Iako se u ovoj rubrici fokusiramo na aktivizam, nezaobilazna je tema i politika, ne zato što nam je cilj i želja da govorimo o politici, nego što se to pitanje nameće bez naše volje. Davno je rečeno da se politika bavi nama iako mi ne želimo da se bavimo njom. U društvenom aktivizmu o svakom je pitanju neophodno govoriti ukoliko se ono na bilo koji način dotiče samog aktivizma, na direktan ili indirektan način.
U uređenju u kojem živimo politička scena ima izrazito jak utjecaj na društvena kretanja i dešavanja, pa i na društveni aktivizam, stoga je važno da nešto kažemo i na ovu temu kako ne bismo napravili neke pogrešne poteze koji bi mogli ugroziti rad na tom polju.
O samoj politici postoji dosta izreka koje je baš i ne opisuju kao nešto moralno i dobro. Međutim, trebamo znati da sama politika nije za to kriva, nego krivicu snose ljudi koji su politički angažirani i kojima politika služi kao sredstvo za ostvarivanje ličnih interesa i niskih ciljeva. Kroz historiju čovječanstva politikom i diplomatijom bavile su se velike ličnosti i čestiti insani, pokazavši da ona može biti put i način ostvarivanja plemenitih ciljeva u korist pojedinca i zajednice.
Ali nije nam namjera da se ovdje bavimo historijatom i analizom same politike, nego se želimo koncentrirati na društveni aktivizam. Jasno je da se nevladin sektor bavi i politikom. Postoji i NVO koji je i formiran da bi bio u službi politike, i to mu je primarni cilj. Naravno, nas takvi sada ne interesuju, jer i to spada u samu politiku samo na jedan drugačiji način. Mi govorimo o NVO-u čiji je cilj biti u službi svojoj vjeri, narodu i državi, o onom dijelu NVO-a koji se ne zasniva na ličnim interesima i materijalnim koristima. Zbog svega toga smo i ovoliko pažljivi. Taj NVO nosi jedan veliki emanet na svojim plećima i dio je jedne važne misije.
Naša je obaveza da zaštitimo ovakvu vrstu aktivizma od loših namjera i zloupotrebe. Taj aktivizam o kojem govorimo važniji je od samog pojedinca, kao i od bilo kakvih ovosvjetskih interesa, stoga pravila unutar njega treba da budu strožija, a aktivisti oprezniji. Sasvim je prihvatljivo i razumljivo da se u određenim okolnostima pojedinac odrekne i svojih nekih prava i sloboda radi većih interesa. Ponekad smo primorani da neke svoje stavove i želje potčinimo zajedničkim interesima, što je sasvim legitimno u vjeri.
Kada govorimo o ovoj tematici i ovakvim savremenim društvenim kretanjima, naš govor treba da se temelji na pravilu koristi i štete. Jasno nam je da ne postoje tekstovi koji izričito govore o najmanjim sitnicama i određenim savremenim pitanjima. Međutim, pitanje koristi i štete jedno je od bitnijih koje vjera tretira i na čemu se zasnivaju propisi.
U pogledu ovoga veoma je važno da aktivista napravi razliku između ličnog stava i politike rada udruženja u čijem okviru i sam djeluje. Ponekad i lični stav može da uzrokuje određeni problem samom udruženju, pa je neophodno voditi brigu o tome. Sistemi koji funkcioniraju na višestranačkom principu s jedne strane daju mogućnost izbora po pitanju određenih opredjeljenja, ali isto tako vrlo je nezgodno i biti obojen stranačkim bojama zbog toga što se većina drži pravila: ako nisi s nama, onda si protiv nas. Društveni aktivizam zahtijeva dobru saradnju sa svim stranama i bilo kakav vid neprijateljstva uzrokuje dodatne komplikacije i uzrokuje otežavajuće okolnosti, stoga treba i da težimo ka neutraliziranju što većeg broja prepreka na putu rada. Preveliko uplitanje pojedinaca u politiku i bilo kakvo uplitanje politike u rad samog udruženja može imati negativne posljedice. Mnogobrojni su primjeri koji ukazuju na to da pojedinac koji želi da se ozbiljnije bavi politikom ne bi trebao da se jače veže za NVO jer bi time mogao da to udruženje izloži nasrtaju svojih stranačkih neistomišljenika. Pametnije je odabrati ili jedno ili drugo. Naravno, i kroz politiku se može uraditi mnogo dobrih stvari za vjeru, državu i narod.
Aktivisti treba da imaju dobre odnose sa što je više moguće političkih strana jer im je cilj da putem tih odnosa olakšaju realizaciju svojih ciljeva, a ne da lobiraju za određene politike. Svjedočimo da se od izbora do izbora smjenjuju politike, odnosno političke partije na vlasti, da se prave raznorazne koalicije, a sve u interesu političkih partija. Zbog čega da čovjek žrtvuje tako plemenite stvari koje se rade radi hatora jedne ili više tih partija?
Sve navedeno mogli bismo formulirati u jedno pravilo kojeg bismo se trebali pridržavati u našem aktivizmu, a koje bi glasilo da se udruženjima ili projektima koji svoje djelovanje zasnivaju na plemenitim ciljevima ne bi trebalo dozvoliti da budu stranački obojeni ili pod utjecajem jedne ili više stranačkih partija, jer se bojim da bi to mogao biti kraj tim hairli aktivnostima. Kraj u smislu da bi se izgubilo povjerenje kod širih masa, otvorila vrata mnogim sumnjama i slično. Ljudi vole i cijene iskrene i dobronamjerne, i za takve se i emotivno vežu, i često su spremni da za njih daju svoje garancije i da ih brane od napada. Širenje vjerskih principa ima svoje protivnike i one koji na razne načine pokušavaju da to zaustave, i ukoliko bi se otvorio još jedan front sa politikom, to bi moglo biti nepotrebno kompliciranje stanja. Snagu i energiju treba trošiti na širenje dobra, podučavanje i odgajanje ljudi.
“A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!’”
(El-Fussilet, 33)“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među vama, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.”
(El-Isra, 53)Naše je da govorimo ono što je lijepo i o onome što je lijepo, a najljepše je govoriti o Allahovoj vjeri. Svjesni smo da se politika dosta zasniva na ogovaranjima, podmetanjima, omalovažavanju, uvredama i optužbama. Nama to nije potrebno, islam nam nudi ljepše i bolje.
“Onome ko garantira za svoj jezik i spolni organ, zagarantiran je Džennet.” (Buhari i Muslim)