Svake godine muslimani širom svijeta dižu lice prema nebu, pogledima punim nade traže tanane svjetlosne niti mlađaka, koji će osvijetliti srca vjernika donoseći im sreću, koji će osvijetliti njihove ulice i donijeti posebne ramazanske običaje. Svaka zemlja, naročito muslimanska, ima svoje ramazanske običaje koji se pružaju poput niti i povezuju taj “veliki islamski svijet”. Tako je ramazan mjesec ibadeta i noćnog namaza, mjesec dobročinstva i rodbinskih posjeta, mjesec sehura i iftara, ali svaka zemlja ima svoje posebne običaje i tradiciju koja svojom jedinstvenošću dodatno obogaćuje bogatu tradiciju muslimana.
Takva zemlja je Egipat, gdje ramazan ima posebnu boju. Egipćani, kao svi muslimani širom svijeta, obilježavaju ramazanske dane ibadetom, punim džamijama, u okrilju porodice i uz poseban “menu”. Ali, pored toga, egipatska kultura obiluje lijepim običajima koji daju “egipatskom ramazanu” posebnu draž.
Ramazanski fenjer
Tokom mjeseca ramazana, Egipćani rado kupuju fenjere kako bi ukrasili svoje domove. Tad djeci ponajviše svane, tako što se njima najčešće kupuju fenjeri kako bi im se omilio ramazan, a naročito fenjeri koji su proizvedeni mahsuzile radi djece kako bi se oni u tim mubarek danima igrali i natjecali s djecom iz komšiluka i na poseban način obilježili svoj ramazan. Fenjeri se uglavnom proizvode od recikliranih limenki, a sada su sve popularniji plastični fenjeri koji su najdraži djeci jer mogu “svijetliti i puštati ilahije”. Ova tradicija daleko doseže sve do države Fatimija. Tako se u nekim predajama bilježi da je fatimijski halifa htio da osvijetli ulice Kaira tokom ramazanskih noći, pa je svim imamima naredio da okače svijeće, nakon čega je to ostala živa tradicija do dana današnjeg.
Sehur bubnjar
Prije sabah-namaza na sat-dva, ulicama prolazi sehur bubnjar (el-musahharati) udarajući po bubnju kako bi ljude probudio na sehur. Ovaj adet vraća nas u period Osmanske države kada je bubnjar kružio po ulicama prije sehura jer tada ljudi nisu imali satove. Na kraju ramazana, ljudi iz svake mahale sakupe određeni iznos kao poklon za “svog bunjara”, koji ih je brižno budio na sehur tokom mjeseca posta.
Ramazanski top
Jedan od poznatih običaja u Egiptu jeste najava prekida posta paljbom topa sa Muhammed Ali-pašine tvrđave. Iako je ovo nešto što još uvijek nije dostupno svim ljudima u Egiptu, svi članovi porodice ispred malih ekrana iščekuju paljbu koju prenose uživo razni televizijski kanali. Ovaj običaj, prema nekim predajama, datira iz perioda vladavine Muhammeda Ali-paše, koji je izdao naredbu da se uveze nekoliko topova kako bi se povećao arsenal egipatske vojske. Greškom, neko je ispalio iz topa pred sami zalazak sunca, a desilo se da je to bilo na dan mjeseca ramazana. Tako su ljudi pomislili da je ovo novi način za oglašavanje kraja vremena posta koji je uveo Muhammed Ali-paša, što im se svidjelo, zbog čega je to preraslo u običaj, koji je još uvijek živ.
Ramazanske sofre
Ramazanske sofre (sofra Milostivog – mevaidur-Rahman): običaj je koji se održava širom Egipta tokom dana odabranog mjeseca, a čiji su korisnici ponajviše siromasi i putnici. Održavanje ovih zajedničkih sofri finansira država, kao i oni iz društva kojima je Allah dao iz Svoga obilja. Na istoj sofri sjede braća, koji pored toga što dijele vjeru, sada dijele hranu, gdje u jedinstvenom ritualu nepoznanici, jedni drugima, kreiraju atmosferu ispunjenu bratskom ljubavlju i osjećajem jednakosti, na sofri Milostivog, Koji uvijek daje opskrbu Svojim robovima.
Ramazanski ukrasi
Prvo što se primjećuje na egipatskim ulicama tokom ramazana, a što je ujedno jedinstveno, jesu ramazanski ukrasi. Džamije i ulice ukrase se svjetiljkama, šarenim bojama i lijepo ispisanim natpisima. Ovaj običaj datira stoljećima unazad. U nekim predajama navodi se da je halifa Omer b. Hattab prvi koji je naredio da se okače kandilji na zidovima Mekanskog harema, koji okružuju Kabu. Nakon toga, halifa Me’mun naredio je da se znatno poveća broj kandilja i svjetiljki koji osvjetljuju džamije tokom časnog mjeseca. U Egiptu su fenjeri zamijenili svjetiljke i kandilje u periodu države Fatimija, a u savremeno doba razni ukrasi postali su simbol ramazana. Pored toga, u mnogim dijelovima Egipta ulice se ukrase papirnim ukrasima koji egipatske porodice vole da ručno izrade uz smijeh i igru djece.
Jelo i piće u ramazanu
Tokom ramazana slastičarnice se takmiče u tome da naprave najkvalitetnije kolače i slatkiše na koje su se Egipćani navikli do te mjere da su postali dio ramazana, a te kolače egipatske domaćice pripremaju na poseban način. Nekoliko kolača obilježava ramazanske sofre:
baklava – čije kore moraju biti tanke, a pored oraha u njoj se mogu naći i drugi orašasti plodovi;
kataif (kadaif) – što je zapravo tijesto u koje se stavljaju razni orašasti plodovi;
kunāfa (knafeh/sirovi kadif) – čije je pripremanje usko povezano s ramazanom.
Pored toga, ramazan je specifičan po velikom broju sokova koji se ispijaju od akšama do sabaha, a kojima se gasi žeđ nakon dugog dana posta, poput:
karkadea (sok od rozele),
arak es-susa (sok od sladića/slatkog korijena),
kamer ed-dina (sok od kajsije),
karuba (sok od rogača/karoba),
et-temr el-hindija (sok od tamarinda) i dr.
Na kraju, Allahumme belligna ramazan! – Podari nam, Bože, da dočekamo ramazan!