Raznovrsnost i ljepote dunjaluka ne dopuštaju ljudskom oku da bude nemarno prema njima i da okrene glavu od njih, a kad oko zaboravi ono što ne bi smjelo zaboraviti, tad srce, zbog nesmotrenosti očiju, prestaje biti ravnodušno i zapanji ga blještava prolaznost, osljepljujući ga, ponekad i zauvijek. Kako i ne bi, kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista je ovaj svijet sladak i privlačan, i Allah vas je postavio kao namjesnike na njemu samo da bi vidio kako ćete postupati. Zato, čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer je prvo iskušenje među Izraelćanima bilo zbog žene.” (Muslim)
Rasti u ukrasima nosi određene izazove i otuda je ženi potrebna veća opreznost i kvalitetnija zaštita kada je riječ o jednoj od bolesti srca, koju islamski učenjaci ubrajaju među opasnije, a to je pretjerana ljubav i vezivanje za dunjaluk.
Sredstvo, nipošto cilj
Jedna od dova kojima nas je podučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeste: “Rabbena atina fid-dunja haseneten, ve fil-ahireti haseneten, ve kina azaben-nar! – Gospodaru, daj nam dobro na dunjaluku i dobro na ahiretu i sačuvaj nas džehennemske kazne!”
Poruka navedene dove, između ostalih, jeste da je naša plemenita vjera došla da uredi naše bivstvovanje na dunjaluku, ali i naše boravište na ahiretu, no, priroda privlačnog dunjaluka jeste da nam vrlo lahko zamuti vjernički fokus i udalji nas od naše primarne zadaće radi koje smo stvoreni i učini da svu snagu usmjerimo na rad za dunjaluk, a potom ono što ostane, ako uopće išta ostane, ostavimo, umorni i iscrpljeni, za rad za budući svijet.
Činjenica je da je rad za dunjaluk postao cilj umjesto da je sredstvo do uspjeha na ahiretu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je dobro znao, pa pročitaj i zamisli sljedeću situaciju: Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi nam da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo za rame i rekao mu: “Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik.” A Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Kad omrkneš, ne očekuj jutro, a kad osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti. Od zdravlja ostavi za svoju bolest, a od svog života za svoju smrt.” (Buhari)
Zamislimo ove redove, kao da je i nas neko uzeo za rame, a to radi samo bliska osoba, kojoj je stalo do nas, potom nas podsjetio ko smo i gdje smo i šta se desilo da to zaboravimo.
Kad smo na putovanju sa svojom porodicom i kad posjećujemo primamljive prodavnice koje obiluju raznim stvarima koje volimo i kojima smo sklone, izbjegavamo količinski kupovati mnogo, svjesne da u kofere može stati neznatna količina od onog koliki je naš stvarni apetit, potom kad se vratimo kući, bude nam drago što smo sačuvali imetak, uz konstataciju kako nam ništa od toga, zapravo, nije neophodno.
Otprilike je to slučaj sa cijelim dunjalukom. Bez velike većine stvari koje kupujemo, kojima se radujemo i koje skupljamo, svjesni smo da možemo živjeti i bez njih. Jer, onog trenutka kad se prisjetimo da smo ovdje putnici i da nemamo prtljaga pri povratku, pogled na njega poprimi jednu sasvim drugačiju dimenziju.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Umrlog prati troje: porodica, imetak i njegova djela. Dvoje se vraća nakon dženaze, a ostaje jedno: vraćaju se porodica i imetak, a sa njim ostaju njegova djela.” (Buhari i Muslim)
Dunjaluk stvara ovisnost
Jednom prilikom, poznati alim Jahja b. Ibrahim el-Jahja spomenuo je kako je dunjaluk po svojoj prirodi takav da uvijek jedna stvar povlači za sobom drugu. Primjer za to jeste kupovina telefona. Telefon je sam po sebi velika dunjalučka investicija, naročito ukoliko čovjek teži ka tome da prati najnovije modele. Uz telefon, potrebno je da kupiš zaštitu za ekran, kako bi spriječio da se ošteti, potom je potrebno nabaviti masku za telefon, kako bi poleđina i bočna strana ostale netaknute. Zatim, godina, dvije, vrijeme je za novi telefon, jer se afinitet povećava pojavom svake naredne generacije. I tako unedogled.
Dunjaluk je poput soli, što je više konzumiraš, više si žedan i bolestan.
Je li nam to sve uskraćeno?
Muslimanima nije uskraćen dunjaluk, niti im je dozvoljeno odricanje od dunjaluka do mjere da će im to otežati život na njemu. To shvatamo iz hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je ukorio trojicu koja su željela dokazati svoju pobožnost, pa su rekli: “Ja ću klanjati cijelu noć”, drugi je rekao: “Ja ću postiti svaki dan”, a treći je rekao: “Ja se nikad neću ženiti” Kad je ova vijest doprla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Šta je s ovim ljudima koji govore to i to? Ja postim i ne postim, klanjam noću, ali i spavam, a i ženim se. Svako ko se udalji od mog sunneta, nije od nas.” (Buhari i Musllim)
No, nijedna krajnost ne vodi uspjehu. Možda smo mi vjernici, danas, kad je dunjaluk sve zeleniji, a imetak sve slađi, počeli kušati krajnost uživanja u dunjaluku, čija je posljedica zaborav na ahiret ili, još opasnije, mijenjanje ahireta za dunjalučku prolaznost. Ukoliko nam se ova rečenica učinila grubom ili je prouzrokovala da pomislimo: “Nisam ja od takvih”, lijepo bi bilo sagledati činjenično stanje naših života, ne iz nastojanja da nekog prozivamo i širimo sramote muslimanki, nego iz želje da se mi lično korigujemo.
Nismo li iz ljubavi prema dunjaluku umanjili druženje sa Allahovom Knjigom, dugim sedždama, jezikom zaposlenim zikrom?!
Nismo li iskušani nepropisnom odjećom prilikom izlaska van naših domova?! Hidžab je sve uži, šareniji, providniji, biserniji i čipkaniji, ne možemo to ne zamijetiti. Ljepota dragog kamenja, raskošnih materijala i beskrajnih ideja modnih kreatorica, učinili su da zaboravimo ahiretske aspekte hidžaba i da odemo u krajnost koja nam, a da to ne želimo priznati, olakšava vagu dobrih djela na Sudnjem danu.
Nismo li dopustile sebi izlaziti vani među muškarce ukrašene šminkom i raznim vrstama i metodama dekorativne kozmetike? Ako imaš široko lice, pokretima make-up četke u nekoliko poteza konturiraš lice, pa ono postane uže, a potrebno li ti je obrnuto, da suziš široko lice, rješenje postoji i od njega te dijeli tutorijal-dva, na YouTubeu. Želiš li istaći i povećati sitne oči, važno je znati kako pravilno staviti sjenilo za oči, a imaš li velike oči, pa ih želiš umanjiti, i to ćeš lahko postići uz malo šminke.
I tako i sve ostalo. Usljed šarenila koje nas svakodnevno poziva, odgovorili smo pozivu, zaboravljajući da nas ahiretski razlozi sprečavaju u tome. Ono što još više zabrinjava jeste činjenica da je upozoravanje na ove grijehe postalo zabranjeno u krugovima vjernica, koje se čak pravdaju hadisima kako se treba ostaviti onoga što nas se ne tiče.
Mene kao vjernicu tiče se moje i tvoje stanje, sestro moja u vjeri. Molim te da i ti čuvaš moje stanje i moj ugled kod Allaha, tako što ćeš me podsjetiti, kako me zeleni i slatki dunjaluk ne bi omamio. A začas on umije da omami!
Nismo li sebi dopustile bavljenje sumnjivim ili zabranjenim vidovima poslovanja, jer nas je potreba i ljubav prema dunjaluku prevarila svojim lukavim metodama?
Mogle bismo nabrajati mnoštvo stvari iz kojih shvatamo da dajemo prednost ljubavi prema dunjaluka, prije ljubavi prema ahiretu, nesvjesni da je sve to krenulo, zapravo, iz dobrih namjera, koje nisu bile pravilno izvagane.
Indikatori pretjerane ljubavi prema dunjaluku
Islamski učenjaci mnogo su govorili o znakovima koji ukazuju na to da je čovjeka snašla bolest pretjerane ljubavi prema dunjaluku, pa su naveli:
• Zaokupljenost dunjalukom koja dovodi do toga da izostavimo Allahove naredbe ili prelazimo Njegove granice.
• Stalna zabrinutost i opsjednutost dunjalukom. Ibn Kajjim je rekao: “Onoga ko je zaljubljen u dunjaluk, ne napušta troje: velika briga, stalni umor i konačni gubitak.”
• Mnoštvo spomena dunjaluka i dunjalučkih tema, toliko da se umanji spomen ahireta, dio po dio, dok sasvim ne iščezne. Konstantni govor o odjeći, nakitu, namještaju, idejama kako se zabaviti, gdje izaći itd., zaokupe čovjekove misli, potom mu sasvim poremete prioritete, toliko da se odvikne od rada za ahiret. Tad se dogodi da nam je tri sata u nekom trgovačkom centru potrajalo kao dvije, tri minute, dok nam petnaest minuta druženja sa Allahovom Knjigom potraje kao petnaest dana napornog rada, jer smo dušu previše napojile pogrešnim napitkom.
• Osjećaj zavisti prema onima kojima je Allah otvorio dunjaluk i učinio im ga dostupnim, što je Allahov izbor za ljude, pa jednima da jednu količinu, drugima sasvim drugu, iz Svoje pravednosti i mudrosti, svejedno da li se radi o imetku ili nekom položaju i stepenu među ljudima. Tad čovjek osjeti žal zašto je neko drugi odabran za određenu poziciju, smatrajući sebe boljom prilikom za nju, potom misli pređu na jezik i djela, te postane od onih koji remete red na Zemlji, a sve zbog ljubavi prema prolaznim dunjalučkim dobrima.
Stalni oprez je ključ uspjeha
Ako se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bojao za ashabe u pogledu dunjaluka, šta bismo onda mi trebali reći za sebe?
Naime, jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: “Šta mislite kakvi ćete biti kad dođe vrijeme da osvojite Perziju i Bizantiju?” Abdurrahman b. Avf odgovorio je: “Allahov Poslaniče, govorit ćemo i raditi samo ono što nam je Allah naredio”, pa je Allahov Poslanik rekao: “Plašim se da ne budete drugačije postupali. Plašim se da se ne budete natjecali u dunjaluku, pa da vas to ne navede da zavidite jedan drugom, a zatim da se borite jedan protiv drugog i da se mrzite.” (Muslim)
Ispravni prethodnici su govorili: “U onoj mjeri u kojoj čovjek čezne za dunjalukom, u toj mjeri iz njegovog srca iščezne ahiret, a u onoj mjeri u kojoj čovjek čezne za ahiretom, u toj mjeri iz njegovog srca iščezne dunjaluk.”
Nemojmo biti od onih koji grade dunjaluk, a ruše ahiret, jer nam se kasnije neće ići iz izgrađenog u porušeno.