Nakon što nisu uspjeli izazvati međumuslimanski sukob pokretanjem neznabožačkih trzavica, u ovom pohodu licemjeri su se pojavili sa potvorom. Okomili su se na Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, dom želeći nauditi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj časnoj porodici. Historičari, mufessiri i muhaddisi slažu se da se događaj potvore desio po okončanju Bitke protiv Benul-Mustalika, a Buhari i Muslim u svojim Sahihima opširno bilježe taj događaj koji je bio povod objave sure En-Nur. Sam događaj kao i sadržaj sure En-Nur obiluju poukama i korisnim lekcijama te sam zbog dužine hadisa odlučio navesti sažetak događaja potvore kako bih se skoncentrirao na navođenje pouka pri čemu skrećem pažnju da su islamski učenjaci iz ovog događaja izvukli preko stotinu pouka jer svaki njegov detalj je lekcija za sebe.
Početak slučaja
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj u vojne pohode voditi neku od svojih supruga, a o tome koju će povesti odlučivao je bacanjem kocke, i pošto je izašla Aišina, radijallahu anha, kocka, ona je pošla sa njim. Na povratku iz pohoda, dok su odmarali na jednom mjestu, Aiša, radijallahu anha, udaljila se zbog neke potrebe, a kad se vratila u logor, primijetila je da je izgubila ogrlicu te je ponovo izašla iz svoje nosiljke i otišla da traži ogrlicu. Dok je ona tražila ogrlicu, naređen je pokret te je njena nosiljka stavljena na devu a da nosači nisu bili svjesni da nje nema u nosiljci. Kada se Aiša vratila na mjesto logora, muslimanska je vojska već bila otišla te je, svjesna da će se vratiti po nju kada shvate da je nema, sjela da sačeka, a potom je i zaspala. U međuvremenu je na to mjesto stigao Safvan ibn Muattal es-Sullemi, radijallahu anhu, koji je bio zaostao za vojskom. On je glasnim povicima: “Allahovi smo i njemu se vraćamo”, probudio Aišu, radijallahu anha, stojeći podalje od nje. Čim se probudila i ugledala ga, Aiša, radijallahu anha, pokrila je svoje lice. On joj je zatim prepustio da jaše njegovu devu dok je sam išao naprijed vodeći devu, i tako dok nisu sustigli vojsku, a cijelo to vrijeme nisu jedno s drugim progovorili ni riječi.
Širenje potvore i njen utjecaj na medinsku zajednicu
Po povratku u Medinu munafici su počeli plesti priču o tome da između Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge i ovog časnog ashaba postoji nemoralna veza. To je djelovalo veoma uznemirujuće na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio svjestan da nema osnove za takve priče jer se radi o čestitoj supruzi i čestitom ashabu. Ipak, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao je Usamu ibn Zejda i Aliju, radijallahu anhum, šta misle o tome što se priča. Usama je ukazao na čestitost po kojoj je poznata njegova supruga te na njihovu međusobnu ljubav, dok ga je Alija umirivao govoreći mu kako to nije jedina žena, išareteći kako je može razvesti i riješiti se neugodnosti nastalih zbog ovog slučaja, te mu je preporučio da pita sluškinju Beriru koja će mu, kako je kazao, reći istinu. Berira je posvjedočila da kod Aiše, radijallahu anhu, nije primijetila ništa sumnjivo, stoga je Poslanik sakupio ashabe u svom mesdžidu i govorio o tome, a potom je, svjestan da iza širenja glasina stoji vođa munafika Abdullah ibn Ubejj ibn Selul iz plemena Hazredž, upitao ashabe hoće li ga neko pomoći protiv tog čovjeka koji ga uznemirava kaljajući čast njegove časne supruge i njegovog ashaba. Tu je nastala svađa između ensarija iz Evsa i Hazredža jer je Sa‘du ibn Ubadi, vođi Hazredža, zasmetala žestina s kojom je vođa Evsa Sa‘d ibn Muaz predložio obračunavanje s munafikom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedva ih je smirio.
Aiša saznaje za potvoru
Po povratku u Medinu, Aiša, radijallahu anha, se razboljela i nije izlazila iz kuće pa nije bila svjesna glasina koje kruže. To je saznala sasvim slučajno od Ummu Mistah koja ju je obavijestila o potvori koja je iznesena i da njen sin Mistah ibn Usase također govori o tome. Čuvši za potvoru, Aiša, radijallahu anha, se još više razboljela, a potom je zatražila od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolu da ode kod svojih roditelja.
Allah obznanjuje Aišinu nedužnost
Bilo je prošlo već mjesec dana od početka potvore a objava nije dolazila. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, došao je kod Aiše, radijallahu anha, da porazgovara sa njom pa joj je rekao da će, ako je nedužna, Allah to objelodaniti, a ako je počinila neki grijeh, da traži oprost od Allaha. Na kraju tog razgovora Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, obuzelo je stanje u kojem mu je dolazila objava, a kada se primirio, počeo se smijati i prvo što je kazao bilo je: “Raduj se, Aiša, Allah je potvrdio tvoju čistotu.” Uzvišeni Allah objavio je: “Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru, jesu jedna skupina između vas! Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!’ Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili. Kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ‘Ne dolikuje nam da o tome govorimo, uzvišen neka si Ti! To je velika potvora!’ Allah vam naređuje da više nikad takvo nešto ne ponovite, ako ste vjernici, Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je. One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv...” (En-Nur, 11-20) Njena majka tražila je od nje da zahvali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali je ona rekla: “Zahvalna sam samo Allahu koji je objavio moju nevinost.” Pošto je postalo jasno da se radilo o potvori, a s obzirom da je tim povodom Allah, dželle šanuhu, objavio propis kažnjavanja onih koji iznose potvore na vjernike, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvršio je propisanu kaznu – osamdeset udaraca bičem – nad troje ashaba koji su učestvovali u prepričavanju potvore, a to su bili, Mistah ibn Esase, Hasan ibn Sabit i Hamna bint Džahš.
Pouke, poruke i propisi
●
Bogobojaznost i čestitost Aiše, radijallahu anha, vidljiva je od samog početka do kraja ovog događaja. Pogledaj kako je, čim je čula glas koji ju je probudio, odmah pokrila svoje lice, i pogledaj njeno povjerenje u Allaha, dželle šanuhu, i sigurnost da će On ukazati na njenu nevinost, i kako nakon objavljenih ajeta nije zahvalila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego Allahu, dželle šanuhu, jer ju je On, a ne Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio optužbi.● Ženi je dozvoljeno da izađe iz kuće bez dozvole muža ako se radi o izlasku za koji je uobičajeno da se ne traži dozvola, jer Aiša, radijallahu anha, kada se udaljila od logora, izašla je iz svoje nosiljke ne tražeći dozvolu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, inače bi znao da ona nije u nosiljci.
● Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao je uznemirenost zbog ovih glasina, tražio savjete i provjeravao vijesti o Aiši, radijallahu anha, što ukazuje na to da, uprkos ogromnim vrlinama, nije poznavao gajb.
● Ovaj događaj dokaz je istinitosti objave. Ajeti o nedužnosti Aiše, radijallahu anha, objavljeni su tek mjesec dana od početka širenja glasina, tih mjesec dana Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao je uznemirenosti i uskratio je Aiši, radijallahu anha, pažnju koju joj je posvećivao prije toga, da bi nakon objavljenih ajeta osjetio olakšanje, a njegov život sa Aišom, radijallahu anha, vratio se na stanje kakvo je bilo prije toga.
● Propisi za potvoru i optužbe za nemoral. Iznošenje potvora veliki je grijeh, bolest koja razara društvo i povređuje osjećaje čestitih vjernika, a Allahovom, dželle šanuhu, voljom ovaj događaj bio je povod za propisivanje kazne za potvoru, da bi se islamsko društvo sačuvalo kako od grijeha iznošenja potvora tako i od uznemiravanja čestitih vjernika kaljanjem njihove časti i neosnovanim optužbama, kao i svjedočenje četiri pravedna svjedoka u slučajevima optužbe za blud, te neprihvatanje svjedočenja od onoga koji iznosi potvore sve dok se ne pokaje i popravi.
● Događaj ukazuje na vrline Aiše, radijallahu anha, i veliku vrijednost kod Allaha, dželle šanuhu. Ona sama je smatrala da njen slučaj nije vrijedan da Allah, dželle šanuhu, o njemu objavi ajete, ali se nadala da će na neki drugi način On ukazati da je nedužna, međutim, Allah, dželle šanuhu, uzdigao je spomen na nju objavivši ajete koji će do Sudnjeg dana ostati svjedočanstvo o njenoj nevinosti i čednosti, Allahovo svjedočanstvo koje može negirati samo pokvareni nevjernik. Imam Nevevi u komentaru na Sahih Muslim navodi: “Svi učenjaci su složni da je nevjernik svaki onaj koji psuje Aišu, radijallahu anha, ili je potvori za blud, nakon što su objavljeni jasni kur’anski ajeti o njenoj nevinosti, jer se takvim mišljenjem suprotstavlja Kur’anu.”
● Vrijednost i čestitost Safvana ibn Muattala, radijallahu anhu. Potvora se odnosila na njega i Aišu, radijallahu anha, te su ajeti o njenoj nedužnosti ujedno i objava njegove nedužnosti, a to je iznimna vrlina bez obzira da li je, kako neki smatraju, bio impotentan ili nije, jer ako je bio potentan, onda su ajeti o njegovoj nedužnosti još jači dokaz njegove vrijednosti i čestitosti.
● Kako bismo se sačuvali od širenja laži i nesvjesnog iznošenja potvora, dužnost nam je provjeriti vjerodostojnost informacije prije njenog prenošenja, i uvijek polaziti od lijepog mišljenja o vjernicima, kao što o sebi imamo lijepo mišljenje. Uzvišeni Allah rekao je: “Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!’” (En-Nur, 12)
Cilj potvore bio je uznemiravanje i diskreditiranje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je to urađeno na perfidan način, kroz potvaranje njegove voljene supruge za nemoral. Međutim, iako je moguće da supruge Allahovih poslanika budu nevjernice, što je bio slučaj sa suprugom Nuha, alejhis-selam, i Luta, alejhis-selam, nije moguće da budu bludnice i nemoralne žene. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nemaju ništa s tim što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.” (En-Nur, 26)
● Vođa munafika, kao i ostali munafici, nisu kažnjeni, a Ibnul-Kajjim u svom kapitalnom djelu Zadul-mead kao moguće razloge za to navodi sljedeće:
a)
Zato što je izvršenje kazne olakšanje i otkup od grijeha njegovom počiniocu, a ovaj licemjer nije dostojan toga i Allah mu je obećao žestoku kaznu na onom svijetu u kojoj će mu biti nadoknađeno što nad njim nije izvršena šerijatska kazna.b)
Zato što je pričao i prenosio ovu priču samo među svojim društvom na način da se potvora nije mogla povezati s njim.c)
Šerijatska kazna se ne može izvršiti ako ne postoji dokaz ili priznanje, a on nije priznao niti se pojavio neko da posvjedoči da je širio potvoru. To je zato što je iznosio potvoru samo pred svojim društvom, a ne i pred iskrenim vjernicima, a njegovi drugovi nisu ga odali.d)
Korist od njegovog nekažnjavanja za potvoru veća je od kažnjavanja i nije kažnjen za potvoru isto kao što nije ubijen zbog čestih ispada zbog kojih je zaslužio smrt, zato da to ne bi odvratilo njegov narod od islama.● Allah, dželle šanuhu, brine o svojim štićenicima, a Njegova briga za Aišu, radijallahu anha, vidljiva je u brojnim prizorima u ovom događaju:
a)
Kada se vratila na mjesto logora, Uzvišeni Allah dao je da brzo zaspi i tako je poštedio sekiranja i brige koje bi joj donijelo razmišljanje da je ostala budna.b)
Uzvišeni Allah odredio je da Safvan, radijallahu anhu, zaostane za vojskom kako bi je brže priključio muslimanskoj vojsci koja se vraćala u Medinu.c)
Allah, dželle šanuhu, dao je da se Aiša, radijallahu anhu, razboli odmah po povratku u Medinu usljed čega je za potvoru saznala tek kratko vrijeme prije spuštanja Objave o njenoj nedužnosti, a to je trajalo mjesec dana i nema sumnje da bi vrlo teško podnijela tako dug period da je od samog početka znala za potvoru.e)
Najveličanstvenija slika Allahove pažnje prema Aiši, radijallahu anhu, je objavljivanje ajeta koji će se učiti do Sudnjeg dana o njenoj nevinosti.● Allah, dželle šanuhu, ukazao je da se sve troje ashaba koji su širili potvoru pokajalo, a Hasan ibn Sabit je u znak isprike majci vjernika Aiši, radijallahu anha, posvetio stihove:
Allah Uzvišeni nek oprosti tebi
Koja si časna, iskvarena nisi
U te sumnje nema, poštena i čestita si
Jezici nemarni ogovaraju te ipak
Ali to što pričaju tebi ne dolikuje
Već od jednog lažljivca poteklo je
I ako bih o vama rek’o nešto loše
Da Bog da bič u ruke ne uzeo više.