Metodologija ehli-sunneta vel-džemata u akidi -- vjerovanju gradi se na jasnim, snažnim i nedvosmislenim principima i pravilima. U ovom tekstu bit će riječi o principima najbolje generacije muslimana, naših ispravnih prethodnika, spašene skupine, u akidi, ehli-sunneta vel-džemata, koji su ih u svemu slijedili.
Prihvatanje Kur'ana i sunneta
Kur'an i sunnet su osnove, temelji od kojih su polazili dobri prethodnici, u njima su tražili rješenja i njima dokazivali svoje stavove. Nisu odbacivali citate objave, niti su se njima suprotstavljali. Nisu obezvređivali propise zasnovane na njima, niti su ih mijenjali. Oni nisu prihvatali govor o vjeri ni od koga, ma koliko on bio cijenjen, osim kada je u suglasju sa Kur'anom i sunnetom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
Mi smo obavezni vjerovati u sve ono sa čime nam je od Gospodara došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira na to da li mi razumjeli njegovo značenje ili ne, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori samo istinu i ne govori po hiru svome. Uzvišeni Allah kaže: "On ne govori po hiru svome -- to je samo objava koja mu se obznanuje." (En-Nedžm, 3--4)
Prema tome, svaki je musliman dužan prihvatiti sve što se nalazi u Kur'anu i vjerodostojnom hadisu, a to se naročito odnosi na područje akaida -- vjerovanja, u kojem za sva pitanja postoje tekstovi Kur'ana i sunneta i u pogledu kojih je složna prva generacija muslimana.
Ovaj princip obuhvata tri stvari:
Obaveznost suđenja po Kur'anu i sunnetu
Uzvišeni Allah, kaže: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (En-Nisa, 65)
Ibn Hazm je rekao: "Nije se čulo za muslimana koji vjeruje u Allahovu jednoću da se prilikom spora obraća nekome mimo Kur'anu i hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti da uradi nešto drugo mimo onoga što se u njima nalaže. Ako to uradi, nakon što je upoznat sa dokazom, onda se smatra grešnikom, a ako dozvoli izlazak van okvira naredbi Kur'ana i sunneta, smatrajući da je obavezan pokoriti se nekome drugome, onda postaje nevjernik, u šta kod nas nema sumnje." (El-Ihkam Šerhu usulil-ahkam)
Također, Allah, dželle šanuhu, kaže: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše." (En-Nisa, 59)
Musliman mora da vjeruje i da prihvati ono što je objavljeno u Kur'anu i vjerodostojnom sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Obaveza svakog muslimana jeste da sudi po Allahovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne po mišljenju određene osobe, skupine, zajednice, zapadnim sistemima. Dakle, obaveza je vratiti se na sud Onoga Koji ima apsolutnu vlast.
Ubjeđenje da je islam potpuna vjera
Uzvišeni Allah učinio je islam potpunom vjerom, bez bilo kakvih nedostataka. Allah, dželle šanuhu, kaže: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maida, 3)
Najveća blagodat Uzvišenog Allaha prema ovome ummetu jeste to što im je vjeru učinio savršenom i potpunom tako da nemaju potrebe za drugom vjerom, niti za nekim drugim vjerovjesnikom pored svoga, Allahov blagoslov i spas neka je na njega, jer ga je Uzvišeni Allah učinio pečatom vjerovjesnika i poslao ga svim ljudima i džinima, pa je dozvoljeno samo ono što je On dozvolio, a zabranjeno je ono što je On zabranio i nema nikakve vjerske stvari a da On o tome nije izrekao propis. Sve ono što je saopćio, sušta je istina u kojoj nema nikakve laži niti nedosljednosti.
Poslije ovoga ajeta vjernici muslimani nikada neće imati potrebu za nekakvim dodavanjem, jer je Uzvišeni Allah već učinio islam savršenom vjerom i neće ga nikada okrnjiti i zadovoljan je s njim, pa ga neće nikada odbaciti. Ovaj ajet je objavljen na dan Arefata i poslije njega više nije objavljen nijedan propis.
Naši dobri prethodnici na temeljima Kur'ana i sunneta pojašnjavali su akidu -- vjerovanje
Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, kazao je: "Ništa nisam ostavio od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, jer bojim se, ukoliko bih nešto ostavio, da bih skrenuo i u zabludu otišao."
U komentaru ovih riječi Ibn Batta je rekao: "Braćo, ovo je bilo stanje velikog Ebu Bekra, istinoljubivog i iskrenog. On se bojao da će skrenuti ako izostavi nešto što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio. Pa šta je sa vremenom u kojem se ljudi čak ismijavaju sa Poslanikom i njegovim naredbama, ponoseći se suprotstavljanju sunnetu i ismijavanjem s njim? Molimo Allaha da nas zaštiti od skretanja sa puta i loših djela." (El-Ibana)
Prihvatali su i vjerovali u sve dijelove objave
Prve generacije muslimana vjerovale su u sve dijelove objave, za razliku od sljedbenika Knjige, jevreja i kršćana, koji su vjerovali u jedan dio Knjige, a drugi su odbacivali. Allah, dželle šanuhu, o tome kaže: "Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete!? Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu bit će stavljen na muke najteže. A Allah motri na ono što radite" (El-Bekara, 85); "O vi koji vjerujete, uđite u vjeru potpuno, i nemojte slijediti stope šejtanove" (El-Bekara, 208).
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima, koji su povjerovali u Njegovog Poslanika, da prihvate sve propise islama i da postupaju u skladu sa Njegovim naređenjima, prema svojim mogućnostima, i da izbjegavaju sve Njegove zabrane. Najbolja generacija bila je prva generacija muslimana, konkretno drugovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer su sve autentične vjerske tekstove prihvatili i nisu ih odbacivali, i zbog toga su nazvani zajednicom srednjeg i umjerenog puta, a u tome su ih slijedili pripadnici ehli-sunneta vel-džemata.
Slijedili su jasne nedvosmislene ajete -- muhkem
Prve generacije čvrsto su prihvatile Allahove riječi u kojima kaže: "On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena -- željni smutnje i svog tumačenja -- slijede one što su manje jasni" (Alu Imran, 7).
Ibn Kesir, rahimehullah, kaže: "Uzvišeni Allah ukazuje na to da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji čine srž Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema nejasnoće, te drugih čija su značenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga jeste da se nejasni usklade sa jasnim ajetima. Ko to učini, na Pravom je putu, a ko učini suprotno, taj je u zabludi. Zato Uzvišeni Allah kaže da su oni srž Knjige, osnova kojoj se vraća u slučaju nejasnoće, a drugi su nejasni, tj. njihovo značenje formalno jezički i strukturalno, ali ne i stvarno, može biti u skladu s jasnim ili nečim drugim." O onima koji su željni smutnje kaže da slijede nejasne ajete, tj. uzimaju ono što je nejasno kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budući da postoji mogućnost promjene značenja. Što se tiče onoga što je jasno utvrđeno, oni se time ne bave jer to ih otkriva i označava i stoji kao dokaz protiv njih. (Tefsirul-Kur'anil-azim)
Ahad predanja kao dokaz u vjeri
Riječ ahad je množina arapske riječi ehadun, što znači jedan. Ahad hadisom smatra se svaki hadis koji je prenesen preko pojedinca. Hadiski učenjaci su ovu vrstu hadisa definirali na sljedeći način: "Ahadom se naziva svaki hadis koji ne ispunjava uvjete mutevatir hadisa." (Nuzhetul-nezari šerhu nuhbetul-fikeri fi mustalahi ehlil-eseri)
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže: "Ljudi su klanjali sabah-namaz (u džamiji) u Kubau kada im je došao neko i rekao: 'Ove noći Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen je dio Kur'ana i naređeno mu je da se okrene prema Kabi, pa se i vi okrenite prema njoj!' Oni su do tada licima bili okrenuti prema Šamu, pa su se tog trenutka (u namazu) okrenuli prema Kabi." (Buhari i Muslim)
Dokazivanje ovim hadisom veoma je jasno: ljudi su klanjali u Kubau okrenuti prema Bejtul-makdisu, tadašnjoj kibli muslimana. Hadis prenesen od jednog čovjeka bio im je kao dokaz dovoljan da promijene smjer i da se okrenu prema Kabi. (Ibn Hadžer, Fethul-Bari)
Predaje na ovu temu su mnogobrojne. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vladarima drugih zemalja slao je pojedince da ljude upoznaju sa islamom. U svaku regiju poslao je ashaba koji je tamošnje stanovnike upoznavao sa islamskom akidom i islamskim propisima. Svaki od ovih pojedinaca bio je dovoljan kao dokaz ispravnosti, a ljudi su bili obavezni da prihvate ono što su ashabi donijeli. (El-Ihkam fi usulil-ahkam)
Ibn Hazm kaže: "Ummet je saglasan da se prima ahad predaja koju prenosi pouzdana osoba od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (El-Ihkam fi usulil-ahkam)
Vjera se ne temelji na slabim i izmišljenim hadisima
Naši dobri prethodnici nisu koristili slabe hadise, jer vjera se ne može graditi na nečemu što nije potvrđeno, a naročito ne na nečemu što je izmišljeno. Apokrifnim hadisom nazivamo svaki hadis u čijem se senedu otkrije prenosilac sklon laži. To je, ustvari, patvoreni hadis, koji je neko izmislio i pripisao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga je on izgovorio.
Ovo je najgora vrsta slabih hadisa. Ovu vrstu hadisa nije dozvoljeno ni prenositi, osim kada se želi ukazati na njihovu patvorenost. (Tedribur-ravi fi šerhi takribin-nevavi)
Ibn Tejmijja kaže: "Ako znamo da je nešto slagano na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda nam nije dozvoljeno da to prenosimo, jer u hadisu stoji: 'Jedan od lažova jeste onaj ko meni pripisuje hadis iako zna da je lažan' (Muslim). Isto tako, nije dozvoljeno ono što je slagano potvrditi kao istinito." (Nakdut-te'sis)
Za vrijeme drugova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo laži na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ashabi su bili svjesni riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko na mene namjerno slaže, neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu." (Muslim)
Ibn Kudama je rekao: "Hadise koje su izmislili zindici (licemjeri, nevjernici) kako bi obmanuli muslimane, kao slabe hadise čija je slabost zbog nekog prenosioca, ili pak skrivene mahane, nije dozvoljeno prenositi niti na njima uvjerenje zasnovati. Oni kao da i ne postoje." (Zemmut-te'vil)