Ovo je važan članak učenjaka i muhaddisa šejha Ahmeda Muhammeda Šakira, Allah mu se smilovao, sa kojim je započeo serijal članaka u časopisu ''El-Hedjun-Nebevijj’' (Poslanička uputa), a u kojem pojašnjava propuste uleme u ukazivanju na riječ istine u vezi sa mnogim muslimanskih pitanjima te pojašnjava da se trebaju pokajati Allahu zbog ovih propusta.
Rekao je šejh: "Koliko li samo malo izgovaramo riječ istine u situacijama gdje se ističu jaki ljudi i koliko li mnogo propusta pravimo u tome, ako ne iz straha onda iz slabosti. I tražimo oprost od Allaha. Ja mislim da je došlo vrijeme da kažemo riječ istine, u skladu sa svojim mogućnostima, kako bismo se iskupili za propust iz prošlosti i počinjene grijehe. Tim grijesima treba Allahov oprost i milost. Život nam brzo prolazi i približava se kraju i ja mislim da je došlo vrijeme da kažemo riječ istine onoliko koliko smo u mogućnosti. Naše zemlje, islamske zemlje, obrušavaju se u putanju poplave, a zatim u bezdanu provaliju, ambis ateizma, anarhije i slabosti. Otuda, ako ih ne upozorimo i ako ih ne budemo odvraćali od Vatre, i mi ćemo propasti sa njima i pogodit će nas nevolje koje će i njih pogoditi, i nosit ćemo višestruke grijehe jer Allah je od nas uzeo zavjet “...da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa kriti” (prijevod značenja Ali Imran, 187), i naveo nam primjer najbjednijeg ummeta: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (prijevod značenja El-Maide, 78-79). Također, dužni smo ispuniti ovu obavezu jer je Allah nas, muslimane, opisao kao najbolji ummet: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Prijevod značenja Ali Imran, 110) Ako izgubimo ono zbog čega nas je Allah učinio najboljim ummetom, onda ćemo biti kao najbjedniji narod, jer nema položaja između najboljeg i najbjednijeg.
U vezi s tim, Allah također kaže: “...za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 39.), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu riječ istine neće približiti smrtni čas, niti mu umanjiti nafaku.” (Ahmed u ''Musnedu'', 11494, sa ispravnim lancem prenosilaca hadisa)
Neki su ashabi upitali: “O Allahov Poslaniče, kako neko od nas bude omalovažavan?” Ovo su upitali nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne omalovažava samog sebe.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kad vidi nešto vezano za Allaha, o čemu bi imao šta kazati, pa ne progovori o tome, Allah će mu na Sudnjem danu reći: 'Šta te je spriječilo da o tome kažeš to i to?' Pa će reći: 'Strah od ljudi.' Na to će mu Allah reći: 'Preče je bilo da se Mene bojiš.'” (Ibn Madže, 2/252, sa ispravnim lancem prenosilaca hadisa)
Želimo da kažemo riječ istine o svim pitanjima koja se tiču muslimana. Želimo da branimo islam koliko smo u mogućnosti, sa jasnim riječima koje rastavljaju istinu od neistine. Zbog onoga što kažemo ne bojimo se nikoga osim Allaha, jer govorimo u granicama onoga što nam je Allah dozvolio. Čak štaviše, u granicama onoga što nam je stavio u obavezu da kažemo na osnovu Knjige našeg Gospodara i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Želimo da se borimo protiv modernog paganizma i modernog širka (pripisivanja sudruga Allahu) – koji su se proširili u našoj zemlji i većini islamskih zemalja, slijedeći pagansku ateističku Evropu – onako kako su se ispravni prethodnici borili protiv starog paganizma i starog širka.
Želimo da branimo Kur’an. Očigledno je da su ljudi navikli da se poigravaju sa Allahovom Knjigom, stoga želimo da je branimo od onih koji raspravljaju o Njegovim ajetima i ne vjeruju u njih, tumačeći ih nejasnim izrazima koji nisu u skladu sa jasnim značenjima arapskoga jezika, a sve u svrhu usklađivanja sa svojim vlastitim uvjerenjima ili evropskim vjerovanjima, evropskim paganizmom i ateizmom koji su preplavili njihove duše, ili u svrhu približavanja njihovim običajima i pravilima ponašanja, ako ih uopće i imaju. Ovakva nastojanja – inicirana njihovim vlastitim poimanjem i plasiranim shvatanjima njihovih mentora – usmjerena su u pravcu prikazivanja islama kao jedne vremenski ograničene vjere.
Također, želimo da ga branimo od onoga koji poriče sve iz domena svijeta gajba (nevidljivog svijeta), od onoga koji ne odustaje od rasprave usmjerene u pravcu usklađivanja cijelog svijeta gajba sa pojavnim svijetom koji ga okružuje, ako ga uopće i vidi, ili bolje rečeno, sa percipiranim evropskim vizijama o svijetu. Da! Njemu nije problem da vjeruje u sve što je iza materijalnog svijeta ako su to potvrdila gospoda iz Evrope, čak i ako se radi o zabludi dozivanja duhova!
Želimo da ga branimo od neznalice koji u islamu ništa ne razumije i potom se ne stidi da se poigrava sa kiraetima Kur’ana i uzvišenim nadnaravnim riječima koje se nalaze u njemu, ugoneći u laž sve imame i hafize po pitanju onoga što su zapamtili i prenijeli, slijedeći tako evropski fanatizam sa kojim žele da unište ovu Knjigu kojoj neistina ne može prići ni sprijeda ili straga, želeći da od te Knjige naprave nešto slično knjigama koje su kod njih. To je ono što vidimo i što i vi vidite.
Želimo da sačuvamo muslimansku čast i da se borimo protiv ružnih djela, razuzdanosti, bestidnosti, razvrata i nemorala koji su nastali u okrilju feminističkih pokreta i njihovih pomagača. U ovom ženskom pokretu nema muškaraca, izuzev onih koji samo liče na muškarce! Sa ovim pokretom koji vode modernisti i žene koje oponašaju muškarce i muškarci koji oponašaju žene, žele da unište svaku lijepu narav. Svi oni se samo natječu da udovolje svojim strastima.
Želimo da pozovemo iskrene vjernike i vjernice – vjernike kod kojih još ima privrženosti vjeri, ljubomore i osobina muškosti, i vjernice kod kojih još ima stida, čednosti i poštenja – u ozbiljno i odlučno djelovanje na polju vraćanja muslimanke njenom zastoru koji je čuva, njenom hidžabu koji joj je naredio Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Milom ili silom želimo da ustrajemo na principima u koje smo pozivali i u koje pozivamo: povratak Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu šta radimo i u svakoj islamskoj zemlji. U okvir ovog našeg djelovanja ulazi i rušenje evropskog taguta koji je muslimanima nametnut u njihovim kućama u obliku zakona. A Allah Uzvišeni kaže: “Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kaže: 'Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!' – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.” (Prijevod značenja En-Nisa, 60-61.) A zatim kaže: “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (Prijevod značenja En-Nisa, 65.)
Želimo da govorimo o politici, uzvišenoj politici prvih generacija, koja ih je činila jednim ummetom, kako ih je Allah opisao u Svojoj Knjizi. Sa takvom politikom uzdignut ćemo se iznad novotarije zvane nacionalizam, i iznad hirova stranki. Želimo da muslimanima i njihovim vođama pokažemo njihov položaj u ovom dunjaluku između ostalih naroda. Drugi narodi su se okomili na njih iz mržnje i neprijateljstva i fanatičnog preziranja islama prvenstveno. Prije svega, želimo da radimo na oslobađanju razuma muslimana i njihovih srca od duha bestidnosti i nemorala, i od duha prkosa i ateizma, ukazujući im na fatalne posljedice takvog bolesnog duha u Evropi i Americi, jer Evropa i Amerika slijede takav duh kao majmuni, ali isto tako želimo da im ukažemo na posljedice toga u njima samima i njihovom ponašanju i vjeri! Misle da je to lijepo slijeđenje i da je to pozivanje u istinu na osnovu Allahove naredbe o pozivanju protkanom mudrosti i lijepim savjetom. Međutim, ovo sigurno nije od mudrosti i lijepog savjeta, to je samo slabost, mlitavost i traženje dunjalučkih užitaka.
Ovime ne želimo da budemo nerazumni, niti oni koji psuju, niti oni koji rastjeruju, da Allah sačuva od toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Vjernik ne vrijeđa niti proklinje, niti je razvratan niti besraman.” (Tirmizi, 3/138, od Komentara Mubarekfurija, Ahmed u ''Musnedu'', 3839-3948) Zapravo, želimo da jasno kažemo istinu, bez okolišanja, da opišemo stvari onakvima kakve doista i jesu, na najbolji načim na koji možemo.
U svemu ovome, vodimo računa o tome da čovjeka koji ispoljava neprijateljstvo prema islamu, ili odbacuje šerijat Allaha i Njegovog Poslanika alejhis-selam, opišemo kao prijatelja, jer Allah nam je to jasno zabranio u Svojoj Knjizi, i pazimo se da ne oslabimo i ne malaksamo pa jedan narod koji muslimane tuče sa gvožđem i vatrom, kalja njihovu čast i otima njihov imetak, opišemo kao ‘'prijateljski narod'’, ili ‘'narod slobode i prosvjetljenja'’. Jer taj se narod prema našoj braći ophodi kao narod porobljavanja i vatre. Primjeri toga mogu se svaki dan pročitati i čuti od naših učenjaka, velikana, vođa i vezira! Da Allah bude na pomoći.
Želimo da muslimanima pripremimo put snage koju im je Allah dao, njima pripada da se opišu opisom kojim ih je Allah opisao: da su vjernici. Želimo da ih probudimo i ovim slabim glasom, ovim skromnim časopisom, pozovemo u njihovu vjeru. Nadamo da će ovaj slabi glas jednog dana odjeknuti i ispuniti islamski svijet i dospjeti do svih strana Zemlje, zbog iskrene namjere. Nadamo se da je ta namjera iskrena radi Allaha, kao vid borbe na Allahovom putu, ako Bog da.
Ako oslabimo ili preselimo, islam neće izgubiti čovjeka ili ljude bolje od nas koji uzdižu ovu zastavu koja će ostati da leprša na nebu, sa Allahovim dopustom.
Izvor: El-Hedjun-Nebevijj
Autor: šejh Ahmed Muhammed Šakir