Bratstvo i ljubav u ime Allaha i izgradnja zajedništva i jedinstva na toj osnovi najveće su blagodati koje Uzvišeni Allah daruje Svojim robovima. Ove uzvišene osobine nisu date svakome, već samo iskrenim vjernicima i vjernicama koji svojim ponašanjem i djelima dokazuju svoju odanost vjeri.
Ljubav u ime Allaha i bratstvo koje iz nje proizlazi predstavljaju najljepše plodove istinskog vjerovanja, imana. Snaga ovih osjećaja direktno zavisi od jačine našeg imana -- što je iman čvršći i snažniji, to će ljubav, bratstvo i zajedništvo među vjernicima biti dublje i čvršće. S druge strane, slabost imana reflektuje se i na slabost ovih plemenitih veza.
Uzvišeni Allah kaže: "Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sjedinio srca vaša i postali ste, Njegovom milošću, braća! I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio. Tako vam Allah objašnjava ajete i znakove Svoje da biste se ispravnim putem uputili." (Alu Imran, 103)
U tumačenju izraza "za Allahovo uže", ashabi poput Ibn Abbasa, Ibn Mesuda, tabiini poput Ebu Alije, Katade, Dahhaka, Mudžahida, Suddija, Mukatila, Ša'bija..., naveli su nekoliko mišljenja: da je to Allahov ugovor s nama, Njegova vjera islam, Allahove naredbe i pokornost Njemu u pogledu njih, iskreno ispovijedanje vjere samo Allahu, da je to Allahova knjiga Kur'an, da je to džemat (zajednica). Dakle, Allahovo uže je Njegova vjera koju crpimo iz objave -- Kur'ana koji obuhvata i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve to ogleda se u iskrenom tevhidu -- obožavanju Allaha, Jednog i Jedinog, pokoravajući se Njemu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, što je ustvari svjedočenje dva šehadeta (La ilahe illallahu, Muhammedun resulullah! -- Nema istinskog boga koji se sa pravom obožava i zaslužuje da se obožava osim Allaha, a Muhammed je Allahov poslanik!) i jedinstvu u džematu (zajednici). Zatim nam Uzvišeni zabranjuje da se u tom pogledu razjedinjujemo i podvajamo. Podsjeća nas na Svoju blagodat prema prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama: "I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sjedinio srca vaša i postali ste, Njegovom milošću, braća! I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio."
Muhammed b. Ishak b. Jesar, rahimehullah, u pogledu poznavanja sire -- životopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Plemena Evs i Hazredž (dva plemena koji su bili stanovnici Jesriba, prije nego što će dolaskom Poslanika postati njegove ensarije -- pomagači, a Jesrib -- Medina, grad Poslanika, op. prir.) su porijeklom od zajedničkog oca i majke, pa se među njima izrodilo neprijateljstvo zbog nekih ubistava, što je preraslo u veliko neprijateljstvo i rat koji je (uz prekide, op. prir.) trajao između njih 120 godina, sve dok ga Uzvišeni Allah nije ugasio islamom i sjedinio njihova srca Svojim poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem... pa je sjedinio i okupio stanovnike Medine, i Evs i Hazredž, islamom, popravio između njih odnose Svojim vjerovjesnikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem." "I sjetite se blagodati Allahove prema vama, (tj. o ensarije) kada ste bili neprijatelji (tj. prije islama) pa je On sjedinio srca vaša (tj. islamom) i postali ste, Njegovom milošću (tj. i Njegovom vjerom islamom), braća (u vjeri i međusobnoj privrženosti)! I bili ste (o skupino pripadnika plemena Evs i Hazredž) na ivici vatrene jame (tj. od Vatre vas je dijelilo samo da umrete u nevjerstvu u kojem ste bili), pa vas je On (Allah) od nje spasio (tj. imanom). Tako vam Allah objašnjava ajete i znakove Svoje da biste se ispravnim putem uputili." (Vidi: El-Begavi, Et-Tefsir, 2/78-84; Ibnul-Dževzi, Et-Tefsir, 214 str.). Štaviše, Allah je sjedinio i okupio u Medini islamom i Svojim Poslanikom i ensarije i muhadžire koji su došli iz Meke, i to nakon sukoba koji su se odvijali između samih stanovnika Medine prije islama. Otuda, nema istinske ljubavi osim u ime Allaha, nema istinskog bratstva, zajedništva i jedinstva osim na temeljima te ljubavi i imana u Allaha, Uzvišenog i Milostivog.
Divno kazivanje o međusobnoj ljubavi
Nakon Bitke na Hunejnu i opsade Taifa, uspjeha i pobjeda koje su muslimani predvođeni Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ostvarili, boraveći u mjestu Džirana, Poslanik je podijelio ratni plijen. Prilikom dijeljenja ratnog plijena, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je prednost i počeo od onih koji su još uvijek bili mušrici ili novopridošli muslimani iz reda Kurejšija, Mekelija i drugih prvaka arapskih plemena kojima se iman još nije učvrstio u srcu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnivši mudrost toga, rekao je: "Kurejševići su donedavno bili u neznaboštvu i nesreći; želio sam im pomoći i pridobiti ih." (Sahihul-Buhari, br. 4334; Sahihu Muslim, br. 1059) Davao im je po stotinu deva, što je tada bio ogroman i jako vrijedan imetak (Sahihu Muslim, br. 1060; Sahihu Ibn Hibban, br. 4827), a nekima je dao po pedeset, nekima po četrdeset deva (Sahihul-Buhari, br. 2821, br. 3148; Ahmed, El-Musned, br. 16756). Ali, ensarijama nije dao ništa, što ih je pogodilo i rastužilo, dok je neke od njihovih mladića naljutilo.
Tad se desio predivan susret ensarija sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je održao divan govor, pun emocija, međusobne ljubavi, uvažavanja i međusobnog poštovanja.
U hadisu, koji prenosi Enes b. Malik, radijallahu anhu, navodi se: "Neke ensarije su -- kada je Allah od imanja Hevazina darovao Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ono što je darovao, te on počeo dijeliti nekim ljudima iz Kurejša po stotinu deva -- rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: 'Neka Allah oprosti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! On dijeli pripadnicima Kurejša, a nas zapostavlja, dok s naših sablji još kaplje njihova krv!'" (U drugoj verziji koju bilježe Buhari, br. 4337, i Muslim, br. 1059, navodi se da su rekli: "Kad je kakva opasnost, nas pozivaju, a plijen se drugima daje!", a u verziji koju biježi Ahmeda u Musnedu, br. 11730: "Prigovori među njima su se povećali da je neko rekao: 'Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sreo je svoj narod (aludirajući da im je pristrasan i da ensarije nisu njegov narod, op. prir.)."
"Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem", kazuje dalje Enes, "preneseno je to što su oni rekli, pa je on poslao po ensarije i sakupio ih pod kožni šator, ne pozivajući nikog osim njih.
U verziji koju bilježi Ahmed u Musnedu, br. 11730, a šejh Šuajb el-Arnaut, rahimehullah, ocijenio ga je hasenom u valorizaciji Musneda, navodi se: "Tada je Sa'd b. Ubada, radijallahu anhu, prvak ensarija, otišao do Poslanika i rekao: 'Allahov Poslaniče! Ensarije je pogodilo i zamjerili su ti kako si prema njima postupio u pogledu ratnog plijena koji si osvojio. Podijelio si ga svome narodu i dao si velike poklone pripadnicima arapskih plemena, a ništa ensarijama.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: 'Jesi i ti u tome (da zamjeriš), o Sa'de?' 'Ja sam samo jedan od mog naroda Allahov Poslaniče', odgovorio je. Poslanik mu je naredio: 'Okupi mi svoj narod', pa ih je Sa'd pozvao u kožni šator. A kad su se sakupili, Sa'd je otišao i rekao Poslaniku: 'Allahov Poslaniče, sakupile su se ensarije.'"
Pošto su se sakupili, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i upitao: 'Kakav je to govor koji čujem?' 'Allahov Poslaniče', rekoše mu ensarijski učenjaci, 'ako pitaš za naše prvake, oni nisu ništa rekli, a ako pitaš za neke naše ljude koji su još mladi, oni su rekli: 'Neka Allah oprosti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! On dijeli pripadnicima Kurejša, a nas zapostavlja, iako smo mi doskora (ratujući) protiv njih krv prolijevali!'' 'Ja dijelim', reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, 'ljudima koji su donedavno bili u nevjerstvu jer ih želim pridobiti (za islam). Zar niste zadovoljni da ti ljudi odu s imecima, a da vi odete svojim kućama s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem? Tako mi Allaha, ono s čime ćete se vi vratiti bolje je od onoga s čime će se oni vratiti!' 'Allahov Poslaniče, mi smo zadovoljni!', rekoše oni. (U drugoj verziji koji bilježe Buhari, br. 4330, i Muslim, br. 1059, 1061, navodi se: "'O ensarije, zar vas nisam našao u zabludi, pa vam je Allah sa mnom dao uputu? Bili ste razjedinjeni, pa vas je Allah sa mnom objedinio, i siromašni, pa vas je Allah sa mnom obogatio!' Svaki put kad bi on nešto rekao, oni bi odgovorili: 'Allah i Njegov Poslanik jesu najblagodarniji, najbolji prema nama!' 'Šta vas sprečava da odgovorite Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?', upitao je on. Kad god bi nešto rekao, oni bi odgovorili: 'Allah i Njegov Poslanik jesu najblagodarniji, najbolji prema nama!' 'Da hoćete', reče im on, 'kazali biste: 'Došao si nam tako i tako! Zar niste zadovoljni da ljudi odu s ovcama i devama, a da se vi s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, vratite svojim kućama? Da nije bilo hidžre, bio bih ensarija. I kada bi svi ljudi išli jednim putem kroz dolinu i brdskim putem, ja bih išao putem kroz dolinu i brdskim putem ensarija. Ensarije su potkošulja, a ostali ljudi košulja (tj. da su mu ensarije bliže srcu kao što je potkošulja bliža koži i srcu od košulje, op. prir.). Vi ćete poslije mene doživjeti sebičnost (tj. da neće se poštovati vaša prava, op. prir.), pa se strpite dok me ne sretnete pokraj Havda (Poslanikovog vrela na Sudnjem danu).' (U verziji koju bilježi Ahmed u Musnedu, br. 11730, navodi se: "'A čime da ti odgovorimo, Allahov Poslaniče?!", začuđeno će ensarije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je: "Ako biste htjeli, mogli biste reći, i to bi bila istina: 'Došao si kod nas kada su te drugi u laž ugonili, ali mi smo ti povjerovali, došao si bez podrške, pa smo te mi pomogli, došao si prognan i mi smo ti utočište pružili, došao si siromašan pa smo te odjenuli!' O ensarije, zar vam je teško što sam nešto od ovog dunjaluka podijelio nekim ljudima da bih pridobio njihova srca za islam, a vas sam prepustio vašem imanu?! Zar ne biste bili zadovoljni, o ensarije, da se ljudi vrate s ovcama i devama, a da se vi vratite s Allahovim Poslanikom?! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, ono s čime biste se vi vratili bolje je od onoga s čime će se oni vratiti! I da nije hidžre, ja bih bio ensarija! Kada bi svi ljudi krenuli jednim putem ili jednom dolinom, a ensarije drugim putem ili dolinom, ja bih krenuo onim putem ili dolinom kojom su pošle ensarije. Allahu moj, smiluj se ensarijama i djeci ensarija i djeci njihove djece!', pa su zaplakale ensarije, radijallahu anhum, toliko da su suzama natopili svoje brade te rekli: 'Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom kako je podijelio i to što je on naš udjel.' Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je, a oni se raziđoše.". (Sahihul-Buhari, br. 3147, 4330, 4331, 4337; Sahihu-Muslim, br. 1059, 1061; Ahmed, Musned, br. 12021)
Kako divan, dirljiv i emotivan, pun ljubavi govor i susret.
Divan redoslijed Allahovih blagodati
Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, u Fethul-Bariju, 8/373, rekao je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredao je ono što im je Allah ukazao i obasuo ih preko njega od blagodati najpotpunijim redoslijedom. Prvo je počeo sa blagodati imana, s kojim se ne može izjednačiti ništa na ovome svijetu, zatim je na drugom mjestu spomenuo zajedništvo i jedinstvo, a ono je veća blagodat od blagodati imetka. Imetak se troši da bi se postigla blagodat jedinstva, ali možda se neće ostvariti. Ensarije su prije hidžre bili na vrhuncu razjedinjenosti i podijeljenosti, pa je islamom sve to nestalo, kao što kaže Uzvišeni Allah: 'I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio. On je zaista silan i mudar.'" (El-Enfal, 63)
Pouke i poruke
Ovo divno kazivanje ima mnogo pouka i poruka, neke od njih su (vidi: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 8/373-375; prof. dr. Zejd b. Abdulkerim Ez-Zejd, Fikhus-sire, 2/579-582):
• U istinu se uvjerava dokazima kad je to potrebno, kao što je ovdje to učinio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
• Izuzetno je važno otklanjati sumnje i nejasnoće kad se pojave i to dokazima i argumentima, kao što vidimo u postupku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
• Ensarije su pokazali lijep edeb (ophođenje) i nisu se raspravljali s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao da ih uvjerava nakon što su određene riječi izgovorili neki ensarijski mladići.
• Ensarije su se brzo vratili istini kad im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio, što je velika odlika za njih.
• Veliki stid obuzeo je ensarije kada im je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da s njima razgovara. Pokazali su stid u pozitivnom smislu i radi toga na najljepši način reagovali na Poslanikov govor.
• Iskazana ljutnja i izrečeni prigovor dolazili su od mladića ensarija, a ne starijih i iskusnijih ensarija.
• Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ih kritikovao, nego im je odgovorio i odgovorio i za njih. Kad je rekao: "Ako biste htjeli, mogli biste reći, i to bi bila istina: 'Došao si kod nas kada su te drugi u laž ugonili, ali mi smo ti povjerovali, došao si bez podrške, pa smo te mi pomogli, došao si prognan i mi smo ti utočište pružili, došao si siromašan pa smo te odjenuli!" Poslanik se trudio da iz njihovog srca u potpunosti ukloni sumnju, da bi razumjeli zašto je dao drugima mimo njih.
• Iz svega toga na kraju je proizašla divna i velika odlika i vrijednost ensarija, kako je vidljivo iz onog što je izrekao za njih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
• Vođenje računa o stanju onog kome se obraćamo i njegovim osjećanjima, spram toga birajući prikladan način ophođenja i odgovarajuće metode za pridobijanje njegovog srca. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znajući kako je Kurejšijama ipak teško palo oslobođenje Meke i doživljavanje kao njihovog poraza pri tome, želio ih je time utješiti, ukazati poštovanje i pridobiti njihova srca, da i oni i svi drugi vide da cilj borbe nije bio niti da se nad njima nadvlada, niti da se osveti, a kamoli da se uzme ratni plijen, zato ga je najviše njima podijelio, da uvide da je cilj da se oslobodi put do njihovih srca kako bi vidjeli istinu islama, sagledali ga i prihvatili svojim srcima drage volje.
• Dozvoljeno je neke ljude zanemariti u nekim situacijama, oslanjajući se na jačinu njihove vjere i imana, kao što je ovdje učinio Poslanik u pogledu ensarija, što je još jedna velika odlika za njih. Poslanik je bio siguran u njihovu vjeru i jačinu imana i u tom pogledu ih je pohvalio: "O ensarije, zar vam je teško što sam nešto od ovog dunjaluka podijelio nekim ljudima da bih pridobio njihova srca za islam, a vas sam prepustio vašem imanu?!", i kao što je u drugom hadisu navedeno: "Nekim ljudima udijelio sam zbog toga što se bojim njihove iskrivljenosti i nestrpljivosti, dok sam se kod nekih ljudi oslonio na dobrotu i bogatstvo, koje im je Allah stavio u njihova srca. Amr b. Taglib je od njih." "Draža mi je ta riječ Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego crvene (najdragocjenije) deve", rekao je Amr b. Taglib." (Sahihul-Buhari, 3145; Ahmed, Musned, 20672)
• Treba utješiti i razveseliti onoga kome je uskraćeno nešto od ovog svijeta (dunjaluka) s onim što ga čeka na onom svijetu (ahiretu). Poslanik je istakao da će ensarije već kod prve stanice i znaka spasa i uspjeha to i postići, a to je da se s njima u Medinu vraća Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je i rekao: "Strpite se dok me ne sretnete pokraj Havda (Poslanikovog vrela na Sudnjem danu)."
• Kušnje, iskušenja, nedaće, nepravde i nepoštovanje svojstvene su ovom svijetu i svi ih doživljavamo, ali utjeha svima nama jeste da su to prošli i najbolji ljudi poput ensarija. A Allah Uzvišeni i Milostivi je najblagodarniji, najplemenitiji i najdarežljiviji, neće ni koliko trun dobra i dobročinstva zaboraviti, nego će nagraditi obilno i neizmjerno za svako dobro i dobročinstvo.
• Podsticanje na traženje prvo upute na Pravi put, zatim zajedništva i jedinstva, a zatim imetka i imućnosti.
• Općenito čovjek treba biti zahvalan Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. "Allah i Njegov Poslanik jesu najblagodarniji, najbolji prema nama!"
• Neophodno je davati prednost ahiretu nad dunjalukom, strpljivo podnoseći ono što nam je uskraćeno na dunjaluku, jer to ćemo to dobiti kad je najvažnije, na onom svijetu -- ahiretu, a ahiret je bolji i on je vječan.
• Ashabi, a posebno muhadžiri i ensarije, zauzimaju posebno mjesto u islamu i srcima vjernika i vjernica, zbog svega što su uradili, žrtvovali i uložili za islam, neizmjernog doprinosa i zasluga za Allahovu vjeru, Njegovog Poslanika i muslimane općenito. Oni su oni za koje Uzvišeni Allah kaže: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veličanstven uspjeh." (Et-Tevba, 100) A ensarije posebno prelijepim opisom spominje u ajetu: "A oni koji su prije njih Medinu nastanili i iman prihvatili, oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu zavist, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju gramzivosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti." (El-Hašr, 9) Kako divan opis za ensarije, koji su radi Allaha, u Njegovo ime, nakon što su prije toga međusobno sami bili neprijatelji, zavoljeli muhadžire, s njima podijelili svoj dom, grad, sve što su imali, bez imalo zavisti i zlobe, štaviše njima su dali prednost nad samima sobom, iako su i samo bili u stanju potrebe. Time su, kaže Uzvišeni, uspjeli kod Njega, a to je najvažnije i jedino i istinski važno.
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog svega toga i mjesta koje im pripada, oporučio nam je: "Voli ih samo vjernik, a mrzi ih samo munafik. Ko njih zavoli, i Allah će njega zavoljeti, a ko njih zamrzi, i Allah će njega zamrziti." (Sahihul-Buhari, br. 3783; Sahihu Muslim, br. 75).
• Imanska veza je najčvršća i najjača veza, jer je to povezanost na osnovi vjere u Allaha, ljubavi u Njegovo ime, ništa se s njom ne može porediti, niti se smije porediti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je prednost imanskoj vezi nad vezom sa svojom domovinom, i to ne bilo kojom, Mekom, i nad svojim narodom, koji nije bilo koji narod, Kurejš. I to kako je upečatljivo Poslanik opisao: "O ensarije, zar vam je teško što sam nešto od ovog dunjaluka podijelio nekim ljudima da bih pridobio njihova srca za islam, a vas sam prepustio vašem imanu?! Zar ne biste bili zadovoljni, o ensarije, da se ljudi vrate s ovcama i devama, a da se vi vratite sa Allahovim Poslanikom?! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, ono s čime biste se vi vratili bolje je od onoga s čime će se oni vratiti! I da nije hidžre, ja bih bio ensarija! Kada bi svi ljudi krenuli jednim putem ili jednom dolinom, a ensarije drugim putem ili dolinom, ja bih krenuo onim putem ili dolinom kojom su pošle ensarije. Allahu moj, smiluj se ensarijama i djeci ensarija i djeci njihove djece!"
• Ljubav u ime Allaha i zajedništvo i jedinstvo izgrađeno na tim temeljima neizmjerna je blagodat od Njega, Uzvišenog. Sve to uvjetovano je imanom i predstavlja jedan od njegovih najdivnijih tragova i plodova. A ni Poslanik ga nije postigao sam od sebe, kao što kaže Uzvišeni: "I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio. On je zaista silan i mudar." (El-Enfal, 63)
• Obaveza nam je težiti zajedništvu i jedinstvu, na tom se putu truditi i odbacivati razjedinjavanje i razilaženja. A to se postiže ljubavlju u ime Allaha, kako mnogi dokazi ukazuju na to, uključujući spomenuto kazivanje. U tom kontekstu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Želite li da vas uputim na nešto, ako to budete činili, voljet ćete se međusobno? Nazivajte selam jedni drugima!" (Sahihu-Muslim, br. 54). A Muaz b. Džebel el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Oni koji se budu voljeli u Moje ime bit će na minberima od svjetlosti, na čemu će im zavidjeti i vjerovjesnici i šehidi." (Sunenut-Tirmizi, br. 2390, Ahmed, Musned, br. 22080. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-Sunenut-Tirmizi, 2390). Muaz prenosi hadis, kojim je obradovao Ebu Idrisa el-Havlanija, rahimehullah: "Raduj se! Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: 'Uzvišeni Allah kaže: Moja je ljubav zagarantirana onima koji se vole u Moje ime, onima koji se druže u Moje ime, onima koji se u Moje ime posjećuju i onima koji se u Moje ime međusobno pomažu.'" (Malik, El-Muvetta, 1711, Ahmed, El-Musned, 22030. Šuajb El-Arnaut ga je ocijenio vjerodostojnim u valorizaciji El-Musneda.)
Na kraju... Molimo Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji su opisani u ajetu: "Oni koji poslije njih dolaze -- govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, milosrdan i milostiv'" (El-Hašr, 10), da ovako jedni za druge dovimo i jedni druge volimo, prije svega prve muslimane, muhadžire i ensarije, ali i ostale muslimane, i da budemo oni kojima će biti rečeno: "Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvōrā biti. 'Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!' Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti; kao braća će biti, jedni naspram drugih oni će na divanima sjediti" (El-Hidžr, 45--47).