Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je sa najboljom poslanicom i misijom, misijom poziva Allahu i njegovoj vjeri islamu. Poslan je sa najboljom vjerom, islamom, koja je satkana od nepatvorenog vjerovanja, najuzvišenijih vrijednosti, najboljih propisa, najčistijeg plemenitog morala i etike.
Omeru b. Hattabu, radijallahu anhu, jedan je jevrej rekao: "O vladaru pravovjernih! U vašoj Knjizi ima veličanstven ajet koji čitate. Da je on objavljen nama, jevrejskom narodu, mi bismo taj dan uzeli kao praznik" "Koji je to ajet?", upitao je Omer. "Danas sam vam vjeru vašu potpuno usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera (El-Maida, 3)", odgovorio je jevrej. "Mi, zaista, znamo", rekao je Omer, "i dan i mjesto u kome je on objavljen Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: bilo je to u petak dok je stajao na Arefatu." (Sahihul-Buhari, 45; Sahihu Muslim, 3017)
Vjera je usavršena, a blagodat prema ljudima upotpunjena slanjem najboljeg Poslanika, sa najboljom vjerom islamom, čiji su propisi najbolji, najkorisniji i u njima je sadržano i pojašnjeno svako dobro. Selman el-Farisi, radijallahu anhu, rekao je: "Upitan sam: 'Je li istina da vas je vaš Poslanik poučio svemu pa čak i propisima prilikom obavljanja nužde?', pa sam odgovorio: 'Da. Zabranio nam je da se prilikom obavljanja male ili velike nužde okrećemo prema kibli, zabranio nam je da se čistimo poslije nužde desnom rukom i zabranio nam je da se potiremo sa manje od tri kamena (u našem dobu u tom smislu je toaletni papir, op. prir.) ili da se potiremo balegom ili kostima.'" (Sahihu Muslim, 262)
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svoju je misiju upotpunio i najbolje obavio, ljudima dostavio Poslanicu, ostavio nam je jasan i nepatvoren Pravi put, kao što je rekao Ebu Zerr, radijallahu anhu: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je a nije ostavio ni pticu na nebesima koja pokreće svoja krila da nam o njoj nije dao znanja." (Ahmed, Musned, 21361; Ibn Sa'd, Et-Tabekat, 2/354; Taberani, El-Kebir, 1647, i dr.)
Sve ovo dodatni je razlog da je vjernicima i vjernicama Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najdraža osoba, da vole i njega i njegov sunnet -- praksu i sve ono sa čim je došao i dostavio čovječanstvu. Ponosni su što su njegovi sljedbenici, srca su im zbog toga puna radosti i osjećaju rahatluk u izvršavanju propisa islama, u prakticiranju Poslanikovog sunneta.
Iz ovoga proizlazi još jedna obaveza i pravo Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a to je: potpuna predanost njegovom sunnetu.
Potpuna predanost sunnetu Allahovog Poslanika
U pogledu ovog pitanja mnogi su nemarni i čine mnoge propuste. Kada se spomene, preporuči neki sunnet, mnogi daju prednost svom razumu i kažu: "Ali razum se suprotstavlja dotičnom sunnetu Poslanika!" Isto tako, mnogi ljudi kojima se savjetuje prakticiranje nekog sunneta, kažu: "Ali ovo se suprotstavlja našim shvatanjima, našem mezhebu, pravcu!", a nisu rijetki ni oni koji navode slaba opravdanja za izostavljanje sunneta. Uzvišeni Allah kaže: "I, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" (En-Nisa, 65). Neki je čovjek upitao imama Šafiju, rahimehullah, o nekom šerijatskom propisu, pa mu je imam Šafija rekao da se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao to i to. Na to je čovjek rekao: "Ebu Abdullah, a šta ti misliš o tome?!" Tada se Šafija stresao, lice mu je poblijedjelo i rekao je: "Teško ti se, koja bi me zemlja nosila i koje bi me nebo natkrivalo ako bih nešto prenio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sām govorio suprotno tome?" (Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija, 9/106). Ovo je odnos istinoljubivog muslimana i muslimanke, pokornost, poslušnost i predanost. Naš Uzvišeni Gospodar rekao je: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je očito zalutao" (El-Ahzab, 36). Neki je čovjek upitao Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, o namazu na Mini (u okviru obreda hadža, od kojih je i boravak u mjestu Mina u blizini Meke, op. prir.) zašto se klanja skraćeno, pa mu je Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, odgovorio: "Jesi li čuo za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem?" Čovjek je odgovorio: "Jesam, vjerujem u njega." Ibn Omer, radijallahu anhu, na to mu je rekao: "Pa on je klanjao na Mini dva rekata (skraćeno)" (Ahmed, Musned, 5240). Tako se odgaja na principima predanosti i slijeđenja. Dovoljno je znati da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto radio i onda nema drugog izbora osim da postupamo onako kako je on postupao.
Čuvanje od dodavanja na Poslanikov sunnet
Ovo obuhvata svaki oblik uvođenja nečega novog u vjeru i odnosi se na postupak onoga ko uvodi novotarije u vjeri i govori: "Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije dovoljan, zato ja na njega nadodajem novotarije!"
Prikladno je da ovdje spomenemo dvije značajne predaje koje ukazuju na veličinu greške onog koga sunnet nije zadovoljio, pa traži nešto pored njega.
Prva: Seid b. Musejjeb, cijenjeni tabiin, pripadnik druge generacije muslimana, rahimehullah, prenosi da je vidio čovjeka kako poslije nastupanja zore klanja više od dva rekata sunneta sabah-namaza, pa mu je to zabranio. Čovjek je rekao: "Ebu Muhammede, zar će me Allah kazniti zbog namaza?", a Seid mu je rekao: "Ne, ali će te kazniti zbog suprotstavljanja sunnetu!" (Abdurrezzak, Musannef, 3/52. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelu Irvaul-galil, 2/236). Poruka iz ovog događaja jeste da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon dva rekata sunneta sabah-namaza, nije klanjao druge dobrovoljne, nafila-namaze. Zar muslimanu nije dovoljno da slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome?! Ili takav stremi, da nas Allah sačuva, da bude učeniji, bogobojazniji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?! Istinoljubivo slijeđenje znači zastajanje na granicama sunneta bez dodavanja ikakvih novotarija.
Druga: Zubejr b. Bekkar prenosi od Ibn Ujejne, koji kazuje da je došao jedan čovjek i upitao imama Malika, rahimehullah: "Ebu Abdullah, na kojem ću mjestu obući ihrame (i ući u obrede umre)?", a on mu je rekao: "U Zul-Hulejfi (mjesto pored Medine odaklu počinju obredi za hodočasnike iz Medine i one koji na hadž ili umru dolaze iz ovog pravca, op. prir.) gdje je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oblačio ihrame." Čovjek mu je rekao: "Ja želim da obučem od (Poslanikove) džamije", a imam Malik je rekao: "Nemoj to činiti." Čovjek je opet ponovio: "Ja želim da obučem ihrame od (Poslanikove) džamije", tj. od kabura, a imam Malik je rekao: "Nemoj to činiti jer se za tebe pribojavam smutnje (fitne)." "A kakve smutnje ima u tome? To je samo nekoliko milja koje ću ja dodati", rekao je čovjek. Na to mu je imam Malik rekao: "Ima li veće smutnje od toga da pomisliš da si ti učinio dobro djelo koje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio učiniti?! Čuo sam Allahove riječi: 'Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje (fitna) kakvo ne stigne, ili da ih patnja bolna ne snađe' (En-Nur, 63)." (Ibn Arebi, Ahkamul-Kur'an, 3/1412--1413)
Imam Šatibi, rahimehullah, nakon što je naveo ovu predaju od imama Malika, rekao je: "Ova smutnja, fitna, koju je spomenuo Malik, rahimehullah, kao pojašnjenje značenja navedenog ajeta, jeste način postupanja sljedbenika novotarija, i temelj na kojem grade svoja ubjeđenja. Oni smatraju da se ono što je Allah objavio u Svojoj Knjizi i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalaze na manjem stepenu od onoga na što ih je uputio njihov razum" (Šatibi, El-I'tisam, 1/228). Molim Allaha Plemenitog da nam podari da ispunjavamo prava Njegovog Poslanika onako kako je On zadovoljan!
Napomena: Temeljna prava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod ljudi su:
1. vjerovati u njegovo vjerovjesništvo i poslanstvo,
2. osjećati ljubav prema njemu,
3. propisano ga veličati, uvažavati i poštovati,
4. pokoravati mu se i slijediti ga,
5. biti mu predani.
U nekoliko prošlih brojeva bilo je riječi o tome.
(Izvor: El-Musaffa min hukukil-Mustafa)
Autor: Dr. Salih b. Abdulaziz Sindi, hafizehullah