Ukoliko se mjesečna naknada koju primaju službenici i radnici troši, bez štednje, na nju se ne daje zekat, međutim, ako se plata ili njen dio štedi, onda je potrebno znati kako se računa njen zekat. Zekat na novčanu vrijednost nije obavezan sve dok se ne upotpuni havl, odnosno dvanaest lunarnih mjeseci od vremena u kojem se upotpunio nisab. Službenik ili radnik prima platu dvanaest puta u godini, dok se zekat daje jedanput godišnje. Da bismo pojasnili kako se računa zekat na platu, neophodno je ukazati na propis imovine koja se stekne u toku godine, u smislu, da li se u toku godine stečena imovina pridružuje prethodnoj u računanju početka posjedovanja nisaba ili se njen početak računa od trenutka stvarnog posjedovanja. Naprimjer, ako u ramazanu damo zekat i tokom godine posjedujemo nisab, da li smo u narednom ramazanu dužni dati zekat na ukupnu novčanu vrijednost koju tada posjedujemo obuhvatajući i onu koju smo stekli u toku godine, ili se za kasnije stečenu imovinu čeka da upotpuni svoju godinu u našem posjedu?
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu. Ranije smo u ovoj rubrici govorili o zekatu na novac i kako se računa njegov nisab (najmanja vrijednost na koju se daje zekat), a u ovom broju ćemo, Allahovom dozvolom, govoriti o zekatu na platu, zekatu na haram imovinu i zekatu na humanitarnu imovinu.
Zekat na platu
Ukoliko se mjesečna naknada koju primaju službenici i radnici troši, bez štednje, na nju se ne daje zekat, međutim, ako se plata ili njen dio štedi, onda je potrebno znati kako se računa njen zekat. Zekat na novčanu vrijednost nije obavezan sve dok se ne upotpuni havl, odnosno dvanaest lunarnih mjeseci od vremena u kojem se upotpunio nisab. Službenik ili radnik prima platu dvanaest puta u godini, dok se zekat daje jedanput godišnje. Da bismo pojasnili kako se računa zekat na platu, neophodno je ukazati na propis imovine koja se stekne u toku godine, u smislu, da li se u toku godine stečena imovina pridružuje prethodnoj u računanju početka posjedovanja nisaba ili se njen početak računa od trenutka stvarnog posjedovanja. Naprimjer, ako u ramazanu damo zekat i tokom godine posjedujemo nisab, da li smo u narednom ramazanu dužni dati zekat na ukupnu novčanu vrijednost koju tada posjedujemo obuhvatajući i onu koju smo stekli u toku godine, ili se za kasnije stečenu imovinu čeka da upotpuni svoju godinu u našem posjedu?
U pogledu računanja havla ili perioda nakon kojeg zekat postaje obavezan, imovina stečena u toku godine dijeli se na dvije vrste:
Prva vrsta:
Imovina koja je produkt imovine na koju se daje zekat, poput mladunčadi stoke i profita u trgovini. Ove dvije vrste imovine pridružuju se svojoj osnovi u računanju havla. Naprimjer, osoba koja ovog ramazana posjeduje stotinu ovaca na paši, te se u toku godine ojanji pedeset ovaca, u narednom ramazanu dužna je dati zekat na sto pedeset ovaca, iako ovih pedeset nije napunilo godinu u njenom posjedu, jer se novostečena imovina u ovom slučaju pridružuje svojoj osnovi u računanju početka havla. Isto tako, profit ostvaren trgovinom pridružuje se svojoj glavnici. Naprimjer, osoba koja otvori trgovinu u vrijednosti od pedeset hiljada KM u hidžretskom mjesecu muharremu, ako u istom tom mjesecu naredne godina vrijednost trgovine iznosi osamdeset hiljada KM, dužna je dati zekat na osamdeset hiljada, iako je trideset hiljada stečeno u toku godine i nije pregodinilo u njegovom posjedu, jer zarada u trgovini pridružuje se svojoj osnovi u računanju havla. Stečena imovina u ovom slučaju je produkt imovine u kojoj posjeduje nisab i zato se pridružuje svojoj osnovi u računanju havla.Druga vrsta:
Imovina stečena u toku godine koja nije produkt zekatske imovine u kojoj se posjeduje nisab. Ovakva imovina, ukoliko se ne podudara sa vrstom imovine u kojoj vlasnik već posjeduje nisab, neovisna je u računanju havla, poput osobe koja posjeduje nisab u novcu te u toku godine kupi stado ovaca, početak havla za stado ovaca je od dana u kojem se upotpuni nisab u ovcama, nevezano za prethodni nisab u novcu. Međutim, ako se u toku godine stečena imovina podudara s imovinom u kojoj vlasnik već posjeduje nisab, poput osobe koja posjeduje deset hiljada KM kojima se upotpunjava havl u ramazanu, te pred ramazan dobije isplatu od pet hiljada KM, da li će tih pet hiljada pridružiti prethodnoj vrijednosti u računanju havla, ili će havl za njih računati od trenutka kada su postale njeno vlasništvo? Po ovom pitanju islamski pravnici imaju dva mišljenja:● Prvo mišljenje zastupaju hanefijski pravnici koji kažu da se imovina u ovom slučaju pridružuje svojoj osnovi u računanju havla, jer se radi o istovjetnoj imovini, koja prati svoju osnovu u određivanju početka havla. Također, opće naredbe davanja zekata, poput riječi Uzvišenog: "Uzmi od dobara njihovih zekat" (Et-Tevba, 103), odnose se i na ovakvu imovinu. (El-Kasani, Bedaius-sanai, 2/13-14) Prema ovom mišljenju, u navedenom primjeru obavezno je dati zekat na petnaest hiljada, iako pet nije pregodinilo, jer se pridružuje prethodnoj vrijednosti u računanju havla.
● Drugo mišljenje jeste da se za novostečena sredstva računa poseban havl i da se ne pridružuju ranije posjedovanom imetku, iako su identične vrste. Ovo mišljenje zastupa većina islamskih pravnika. (El-Mevsuatul-Kuvejtije, 18/254) Dokaz za ovo mišljenje su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema zekata na imovinu sve dok ne pregodini." (Ibn Madže, br. 1792, hadis je sahih po ocjeni Albanija, Irva, br. 787) Dakle, u ovom slučaju stečena imovina nije pregodinila niti upotpunila havl u toku godine. Ovo mišljenje je preferirajuće, jer ga potkrepljuje spomenuti hadis i činjenica da je u toku godine stečena imovina stečena neovisnim uzrokom i stoga se ne pridružuje prethodnoj u računanju havla.
Primijenimo li ovu meselu (pitanje) na mjesečnu platu, uočit ćemo da se prema hanefijskom mišljenju ušteđevina od plate pridružuje ranijoj ušteđevini u određivanju početka havla, dok se prema preferirajućem mišljenju početak havla računa od vremena stvarnog posjedovanja. Prema tome, mjesečna plata ne pridružuje se ranije posjedovanoj novčanoj vrijednosti u računanju havla, nego njen havl počinje prelaskom plate na konto službenika ili radnika, odnosno od vremena stvarnog posjedovanja.
Što se, pak, tiče praktičnog računanja zekata na ušteđevinu od mjesečnih plata, imamo dvije metode:
Prva metoda je prikladna osobama koje žele dati zekat nakon što stvarno postane obavezan u precizno određenoj vrijednosti. Takvi će napraviti tabelu i raspored putem kojeg će znati kada je određena svota upotpunila havl i nakon toga na tu vrijednost dati zekat. Nedostatak ove metode ogleda se u teškoći primjene, tako da često rezultira zaboravom i nepotpunim izvršavanjem ove vjerske obaveze.
Druga metoda je prikladna osobama koje žele lakše, velikodušnije i obuhvatnije izvršiti obavezu zekata. Takvi će kada se upotpuni havl pogledati koliko se ušteđevine skupilo i na svu ušteđevinu dati zekat. Tako će na dio ušteđevine koja je pregodinila zekat biti dat na vrijeme, a na dio koji još nije upotpunio godinu zekat će biti dat unaprijed. Davanje zekata unaprijed dozvoljeno je po preferirajućem mišljenju koje zastupa većina islamskih pravnika. (El-Mevsuatul-Kuvejtije, 12/226).
Zekat na haram imovinu
Imovina koju je Svevišnji Gospodar zabranio dijeli se na dvije vrste: imovinu koja je zabranjena sama po sebi i imovinu koja je zabranjena radi načina na koji je stečena. Imovina zabranjena sama po sebi jeste ona imovina čija je sama materija haram, poput alkohola, svinjetine, duhana i sl. Imovina zabranjena radi načina na koji je stečena jeste imovina čija je materija dozvoljena, ali je stečena na šerijatom zabranjen način, poput novca stečenog kamatom, uzimanjem mita, prodajom alkohola, sihrom, prostitucijom i sl.
Islamski pravnici su jednoglasni u mišljenju da se na imovinu koja je zabranjena sama po sebi ne daje zekat. Tako naprimjer, vlasnik samoposluge koji pored prehrambenih namirnica prodaje alkohol, vrijednost alkohola će izuzeti iz ukupne vrijednosti na koju daje zekat. Dokaz koji na to upućuje su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "O ljudi, doista je Allah lijep i prihvata samo lijepo i doista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima, (kada je) rekao: 'O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!' (El-Mu'mnun, 51) i rekao je: 'O vjernici, jedite lijepa jela koja smo vam podarili' (El-Bekare, 172). Zatim je Poslanik spomenuo čovjeka koji je dugo na putovanju, raščupan i prašnjav, podiže svoje ruke ka nebu (i govori): 'Gospodaru! Gospodaru!', a hranio se haramom, pojio se haramom, odjeća mu haram i othranjen haramom, pa kako da se takvom odazove!?" (Buharija, br. 91, i Muslim, br. 2309) Dakle, iako je putnik i digao je ruke ka nebu, daleka je mogućnost da mu se dova usliša, jer je između sebe i milosti svog Gospodara postavio prepreku hraneći se haramom.
Neobaveza zekata na ovakav imetak nije olakšica, nego se odbijanjem zekata na ovakvu imovinu ignorira njen vlasnik, upućuje mu se ukor i stavlja na znanje da Allah ne nagrađuje kada se udijeli takva imovina i ne prihvata je. Takva imovina, po mjerilima šerijata, nema nikakvu vrijednost, a musliman je dužan očistiti svoj imetak od nje.
Što se tiče imovine koja je u osnovi dozvoljena ali je stečena na haram način, krađom, otmicom i sl. ili pak ugovorima koje šerijat ne priznaje, poput kamate, kocke i prodaje alkohola, da li se na nju daje zekat ili ne, učenjaci imaju dva mišljenja:
Prvo mišljenje:
na takvu imovinu ne daje se zekat. Ovo mišljenje zastupa velika većina učenjaka (El-Mevsuatul-Kuvejtije, 23/249), a dokaz, pored prethodnog hadisa u kojem se navodi da Allah prima samo lijepo, jeste i hadis Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne prima se namaz bez abdesta i ne prima se sadaka iz pronevjerom uzete imovine." (Muslim, br. 224) Isto tako, zekat je obavezan samo na imovinu koja je u vlasništvu muslimana, a takva imovina nije u vlasništvu muslimana, jer je stečena na šerijatom neprihvatljiv način.Drugo mišljenje:
zekat je obavezan na haramom stečenu imovinu. Argument ovog mišljenja jeste analogija: kao što je obavezno dati zekat na nakit od zlata i srebra u obliku krsta ili kipa, iako je njegovo posjedovanje zabranjeno, isto tako obavezno je dati zekat na drugu haram imovinu. Ovom argumentu može se prigovoriti da postoji razlika između nakita u obliku krsta ili kipa i novca stečenog na šerijatom neprihvatljiv način, jer spomenuti nakit je od materijala na koji je obaveza dati zekat bez obzira na njegovu formu i oblik, tj. zekat se daje na težinu zlata ili srebra, a njihov se oblik ne uzima u obzir. Prema tome, ovo analogno zaključivanje nije ispravno zbog razlike između pitanja o kojem govorimo i onoga čime se želi usporediti. To znači da se na imovinu koja je u osnovi dozvoljena ali je stečena na haram način, također ne daje zekat. Naprotiv, musliman je dužan takvu imovinu vratiti njenom vlasniku, a ako to nije u mogućnosti, podijelit će je u opće koristi muslimana, ne kao sadaku, nego kao čišćenje imovine od harama.Osoba koja konvertira u islam ili musliman koji živi u neznanju, nema priliku da se pouči vjerkim propisima i ne poznaje haram, ukoliko prije islama ili saznanja stekne imovinu putevima koji su šerijatom zabranjeni, ali ih prihvata džahilijetska sredina u kojoj živi, poput kamate i kocke, ne mora odstraniti tako stečen imetak. Na to ukazuje kur'anski ajet u kojem Uzvišeni Allah, nakon što zabranjuje kamatu, kaže: "Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji to opet učine – bit će stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati."(El-Bekare, 275)
Zekat na humanitarnu imovinu
Humanitarna imovina odnosi se na sredstva prikupljena za opću korist muslimana, koja nisu vlasništvo određene osobe, poput sredstava prikupljenih plaćanjem članarine džematu ili pokretanjem određene akcije, kao što je izgradnja mesdžida, te razne da'vetske aktivnosti. S obzirom da ovakva sredstva ponekad ostanu u kasi ili na računu tokom cijele godine, da li je u tom slučaju obaveza na njih dati zekat ili ne? Kada govore o uvjetima obaveze zekata, islamski pravnici naglašavaju da je jedan od uvjeta da bi neko bio dužan dati zekat, da imetak na koji se daje zekat bude u njegovom posjedu i potpunom vlasništvu, tj. da je slobodan u raspolaganju i upravljanju njime. Dokaz za ovaj uvjet su riječi Uzvišenog: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš" (Et-Tevbe, 103) Ovdje Uzvišeni Allah pripisuje imetak njihovim vlasnicima i kaže: "Od dobara njihovih", što ukazuje na to da se zekat uzima od stvarnih vlasnika imovine. Također, zekat se daje i poklanja drugim licima, a pokloniti može samo vlasnik imetka. Iz prethodnog se razumije da se na imovinu skupljenu za da'vetske i humanitarne svrhe ne daje zekat, jer nije u vlasništvu određene osobe. Svemogući Allah najbolje zna.