Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.
Dobročinstvo prema roditeljima jedna je od znamenitosti i ukrasa vjere islama i jedno od najvrednijih i najboljih djela. U prošlom tekstu pod naslovom "Otkrij tajnu Allahovog zadovoljstva" upoznali smo se, na osnovu dokaza iz Kur'ana i sunneta Njegovog Poslanika, sa ljepotama i blagodatima činjenja dobročinstva roditeljima. U ovom tekstu, da bismo što bolje razumjeli ovo vrijedno djelo i ispravno postupali, izdvojit ćemo neke od propisa koji se odnose na dobročinstvo, pokornost i nepokornost roditeljima, i pokušati, na osnovu dokaza i pojašnjenja uleme, odgovoriti na neke dileme koje se javljaju u pogledu ovih propisa.
• Neposlušnost roditeljima jedan je od najvećih velikih grijeha kod Allaha. Ebu Bekra, radijallahu anhu, rekao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta je upitao: 'Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?' 'Hoćemo, Allahov Poslaniče', rekli su prisutni. Tada Poslanik reče: 'Pridruživanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima', a kako je sjedio naslonjen, uspravi se i reče: 'i lažan govor!'" (Buhari, br. 2654; Muslim, br. 87)
• Opće pravilo pokornosti roditeljima. Dijete je dužno biti pokorno roditeljima u onome u čemu nema grijeha, u čemu je korist za njih, a pri tome nema štete za dijete. Dijete nije dužno da se pokorava roditeljima u onome u čemu je korist za dijete, a nema štete za roditelje, ili u onome u čemu je šteta za dijete. U hadisu se kaže: "Nema pokornosti u grijehu, nego je pokornost samo u dobru!" (Buhari, br. 7257; Muslim, br. 1840)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: "Čovjek je dužan da se pokorava roditeljima u onome u čemu nema grijeha, pa makar oni sami bili grešnici... i to u onome u čemu je korist za njih, a nema štete. Ako pri tome osjeti poteškoću, ali mu ne nanosi štetu, obavezan je pokoravati se, ali ako mu to nanosi štetu, tada mu pokornost nije obavezna." (Ibn Tejmijja, El-Fetaval-kubra, 5/381; Ba'li, El-Ihtijarat, str. 170)
• Ako pokornost roditeljima bude oprečna nekoj od šerijatskih obaveza (vadžiba), a nije ih moguće pomiriti, daje se prednost vadžibu. Također, ako roditelji narede da se čini neki grijeh, u tome nema pokornosti roditeljima. Ako bi roditelji tražili od djeteta da im se donesu cigarete, ili muzički instrumenti, ili da se ne klanja i sl., tada dijete neće iskazati pokornost roditeljima, ali ako se radi o nečemu dozvoljenom što podrazumijeva korist za roditelje, a nema štete za dijete, tada je pokornost roditeljima obavezna. Naprimjer, noćni namaz je pohvalan, kao i duha-namaz, jutarnji dobrovoljni namaz, i nagrada za njih je velika, ali ako je klanjanje ovih namaza u oprečnosti sa nekim obaveznim djelom, kao što je pokornost roditeljima, tada se daje prednost roditeljima, kao naprimjer u situaciji kada otac sinu naredi da ne klanja dobrovoljni namaz u određeno vrijeme da bi otišao da obavi neku njegovu potrebu. U ovom slučaju pokornost ocu je obavezna i ima prednost nad dobrovoljnim i pohvalnim djelom.
• Kada je riječ o onome u čemu je korist za dijete, a nema štete za roditelje, tada pokornost nije obavezna, a roditelji nemaju pravo da zabrane to djelo niti se od njih za to traži dozvola. Ovo podrazumijeva situacije kada otac sinu zabranjuje da klanja dobrovoljni namaz ili da se oženi dobrom ženom bez ikakvog relevantnog razloga, ili mu zabranjuje dobrovoljni post navodeći da to djetetu pričinjava poteškoću, ili mu naređuje da stupi u brak sa određenom ženom, kojom sin nije zadovoljan, ili da otac zabranjuje sinu studiranje ili prisustvovanje predavanjima i druženje sa dobrim društvom, bez ikakvog razloga i bez neke neke koristi za dijete. U svemu ovome nije obavezna pokornost roditeljima. Otac je dužan da pomogne sinu u dobru, a ne da bude uzrok kvarenja njihovog odnosa. (Ibn Usejmin, Eš-Šerhul-mumti, 8/13; El-Fetava, 20/159, 21/265; Fetaval-mer'etil-muslime, 2/640)
• Opće pravilo o nepokornosti roditeljima. Pod nepokornošću roditeljima podrazumijeva se uznemiravanje roditelja riječima ili djelima, bilo da se radi o sitnici ili nečemu krupnijem, i to je haram, sve dok otac ili majka ne pretjeruju i ne traže previše. Primjer nepokornosti jeste da prekine odnos s njima, da ih vrijeđa, ili da prestane materijalno brinuti o njima i sl. (Hejtemi, Ez-Zevadžir aniktirafil-kebair, 2/76; Ibn Hadžer, Fethul-bari, 10/406)
• Stanja ljudi u pogledu pokornosti i nepokornosti roditeljima. Tri su stepena odnosa djeteta prema njegovim roditeljima:
1. stepen: Činjenje dobročinstva roditeljima i iskazivanje poslušnosti. Ovo je najviši stepen i ko ovako postupa ima nagradu poslušnog djeteta.
2. stepen: Neposlušnost roditeljima, da nas Allah sačuva, tako što se ne poštuju njihova prava, ne izvršavaju se dužnosti prema njima. Ko ovako postupa ima grijeh neposlušnog djeteta.
3. stepen: Ovaj stepen podrazumijeva stepen između poslušnosti i neposlušnosti. U ovom slučaju dijete nije ni dobročinitelj ni neposlušno. Za ovakvo dijete ne može se reći da je poslušno, pa da mu pripada nagrada poslušnog, a ni da je neposlušno i da prekida s njima odnose, pa da mu pripadne grijeh neposlušnosti. Ali, i to je loše stanje.
• Da li je dužnost za sve tražiti dozvolu od roditelja? Obaveza je tražiti dozvolu roditelja ako, naprimjer, sin želi uraditi nešto što može biti opasno za njegov život, nešto za što se sumnja da mu može prouzrokovati jasnu štetu ili ugroziti život. A za nešto mimo toga nije dužan tražiti dozvolu. Tako je dijete dužno tražiti dozvolu za opasno putovanje, bilo da je putovanje radi studiranja, ili radi posla i traženja nafake itd. Dozvolu roditelja ne treba tražiti za stroge obaveze svakog pojedinca (fardi-ajn) kao što su hadž i umra, namaz, post, izdvajanje zekata iz imetka, odlazak na namaz u džematu i sl. Isto tako, dozvolu roditelja ne treba tražiti kad se želi uraditi nešto što je dozvoljeno, kao što je kupovina kuće ili auta i sl. (Serhesi, Šerhus-sijeril-kebir, 1/197; Kasani, Bedaius-sanai, 7/98; Ibn Usejmin, Kitabul-ilm, str. 149)
• Da li je dužnost tražiti dozvolu roditelja za putovanje? Ako roditeljima, ili jednom od njih, nije potrebno da im se pomogne u nekom poslu ili u njezi zbog bolesti, i sl., tada nema smetnje da se, bez njihove dozvole, otputuje na sigurno putovanje, i to nije vid nepokornosti roditeljima. A ako ih dijete obavijesti o putovanju, kao vid dobročinstva prema njima, tako lijepo vodeći računa o njihovim osjećajima, to je preče i bolje.
• Propis putovanja radi posla i sticanja nafake uz protivljenje roditelja. Ako bi siromašno dijete putovalo u drugo mjesto, zemlju, radi obezbjeđivanja životnih egzistencijalnih potreba za sebe i svoju porodicu, tada ne smeta da to uradi uprkos protivljenju roditelja, ali da im na lijep način, blagim govorom objasni situaciju i okolnosti. Ali, u slučaju kada u mjestu u kojem žive roditelji može pronaći posao od kojeg može živjeti i kada je roditeljima potrebno njegov prisustvo, tada mu nije dozvoljeno da putuje bez njihove dozvole.
• Ako roditelji od sina traže da boravi u istom mjestu kao oni, da li je obavezan to izvršiti? Ako to roditelji zahtijevaju zbog neke svoje koristi i potrebe da živi u istom mjestu u kojem i oni žive, npr. da bi ih služio, a nema nikoga drugog da to može ispuniti, onda je obavezan da im se u tome pokori, uz uslov da to njemu ne pričinjava štetu. Ali, ako roditeljima nije potrebna usluga i pomoć djeteta, ili ako će dijete imati štetu ako ostane s njima, tad mu nije obavezna pokornost, i to se ne tretira kao nepokornost.
• Oženjen sin nije dužan pokoriti se majci i ostati da živi s njom ako njegova supruga to odbija, i to ne spada u nepokornost, s tim da sin treba majku odobrovoljiti lijepim govorom, puno je posjećivati, voditi računa o njoj i njenom stanju, donositi joj hedije i sl. Jer, zaseban stan jedno je od obaveznih prava koje je suprug dužan obezbijediti supruzi. A ako se supruga složi da živi sa njim kod njegovih roditelja, i to je dozvoljeno. Ona se tad dobrovoljno odrekla svog prava, ali tu je uslov da se sigurno zaštiti od šerijatskih prijestupa kao što je zabranjeni vidi osamljivanja sa, npr., njegovim bratom i sl.
• Ocu je dozvoljeno da uzme iz imetka svoga sina prema svojoj potrebi, uz uslov da time ne našteti djetetu. Najhalalnije što otac može jesti jeste iz imetka svoga sina, jer je sin dio onoga što je otac stekao. U ovome su otac i majka jednaki, dok neki učenjaci kažu da se ovo posebno odnosi na oca, mimo majke. U hadisu se kaže: "Neki čovjek dođe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: 'Allahov Poslaniče, ja imam imovinu i djecu, a mom ocu potrebna je moja imovina.' Na to Poslanik reče: 'Ti i tvoja imovina pripadate tvome ocu. Vaša djeca spadaju u najhalalnije od onoga što ste stekli, pa jedite od zarade svoje djece.'" (Ebu Davud, br. 3530; Ibn Madža, br. 2292; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihu Suneni Ibni Madža, br. 1870.)
• Dozvoljeno je da dijete zahtijeva od oca da ispuni obavezu izdržavanja.
• Obaveza je izdržavati roditelje koji su u potrebi. U pogledu toga imam Ibn Munzir navodi konsenzus uleme da je "izdržavanje siromašnih roditelja, koji nemaju dohotka i nemaju imetka, obavezno iz imetka djeteta". (Ibn Munzir, El-Išraf ala mezahibil-ulema, 5/167, i El-Ikna, 1/313) Ako je otac bogat ili ima posao kojim dovoljno zarađuje, onda dijete nije obavezno da ga izdržava i izdvaja za roditelje iz svog imetka.
• Sin je dužan da izdržava siromašnog oca i njegovu suprugu. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: "Imućan sin dužan je da izdržava oca i njegovu suprugu, (koja nije njegova majka, op. prir.) i svoju malu braću i sestre. A ako to ne bi uradio, bio bi nepokoran ocu, onaj koji kida rodbinske veze, i time bi zaslužio Allahovu kaznu na ovom i onom svijetu." (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 34/101)
• Dužnost je čovjeka da pomogne siromašnom ocu da sačuva čednost, ako ima potrebu za brakom a nema imetka. Brak je čovjekova potreba i ako nije u mogućnosti da se oženi, trpjet će štetu, i tako je pomoći ocu u tome obaveza kao što je obaveza izdržavati ga. (Ibn Kudama, El-Mugni, 8/172)
• Da li je sin dužan da vrati dug oca nakon njegove smrti? Nasljednici su dužni da iz ostavštine umrlog vrate njegove dugove ako je imao imetka. A ako umrli nije ostavio imetka, onda nije obaveza nasljednika, bilo djece ili drugih nasljednika, da izmire dugove iz svoga ličnog imetka. Ali, sinu se preporučuje, ako je imućan, da vrati dugove svoga oca iz svoga imetka, posebno ako otac nije imao imetka da vrati dugove, a sin ima dovoljno da može vratiti. Ovo je vid dobročinstva prema roditelju nakon što je preselio sa ovog svijeta.
• Pokornost roditeljima u pogledu razvoda od supruge. U ovom slučaju postoje dvije situacije:
-- Ako otac navede šerijatski validan razlog zbog kojeg sin treba da se razvede od supruge, kao da otac ima dokaze o njenoj nemoralnosti i sl., tad mu se sin treba pokoriti i razvesti se, jer taj razvod ne bi bio zbog nekog očevog hira, nego radi zaštite intime sina.
-- Ako otac zahtijeva da se sin razvede bez validnog razloga, u tom slučaju sin nije dužan pokoriti se roditelju, nego je potrebno odobrovoljiti oca ili majku, a ne razvoditi se, pridobiti ih i uvjeriti lijepim riječima da se odobrovolje u pogledu njegove supruge, posebno ako je dobra vjernica, lijepog ahlaka. (Ibn Usejmin, El-Fetava, 33/112; Medžmuatu-esileti-tehummu-mer\'etil-muslime, str. 122)
• Da li je dužnost poslušati roditelje i sklopiti brak s nekim s kim se ne želi sklopiti brak? Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: "Nijedan roditelj nema pravo da obaveže dijete da sklopi brak s kim ne želi. U tom slučaju ako dijete odbije, ne smatra se nepokornim roditeljima. Ako nikome nije dozvoljeno da ga prisili da jede što ne želi kad ima da jede što voli, tako je i u slučaju braka, i još je preče da se odnosi na sklapanje braka." (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 32/30)
• Ako pokornost ocu bude oprečna pokornosti majci, kome se daje prednost? U ovom slučaju postoji nekoliko situacija:
-- Ako jedno od njih naređuje činjenje dobra, a drugo naređuje grijeh, tad se daje prednost onome ko naređuje dobro.
-- Ako oboje naređuju grijeh, tad se ne pokorava nijednom od njih, kao naprimjer da oboje naređuju da se drugom roditelju bude nepokorno.
-- Ako se dođe u situaciju da treba izabrati između dobročinstva jednom od njih, tada će se prednost dati činjenju dobročinstva majci. Naprimjer, u slučaju kada dijete može da izdržava samo jedno od njih, tada pravo majke ima prednost nad pravom oca. U hadisu se kaže: "Jedan čovjek došao je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: 'Allahov Poslaniče, ko je najpreči da se prema njemu lijepo odnosim?' 'Tvoja majka', odgovorio je Poslanik. 'A ko onda?', upitao je čovjek. 'Tvoja majka', odgovorio je Poslanik. 'A ko onda?', ponovo je upitao čovjek. 'Tvoja majka', opet je odgovorio Poslanik. 'A ko onda?', upitao je. 'Tvoj otac', odgovorio je Poslanik." (Buhari, br. 5971; Muslim, br. 2548)
• Ako se pokornost mužu suprotstavlja sa pokornosti roditeljima, tada se daje prednost mužu. Pravo muža je veće i pokornost njemu je obaveznija.
• Da li ćemo roditeljima naređivati da čine dobro i odvraćati ih od zla? Imam Ahmed, rahimehullah, rekao je: "Dijete će pozivati roditelje da čine dobro i odvraćati ih od zla, pa ako vidi oca da radi nešto loše, tada će ga bez oštrine i grubosti pozvati da to prestane činiti. U slučaju da otac ne prihvati to na što ga dijete poziva, tada će ga dijete ostaviti na miru." (Ibn Muflih, El-Adabuš-šeria, 1/338)
• Ako dijete oca zove po imenu, da li se to smatra nepokornošću? Nije od edeba (etike) da se dijete obraća ocu njegovim imenom. A ako ocu to smeta i ne voli da mu se tako obraća, onda je to nepokornost, ali ako to ocu ne smeta, onda je dozvoljeno i u tome nema grijeha. Najpotpuniji edeb jeste da se ocu obraća tako da to ukazuje na poštovanje oca.
• Djedovi i nene najpreči su ljudi da im se čini dobročinstvo i pokorava, nakon očeva i majki. Unučad je dužna da se pokorava djedovima i nenama, jer su djedovi na mjestu oca, a nene na mjestu majki, ali pokornost njima nije na stepenu pokornosti roditeljima. (Kurtubi, Et-Tefsir, 10/241; Ibn Muflih, El-Adabuš-šeria, 1/436)
Ovo su neki od propisa o pokornosti i nepokornosti roditeljima. Allaha Svemilosnog molimo da nas učini od pokornih i dobročinitelja našim roditeljima, da se smiluje i nama i njima i svim muslimanima i muslimankama!
Izvor: 40 faide fi birril-validejn
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah
Priredio: Adnan Fetić, prof.