[ٱلَّذِينَ يَأْكُلُونَ ٱلرِّبَوٰا۟ لَا يَقُومُونَ إِلَّا كَمَا يَقُومُ ٱلَّذِى يَتَخَبَّطُهُ ٱلشَّيْطَـٰنُ مِنَ ٱلْمَسِّ ۚ ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوٓا۟ إِنَّمَا ٱلْبَيْعُ مِثْلُ ٱلرِّبَوٰا۟ ۗ وَأَحَلَّ ٱللَّهُ ٱلْبَيْعَ وَحَرَّمَ ٱلرِّبَوٰا۟]{dir="rtl"}
"Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: 'Trgovina je isto što i kamata.' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu." (El-Bekara, 275)
Kur'anski primjer koji u ovom plemenitom ajetu navodi Svevišnji Gospodar usko je vezan za prethodne primjere, ali i za nekoliko ajeta prije ovoga. Prije ovog ajeta Gospodar na raznovrsne načine govori o udjeljivanju imetka, pomaganju siromašnima, iskrenosti prilikom udjeljivanja, ali i neiskrenosti i licemjerju prilikom udjeljivanja. Pored ovoga, Uzvišeni Gospodar navodi vjernicima obećanje da će sve što budu udjeljivali naći na Sudnjem danu u vidu dobrih djela, a da će im se ono što udijele još na dunjaluku mnogostruko vratiti. Uzvišeni kaže: "A ono što od imetka udijelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo." (El-Bekara, 272)
Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni u onom stanju u kojem su umrli, i već u zagrobnom životu, berzahu, bit će nagrađeni ili kažnjeni za svoja djela. Oni koji su činili dobro, ljepotu svoje iskrenosti i dobročinstva vidjet će i osjetiti u ljepotama zagrobnog života gdje će imati priliku da gledaju svoje vječno prebivalište u Džennetu. Ali, skupina koja se odala griješenju i bila nepokorna Stvoritelju bit će u zagrobnom životu izložena kažnjavanju i patnji, a dodatnu bol zadavat će im činjenica da će im biti pokazano njihovo vječno prebivalište u Vatri. Da nas Allah sačuva lošeg završetka!
Bera b. Azib, radijallahu anhu, kazuje: "Izašli smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, da ispratimo dženazu jednog ensarije. Kada smo stigli do kabura, a on još nije bio iskopan do kraja, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je, pa smo i mi sjeli oko njega, toliko mirno da se činilo kao da nam ptice sjede na glavama. U njegovoj ruci bio je štapić kojim je lagano parao zemlju. Zatim je podigao glavu i rekao: 'Tražite utočište kod Allaha od kaburske kazne', rekavši to dva ili tri puta, a onda je rekao: 'Doista, kada vjernik bude na samrti, na prijelazu između dunjaluka i ahireta, njemu silaze meleki s nebesa -- lica bijelih poput sunca. Sa sobom nose ćefine od džennetskih ćefina i mirise od džennetskih mirisa. Oni sjednu od njega koliko pogled može doseći. Zatim dođe Melek smrti i sjedne kod njegove glave i kaže: 'O dušo dobra, izađi iz tijela ka oprostu i zadovoljstvu Allaha!' Tada duša izađe s lahkoćom i nježno kao što kap vode sklizne s otvora mješine. Melek smrti je uzme, ali je meleki oko njega ne ostavljaju ni trena -- uzmu je i stave u onaj džennetski ćefin i u miris, i iz nje izađe najljepši miris mošusa koji se može osjetiti na Zemlji. Zatim s njom uzlaze prema nebesima. I kad god prođu pored skupine meleka, oni pitaju: 'Kakva je ovo divna duša?', a meleki odgovore: 'To je taj i taj, sin toga i toga,' i nazivaju ga najljepšim imenima kojima je zvan na dunjaluku. Tako duša biva uzdignuta sve do neba dunjaluka, i traži se da joj se otvore vrata