U islamu, poštovanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne ogleda se samo u izvršavanju vjerskih obaveza, već i u usvajanju edeba -- načina na koji se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponašao u životu i njegovanju osobina koje su bile njegova karakterna crta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ne samo nositelj Božije objave već i oličenje savršenstva u moralnom i ljudskom smislu. Dakle, edeb prema Poslaniku, alejhis-selam, predstavlja dublje razumijevanje islamskih načela kroz praktičnu primjenu tih vrijednosti u svakodnevnom životu.
Na blagodatima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek je dužan zahvaljivati Stvoritelju, a najbolji način da zahvalimo Stvoritelju na blagodati što nam je poslao Muhammeda, alejhis-selam, kao našeg poslanika jeste da slijedimo njegov stil života i da se prema njemu učtivo ponašamo. U adabe, odnosno pravila ponašanja prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spadaju i neke od stvari koje ćemo spomenuti u ovom tekstu.
Vjerovanje u Poslanika i potvrđivanje njegove poslanice
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, najveća mudžiza, Kur'an, ukazuje na istinitost njegove poslanice i poslanstva, i zbog toga su ljudi obavezni da vjeruju u Muhammeda kao poslanika i da potvrde objavu koju im je dostavio od Allaha, bilo da se radi o propisima ili ibadetima. Uzvišeni kaže: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemiji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite -- da biste na Pravome putu bili!'" (El-A'raf, 158) Ovaj ajet znači: "Reci, Poslaniče, svim ljudima: Allah me je poslao i ljudima i džinima i cijelom čovječanstvu. Moj poziv upućen je svim ljudima, a Allah Koji me je poslao jedini je dostojan da Mu se robuje, jer On je Vladar nebesa i Zemlje i On upravlja njima i Njegovo je pravo da Mu se robuje. Obavezni ste da potvrdite ono što je Allah objavio Svome Poslaniku."
Vjerovanje u Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, obaveza je svakog pojedinca na ovom svijetu i čovjek ne može upotpuniti svoje vjerovanje sve dok verbalno i praktično ne potvrdi svoje vjerovanje u Poslanika. Čovjeku koji Muhammeda ne prizna za poslanika nije ispravan islam, i zbog toga je Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao: "Tako mi Onoga Ko upravlja Muhammedovim životom, niko iz ovog ummeta, bilo židov ili kršćanin, neće čuti za mene, a onda umrijeti ne vjerujući u ono s čime sam poslan, a da neće u Džehennem." (Muslim, br. 153)
Apsolutna pokornost Poslaniku
Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori, i ne budite kao oni koji govore: 'Slušamo!' -- a ne slušaju." (El-Enfal, 20--21) Vjernik je dužan da bude pokoran Allahu, a onda Njegovom Poslaniku, alejhis-salatu ves-selam. Uzvišeni kaže: "Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku!" -- a time se ukazuje na neodvojivost pokoravanja i međusobnu vezanost i jednog i drugog. Onaj ko se pokorava Poslaniku, alejhis-salatu ves-selam, pokorava se Allahu i ne može se pokoravati jednom, a ne pokoravati se drugom. Allah, džellešanuhu, kaže: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leda okrenete, pa -- Poslanik Naš jedino je dužan da jasno objavljuje" (Et-Tegabun, 12). Riječi: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu" ukazuju na obaveznost pokoravanja Poslaniku, alejhis-salatu ves-selam, u onom što je potvrđeno od sunneta. Postoje stvari koje je sunnet ozakonio, a Kur'an ne govori o njima, i zbog toga nam je Allah naredio da se pokoravamo Njegovom Vjerovjesniku, alejhis-salatu ves-selam, u svemu što je on rekao i što je prenio od svoga Gospodara, jer Poslanik je sačuvan od grijeha i ne govori po svome hiru i prohtjevu. Sve ono što je došlo od Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, i što se vjerodostojno pripisuje njemu, to je njegov vjerozakon i obavezni smo da mu se pokorimo.
Imam Zehebi bilježi u svome djelu El-Kebair i imam Ibn Hadžer el-Hejtemi u svome djelu Ez-Zevadžir, predaju od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: "Troje je u Kur'anu uporedo sa drugo troje i jedno ne može bez drugog, a to su riječi Uzvišenog:
'...pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku...' (En-Nisa, 59),
'Namaz obavljajte i zekat dajte...' (El-Bekara, 43)
'I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte, a roditeljima dobročinstvo činite...' (En-Nisa, 36)."
Svi učenjaci ummeta jedinstvenog su stava da pokoravanje Vjerovjesniku, alejhis-salatu ves-selam, znači pridržavanje i slijeđenje njegova sunneta, korak po korak, i da čovjek ne daje prednost svojim prohtjevima u odnosu na Poslanikov sunnet. Muslimani prvih generacija slijedili su Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, i oponašali ga u svakom postupku pa makar i ne razumjeli zašto je nešto radio. Prenosi se da je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, došao do Hadžerul-esveda i poljubio ga, a onda rekao: "Znam da si kamen i da ne štetiš niti koristiš, i da nisam vidio Allahova Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, da te ljubi, ne bih te poljubio." (Buhari, br. 1597; Muslim, br. 1270)
Potpuna predanost Poslanikovom sunnetu
Uzvišeni kaže: "Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti.'" (Alu lmran, 31) Allah, džellešanuhu, također je rekao: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21)
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji to odbiju." Ashabi upitaše: "A ko će to odbiti, Allahov Poslaniče?" "Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a ko mi se suprotstavi, taj je odbio", odgovorio je on. (Buhari, br. 728)
Bezuvjetna ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem
Jedan od hadisa koji ukazuju na obaveznost ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste hadis koji bilježi Buhari od Abdullaha b. Hišama koji kaže: "Bili smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, dok ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao za ruku, rekao: 'Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samoga!' Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nije dobro sve dok ti ne budem draži od tebe samog!' Tada mu je Omer, radijallahu anhu, rekao: 'Sada si mi, zaista, tako mi Allaha, draži od mene samog!', pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Sada je dobro, Omere!'" (Buhari, br. 6632)
Ovaj hadis pojašnjava da musliman neće postići suštinu vjerovanja sve dok mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bude draži od samog sebe. Ljubav čovjeka prema samom sebi je prirodna, a ljubav prema drugima je odabir i iz povoda. To je vrhunac ljubavi jer se tada musliman uzvisuje nad prohtjevima duše i njenim strastima dajući prednost ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uz postojanje ambicija duše. Pa, kome se dadne prednost, takav će biti i propis.
Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, rekao je: "Ko na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, donese jedan salavat, Allah i Njegovi meleki na njega donesu sedamdeset salavata. Pa neka čovjek sam odluči koliko će salavata donijeti." (El-Musned, 10/106,107, br. 6605. Hafiz Munziri ocijenio je sened ovog hadisa dobrim, a također i Hejsemi, Sehavi i Ahmed Šakir.)
Kako je samo lahko učiniti ovo djelo, a kako je samo veličanstvena i ogromna nagrada za njega! Čovjek samo jednom donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Gospodar nebesa i Zemlje i meleki Njegovi na njega donesu sedamdeset salavata. Pa, da je nagrada za to samo jedan salavat od Allaha, Gospodara svjetova, bilo bi dovoljno vrijednosti i časti, a kamoli sedamdeset salavata od Njega, Slavljenoga i Uzvišenoga, i od meleka Njegovih.
Iako su ovo riječi Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, ovo predanje ipak ima status merfu-predanja, čiji sened doseže do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zbog toga što se ovakve stvari ne govore po svom nahođenju. To su objasnili neki učenjaci. Naime, vrsni učenjak Sehavi kaže: "Ovo predanje ima status merfu-hadisa, s obzirom na to da ne postoji mogućnost da se ovakvo što govori na osnovu vlastitog nahođenja." (El-Kavlul-hedi, str. 153)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je da se često donosi salavat na njega. Imam Tirmizi bilježi od Ubejja b. Ka'ba, radijallahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslaniče, ja mnogo i često donosim salavate na tebe! Koliko salavata da posvetim tebi?" "Koliko god želiš", odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Četvrtinu?", upitao je Ka\'b. "Koliko ti hoćeš; ako hoćeš i više, bit će bolje za tebe", reče Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. "Polovinu?", upitao je Ka'b, a Poslanik je opet odgovorio: "Koliko ti hoćeš, ako hoćeš i više, bit će bolje za tebe." "Dvije trećine?", upita ovaj ashab i naposljetku dodade: "Da ti posvetim sve dove koje činim?" Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: "Ako tako učiniš, to će ti biti zaštita od briga i razlog za oprost grijeha." (Džamiut-Tirmizi, 7/129,130, poglavlje "Opis Kijametskog dana", dio hadisa pod brojem 2574. Tirmizi je rekao: "Ovaj hadis je dobar." /Prethodni izvor, 7/130/ I šejh Albani ga je ocijenio dobrim. Pogledati Sahihu Sunenit-Tirmizi, 2/299.) Iz ovoga hadisa uviđamo da onome ko mnogo donosi salavate na plemenitog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i ko daje prioritet salavatima nad dovom za sebe i za svoje potrebe, Allah Uzvišeni podari ono čemu teži na ovom i na onom svijetu, pa mu još i oprosti grijehe. U predanju imama Ahmeda koje bilježi od Ubejja b. Ka'ba, radijallahu anhu, stoji da je rekao: "Neki čovjek reče: 'Allahov Poslaniče, šta ako sve svoje dove posvetim tebi?' 'Allah će ti podariti ono što budeš htio na ovome svijetu i na ahiretu', odgovori mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem." (El-Musned, 5/136. Hafiz Munziri kaže: "Ovaj je sened dobar." Pogledati Et-Tergibu vet-terhib, 2/501)
Imam Tajjibi ovako objašnjava ovaj hadis: "Značenje je: bit će ti ispunjeno ono što ti je bitno za vjeru, kao i ovosvjetske potrebe i želje. To je zbog toga što salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sadrži i zikr (spominjanje Allaha, džellešanuhu, i veličanje i poštovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te davanje prioriteta ispunjenju obaveza prema njemu nad samim sobom, kao i preferiranje dove za njega nad dovom za sebe). O kako je lijepo i plemenito ovo djelo!" (Šerhut-Tajjibi, 3/1046; Fadl Ilahi, Za koga meleki dove, a koga proklinju, str. 80--82)
Ukazivanje poštovanja Vjerovjesnikovoj porodici
Ukazivanje časti Poslaniku, alejhis-salatu ves-selam, podrazumijeva i ukazivanje časti i svemu i svakome ko je na bilo koji način povezan s njim, kao što je njegova porodica. Uzvišeni, ukazujući na njihovu odliku, kaže: "Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (El-Ahzab, 33) Prvim generacijama bila je poznata vrijednost Poslanikove porodice kao ehlul-bejta, pa su ih voljeli, uvažavali i znali su njihovu čast i ugled koje su im dali Allah i Njegov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, i pored svog ogromnog znanja, položaja i ugleda jednom prilikom držao je povodac deve Zejda b. Sabita dok se on penjao na nju, pa mu je rekao: "Ovako nam je naređeno da postupamo prema našim učenima i našim starijim." Zejd ga je poljubio u ruku i rekao: "A ovako je naređeno da se odnosimo prema ehlul-bejtu Allahova Poslanika, alejhis-salatu ves-selam."
Ebu Bekr je govorio: "Tako mi Onoga Ko upravlja mojim životom, draže mi je da održavam vezu sa rodbinom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego sa svojom vlastitom." (Buhari, br. 3712; Muslim, br. 1758)
Uvažavati Poslanika znači poštovati njegove ashabe
Poštovati Poslanikove ashabe znači tražiti oprosta za njih i ustezati se od onoga što je dovelo do sukoba među njima, iskazivati neprijateljstvo njihovim neprijateljima, a prijateljstvo onima koji su im odani i koji ih vole. Ispravno je da ashabe spominjemo po lijepom, da pričamo o njihovim odlikama i uzornom načinu života, a da ne govorimo o nečemu drugom.
Stoga, trebamo se potruditi da u svakodnevnim postupcima njegujemo edeb prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, čime ne samo da produbljujemo svoju vjeru, već na taj način doprinosimo izgradnji zajednice koja je odraz islamskih vrijednosti, ljubavi prema Gospodaru i poštovanja prema ljudima. U tom kontekstu, neka edeb prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bude putokaz ka ispunjenijem životu u skladu s Allahovim, džellešanuhu, propisima.