iskreno se kajući, napuštajući grijeh i čuvajući se puteva koji vode nepokornosti Uzvišenom Allahu. Vrijeme u kojem živimo posebno je izazovno u tom pogledu, jer živimo u vremenu u kojem se ljudima nude grijesi na svakom koraku, grijesi i griješenje predstavljaju se nečim normalnim, čak i napretkom i pohvalnim, dok se u mnogim tekstovima objave, odnosno u Kur’anu i sunnetu, muslimani i muslimanke podstiču na činjenja dobra i dobrih, Allahu dragih, djela, a upozoravaju na štetnost grijeha i griješenja, na njihove loše posljedice i na ovom i budućem svijetu.
Zbog svega spomenutog, u prethodnim brojevima govorili smo o podsticajima na ostavljanje griješenja i nepokornosti Uzvišenom Allahu, koje je iz tekstova objave sabrao i, na njemu svojstven, lijep i pitak način, približio imam Ibn Kajjim el-Dževzijja, rahimehullah, u svome djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin (Snaga strpljivih i oprema zahvalnih). U ovom tekstu navest ćemo još dva podsticaja, koja je imam Ibn Kajjim spomenuo. Uz podsticaje su spomenute kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.
Razmišljanje o kratkotrajnosti ovoga svijeta i njegovom skorom nestanku
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Razmišljanje o ovom svijetu, dunjaluku, i njegovoj kratkotrajnosti i skorom nestanku. Nakon ovoga, niko neće htjeti uzeti ni najmanju stvar sa dunjaluka, pored budućeg svijeta, ahireta, njegove vječne kuće, osim onaj čije su nade izgubljene, ko nema ljudskosti i čije je srce mrtvo. Njegova zaprepaštenost i nesreća bit će strašni kada shvati suštinu onoga za šta se vezao i skupljao, i da mu to ne donosi nikakvu korist. A kako će se tek osjećati onaj ko nije skupljao ono što će mu koristiti na budućem svijetu, a grabio je ono što će mu donijeti samo kaznu i užasnu bol?! Pa čak i onaj ko je skupljao korisne stvari, kajat će se i osjećati gubitnikom zato što nije skupljao nešto što bi mu donijelo još veću korist na budućem svijetu.”
Život na ovom svijetu brzo će proći, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Što se tiče ovog svijeta, ja se na njemu ponašam poput konjanika koji odsjedne u hladu drveta da se odmori, potom ga ostavi i nastavi put” (Sunenut-Tirmizi, 2377; Sunenu Ibni Madže, 4109; a Albani, Es-Sahiha, br. 478, ocijenio ga je vjerodostojnim). Ako razmislimo o kratkotrajnosti ovog svijeta, koji je uz to kuća kušnji i ispita, spoznat ćemo da je, u životu koji kratko traje, očiti gubitak traćenje vremena na ono što neće koristiti. A tek gubiti vrijeme u griješenju, to je propast na Sudnjem danu. Zato je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Budi na ovome svijetu kao stranac ili putnik-prolaznik” (Sahihul-Buhari, br. 6416). Stranac ili putnik-prolaznik nije posvećen i vezan za tuđi grad, nego je posvećen i vezan za svoj dom, i zanima ga samo da ispuni svoju potrebu i vrati se svome domu. (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 11/235)
Traženje utočišta kod Onoga u Čijim je rukama sve
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Predanost Onome Ko upravlja njegovim srcem i u Čijim je rukama sve i Čija će riječ uvijek biti posljednja. Možda će taj čovjek potrefiti vrijeme darivanja, kao što se kaže u poznatom predanju: ‘Doista Allah ima dane kada obilato daruje. Koristite to vrijeme darivanja i molite Allaha da sakrije vaše sramote i umiri vaša strahovanja.’ Može se desiti, predajući se Allahu i puno Mu upućujući dove, da čovjek potrefi vrijeme kada Allah daje sve što Mu se traži. Kome bude dato da dovi, dato mu je i uslišenje. Kada mu Uzvišeni ne bi želio uslišenje, ne bi ga nadahnuo da traži i da Mu dovi, kao što je u stihu rečeno:
Da ne želiš da mi daš ono što tražim i priželjkujem
iz Tvoje riznice, ne bi me nadahnuo da tražim.
Neka čovjek ne odustaje zbog naočigled teškog stanja, jer Uzvišeni Allah postupa prema Svome robu kao Onaj Kome ništa nije slično u Njegovim postupcima, kao što Mu ništa slično nije u Njegovim svojstvima. On mu je nešto uskratio samo da bi mu dao; razbolio ga je samo da bi ga izliječio; osiromašio ga je samo da bi ga obogatio; umrtvio ga je da bi ga oživio. Čovjekove praroditelje (Adema, alejhis-selam, i Havu, op. prir.) izveo je iz Dženneta samo da bi ih u najpotpunijem stanju vratio u njega, kao što je rečeno: “Ademe, nemoj se preplašiti što sam ti rekao: ‘Izađi iz njega. Tebi sam ga stvorio i vratit ću te u njega.’”
Uzvišeni je Gospodar, ustvari, blagodaran prema Svome robu kada ga iskušava. On mu daje kada mu uskraćuje, i liječi ga bolešću. Zato u osnovi čovjek ne smije pokleknuti u situaciji koja mu pričinjava neprijatnosti, osim ako bude takva da će zbog nje On biti srdit na njega, ili da će ga to udaljiti od Njega.”
Kada čovjek zna da su srca svih ljudi između dva prsta od prstiju Er-Rahmana, Svemilosnog, okreće ih, tj. mijenja ih kako On hoće (Sunenut-Tirmizi, 2140; a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, Sahihul-džami, br. 1685), kada zna da je sve pod Njegovim upravljanjem i Njemu potčinjeno, požurit će u Njegovo okrilje, istinski se oslanjajući na Njega, čvrsto Ga se držeći, da bi ga On sačuvao od zla njegove duše, i zaštitio od onoga što Ga srdi te ga uputio na Pravi put, kao što kaže Uzvišeni: “A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen” (Alu Imran, 101), i kao što Uzvišeni u pogledu plemenitih ashaba kaže: “...ali vam je Allah vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nevjerovanje i razvrat i neposlušnost vam omrazio – oni su baš na ispravnom put” (El-Hudžurat, 7). Zbog toga se u sunnetu nalazi dosta dova koje podstiču čovjeka da se čvrsto drži Allaha u svemu, a jedna od njih je i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova: “Allahumme... ihdini li ahsenil-ahlaki la jehdi li ahseniha illa Ente. Vasrif anni sejjiieha la jasrifu anni sejjieha illa Ente! – Allahu moj... Uputi me lijepom ponašanju, jer samo Ti upućuješ lijepom ponašanju, a otkloni od mene loše ponašanje, jer samo Ti možeš odstraniti od mene ono što je loše u ponašanju!” (Sahihu-Muslim, br. 1762)
Hafiz Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Čvrsto držanje uz Allaha i pouzdavanje u Njega predstavlja stup upute, i oruđe u (suprotstavljanju) i udaljavanju od zabluda, te sredstvo upute na pravi, ispravan, put i postizanja željenog.” (Tefsiru Ibni Kesir, 2/86)
Gospodaru naš, smiluj nam se, oprosti nam, Najmilostiviji Allahu! Popravi naše stanje, pomozi nam, otkloni od nas iskušenje zaraze i povrati nam blagodati i pomozi nam da budemo zahvalni na njima, i da upotpunimo ibadete koje Tebi činimo. Allahumme inneke afuvvun tuhibbul-afve fa’fu anna! – Allahu moj, Ti si Onaj Koji prašta, voliš oprost, pa nam oprosti!
(Izvor: Abdurrezzak b. Abdulmuhsin el-Bedr, Bevaisul-hulas minez-zunub)