Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove ashabe.
U prošla dva teksta bilo je govora o podsticajima na ostavljanje griješenja, koji nas podstiču da ostavimo ono što je štetno za nas i na ovome i na onome svijetu, a to su grijesi i nepokornost Allahu, i samim time nas usmjerava na ono što je dobro za nas na oba svijeta, a to je činjenje dobra i Allahu dragih djela. Podsticaje je naveo imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svom djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin / Snaga strpljivih i oprema zahvalnih. U ovom tekstu navest ćemo još neke podsticaje koje je imam Ibn Kajjim spomenuo, podsticaje koji su posebno važni, uzimajući u obzir iskušenje koje je sve nas zadesilo, jer u njima je dio rješenja, potvrđivanje naše veze sa Gospodarom, preduzimanje ovosvjetskih uzroka i oslanjanje na Njega. Uz podsticaje su spomenute kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.
Svijest o Allahovoj posebnoj prisutnosti i bliskosti – maijje
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Svijest o Allahovoj prisutnosti i bliskosti. Ona se dijeli na dvije vrste: opću i posebnu prisutnost i bliskost. Opća je da Uzvišeni Gospodar uvijek bdije nad čovjekom i nadzire ga, ništa Mu nije skriveno. Ovdje je riječ o Allahovoj posebnoj prisutnosti i bliskosti, kao što su Njegove riječi: ‘Allah je, doista, uz strpljive’ (El-Bekara, 153); ‘Allah je zaista uz one koji se uščuvaju i koji dobra djela čine’ (En-Nahl, 128); ‘...a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!’ (El-Ankebut, 69). Ova posebna Allahova prisutnost i bliskost korisnija je i više vrijedi na ovom i na budućem svijetu nego ispunjavanje potreba i potpunog udovoljavanja strastima od početka do kraja života. Pa kako onda da se to upropasti kratkotrajnim, jadnim zadovoljstvom u jednom momentu života?! Koje je samo kao san spavača ili sjenka prolazna!”
Ovdje je riječ o posebnoj prisutnosti i bliskosti (maijje) Uzvišenog Allaha, koju je namijenio za Svoje bogobojazne robove, dobročinitelje, strpljive. Ona se ogleda u Njegovom čuvanju vjernika, pomoći, pobjedi, iskazivanju posebne vrste pažnje i blagodati prema njima. Kada nekog njegova duša pozove na griješenje i on se uščuva i strpi da ne zgriješi, savlada svoje strasti, takav će dobiti Allahovu posebnu bliskost, kao što kaže Uzvišeni: “Allah je, doista, uz strpljive”; “...a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!” Jedan od dokaza koji svjedoče ovome jeste i sljedeći hadis o trojici koji su zanoćili u jednoj pećini. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Trojica ljudi iz prijašnjih naroda krenuli su na dalek put i putovali su sve dok ih noć ne zateče pored jedne pećine, u koju uđoše kako bi prenoćili. Međutim, u tom trenutku odroni se jedna stijena i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedan drugom rekoše: ‘Jedini način da se spasimo iz ove situacije jeste da Allaha zamolimo da ukloni ovu stijenu zbog dobrih djela koja smo učinili.’ (...) Drugi reče: ‘Allahu, ja sam imao jednu amidžičnu koju voljeh više od cijeloga svijeta (u drugoj se verziji navodi: ‘Volio sam je žarko, kako to muškarci mogu voljeti žene’) pa sam je poželio, ali ona mi se ne prepusti. Jedne godine zavladala je velika glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh stotinu dvadeset zlatnika, ali pod uvjetom da mi se prepusti. Ona na to pristade i kad sam joj se približio (u drugoj se verziji navodi: ‘Kada sam joj prišao onako kako muž priđe svojoj ženi u postelji’), ona reče: ‘Boj se Allaha i bespravno ne raskidaj prsten moje nevinosti!’ Tada sam se odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio sam joj zlatnike koje sam joj prethodno dao. Allahu, ako sam to učinio isključivo radi Tebe, izbavi nas iz ove nedaće u kojoj se nalazimo.’ Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći iz pećine.’” (Buhari i Muslim)
Suzdržao se od nemorala za koji su mu se otvorili putevi, isključivo radi Allaha, pa je Allah bio s njim, Svojom zaštitom i posebnom vrste pažnje i blagodati prema njemu, pa ga je izbavio iz propasti u pećini.
Bojazan od iznenadnog dolaska edžela – smrtnog časa
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Svijest o iznenađenju. To znači da se čovjek boji iznenadnog dolaska smrtnog časa i da mu Allah uzme dušu iznenada, pa da se to ispriječi između njega i onoga za čim žudi od dunjalučkih uživanja, kao i između njega i onosvjetskih, ahiretskih uživanja. A koja je to nesreća, kako je to teško i gorko! Ali to istinski ne zna osim onaj koji je to iskusio. U nekim starim knjigama kaže se: ‘O ti kome svakog trenutka može biti uzeta duša i prekinuta sreća! Pazi se, pazi!’”
Doista, Allah kaže: “...svaki edžel je zapisan u Knjigu” (Er-Ra’d, 38). Uzvišeni, opisujući dolazak edžela, kaže: “...i kada dođe njihov rok (edžel), neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati” (El-A’raf, 34). Čovjek u cvijetu mladosti i u snazi ne zna kada će ga iznenada posjetiti Melek smrti, iako možda misli da će živjeti dugo godina, pa ga iznenada smrt zadesi. Cijenjeni ashab Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Ako omrkneš, nemoj očekivati jutro, a kada osvaneš, nemoj očekivati večer. Iskoristi zdravlje prije bolesti i život prije smrti!” (Buhari). Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opominjao je i podsjećao ashabe da ih smrt vreba svakog momenta: “Često se sjećajte smrti koja prekida sve slasti!” (Tirmizi, Nesai i Ibn Madža. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu El-Irva.) Ovo prisjećanje roba odvraća od činjenja grijeha.
Razumijevanje istinske nevolje i izbavljenja iz nje
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Svijest o nevolji i izbavljenju. Doista su nevolje ustvari samo oličenje grijeha i njihove posljedice. A opće obilje, zdravlje, mnogo dobro, krije se u Allahu dragim djelima i njihovim posljedicama. Nevoljnici su ljudi grješnici, pa makar im tijela bila zdrava, a zdravi su ljudi oni koji čine dobra djela, pa makar im tijela bila bolesna. Neki učenjaci u vezi s predajom: ‘Kada vidite nevoljnike (ehlul-bela), molite Allaha za el-afije (zdravlje i izbavljenje)', kažu da su nevoljnici oni koji su iskušani griješenjem prema Allahu, okretanjem od Njega i nemarom (gafletom)... Iako je ovo najveća nevolja, izraz ‘el-bela’ obuhavata sve vrste nevoljnika, iskušanih bolestima tijela i u vjeri. A Allah najbolje zna.”
Grijesi su najveća i najopasnija nevolja i nedaća koja nekoga može da pogodi. A opće zdravlje i obilje krije se u Allahu ugodnim djelima i udaljavanju od grijeha. Zato je jedna od najboljih dova traženje od Allaha el-afijeta. U tom smislu se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nema bolje dove kojom će rob doviti od dove: ‘Allahumme inni es’elukel-muafate fid-dun’ja vel-ahire! – Allahu moj, uistinu, ja Te molim za zdravlje na dunjaluku i spas na ahiretu).’” (Ibn Madža, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Es-Sahiha.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tražite od Allaha izbavljenje (el-afve) i zdravlje (el-afije), jer doista nakon ubjeđenja (imana) robu nije dato ništa bolje od zdravlja.” (Tirmizi, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu El-Irva.)
Svojim ashabima i svojoj porodici Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao je da često upućuju ovu dovu, kao što je rekao svome amidži Abbasu: “O amidža, često dovi za el-afije!” (Et-Taberani, Mu’džemul-kebir; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Es-Sahiha.)
Jačanje borbe protiv poriva zla
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Da postepeno trenira vjerske nagone i porive na borbu i suprotstavljanje nagonima strasti sve dok ne osjeti slast pobjede. Tada će njegova volja ojačati, jer onaj ko osjeti slast nečega, imat će snažniju volju da to postigne. Zato vidimo da ko radi teške fizičke poslove, povećava svoju snagu zahvaljujući tim radovima. Pa vidimo da snaga nosača i teških fizičkih radnika raste, za razliku od snage trgovca odjećom, krojača i njima sličnih. Ko se potpuno odrekne borbe, nagon vjere će mu oslabiti, a porivi strasti ojačati. A ko navikne da se bori s prohtjevima, svladat će ih kad god hoće.”
Jedna od vrijednosti borbe sa svojim strastima i sa šejtanom jeste postizanje otpornosti na njih, i također, ovim suprotstavljanjem slabi želja za griješenjem i lakše ga je ostaviti. Uzvišeni kaže: “One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69); “Allah će povećati uputu onima koji su na Pravom putu!” (Merjem, 76). Ako se musliman bori i suprotstavlja porivima i nagonima zla, Allah će mu olakšati puteve upute i dobra, za razliku od onoga koji se preda porivima zla, jer kod takvog će oslabiti suprotstavljanje njima, pa će postati zarobljenik svojih strasti. Ibn Kajjim kaže: “Ljudi najpotpunije upute jesu oni koji se najviše bore. A najobligatnija dužnost, po pitanju borbe, jeste borba sa samim sobom, borba sa strastima, borba sa šejtanom, borba sa dunjalukom. Ko se bude borio protiv ovo četvero radi Allaha, Allah će ga uputiti na puteve Njegovog zadovoljstva koji vode u Njegov Džennet, a ko ostavi borbu, proće ga od upute onoliko koliko je on ostavljao ovaj vid borbe.” (El-Fevaid)
Gospodaru naš, smiluj nam se, oprosti nam, Najmilostiviji Allahu! Popravi naše stanje, pomozi nam, otkloni od nas iskušenje zaraze i povrati nam blagodati i pomozi nam da budemo zahvalni na njima, i da upotpunimo ibadete koje Tebi činimo, posebno u mjesecu ramazanu. Allahumme inneke afuvvun tuhibbul-afve fa’fu anna! Allahu moj, Ti si Onaj koji prašta, voliš oprost, pa nam oprosti!
(Izvor: Abdurrezzak b. Abdulmuhsin el-Bedr, Bevaisul-hulas minez-zunub)