El-Asr - Zdravlje i slobodno vrijeme

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dvije su blagodati u kojima su mnogi ljudi na gubitku: zdravlje i slobodno vrijeme." (Buhari, br. 6412)

U savremenoj psihologiji uspjeha često se govori o postavljanju ciljeva, samodisciplini, upravljanju vremenom i emocionalnoj inteligenciji. No, zanimljivo je da je temeljna ideja na kojoj počiva čitava savremena literatura o uspjehu sažeta u jednoj kratkoj rečenici vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: "Dvije su blagodati u kojima su mnogi ljudi na gubitku: zdravlje i slobodno vrijeme."

Ova kratka izjava otvara prostor za duboku analizu iz ugla psihologije uspjeha. Jer, ako bismo uspjeh morali svesti na dvije osnovne pretpostavke, to bi upravo bile energija i vrijeme. Zdravlje predstavlja energiju: fizičku snagu, mentalnu bistrinu, emocionalnu stabilnost. Slobodno vrijeme predstavlja prostor djelovanja. Bez energije nema pokreta, djelovanja; bez vremena nema realizacije.

Ako primijenimo ovu hadisku poruku na realne životne situacije, zaključit ćemo da ljude možemo kategorizirati na sljedeće:

• Onaj ko ima i zdravlje i vrijeme te ih koristi za dobro svog dunjaluka i ahireta -- on je u velikom dobru, jer iskorištava ove vrijedne blagodati na najbolji način.

• Onaj ko ima zdravlje, ali nema vremena (jer je zatrpan haotičnim obavezama) -- stagnira.

• Onaj ko ima vremena, ali nema zdravlja -- ograničen je.

• Onaj ko nema ni jedno ni drugo -- objektivno je u najtežem položaju.

• Postoji i ona vrsta ljudi koji imaju i zdravlje i vrijeme, ali im Allah nije dao uputu, pa te blagodati ne iskorištavaju za svoje dobro.

Kapital koji se ne vidi, a presudan je

Obično pod kapitalom podrazumijevamo novac, veze, imovinu ili obrazovanje. Međutim, temeljni kapital svakog čovjeka jeste njegovo zdravlje i vrijeme. Sve drugo je nadogradnja.

Osoba može imati talent, ali ako je iscrpljena i narušenog zdravlja, njen potencijal ostaje neiskorišten. Može imati ambicije, ali ako nema vremena, ili ga rasipa, ciljevi ostaju na nivou želja. Upravo zato hadis upozorava na "gubitak": riječ "magbun" označava onoga ko je prevaren u trgovini, ko je imao vrijednu robu, ali ju je prodao ispod cijene. Dakle, on je doživio gubitak, jer je bio obmanjen.

Iz psihološke perspektive, to je fenomen samosabotaže. Čovjek ima kapacitet, ali ga ne koristi. Ima priliku, ali je ne prepoznaje.

Savremena psihologija uspjeha govori o tri ključna resursa:

• Vrijeme

• Energija

• Fokus

Poznati psiholog Mihaly Csikszentmihalyi govori o stanju "flowa" -- duboke uronjenosti u smislen rad. Do tog stanja dolazi samo onaj ko ima:

-- jasno definiran cilj,

-- disciplinirano vrijeme,

-- mentalnu i fizičku energiju.

Psihologija uspjeha potvrđuje da je presudna kombinacija energije i fokusa. Zdravlje daje energiju, a upravljanje vremenom daje fokus. Bez ta dva elementa nema dugoročnog uspjeha.

Psihologinja Angela Duckworth u svojoj teoriji "grit and self-control" (ustrajan karakter i samokontrola) ističe da uspjeh nije stvar talenta, koliko dugoročne discipline. A disciplina počinje upravljanjem vremenom. Disciplina je, zapravo, oblik poštovanja prema samom sebi.

Duckworth definira grit kao dugoročnu strast i ustrajnost usmjerenu prema višegodišnjem cilju. To je sposobnost da čovjek ostane dosljedan svojoj viziji, cilju, pet, deset ili više godina, uprkos preprekama, sporom napretku ili povremenim neuspjesima. Grit odgovara na pitanje: Hoću li ostati na ovom putu i kada postane teško?

S druge strane, samokontrola (self-control) odnosi se na upravljanje kratkoročnim impulsima i svakodnevnim distrakcijama. To je sposobnost da danas kažeš "ne" onome što te odvlači kako bi rekao "da" onome što ti je dugoročno važno. Samokontrola odgovara na pitanje: Hoću li sada učiniti ono što treba, umjesto onoga što mi je lakše ili ugodnije?

Opasnost praznine

Posebno je zanimljiv psihološki aspekt slobodnog vremena. Praznina sama po sebi nije neutralna, ona traži da bude ispunjena. Ako čovjek svjesno ne ispuni svoje vrijeme korisnim sadržajem, neko drugi ili nešto drugo će ga ispuniti umjesto njega.

Upravo tu nastaju ovisnosti, destruktivne navike, besciljno lutanje po društvenim mrežama, odgađanje obaveza i unutrašnji osjećaj besmisla. Psihologija to naziva "hedonističkom adaptacijom" i "bijegom od nelagode". Čovjek bježi od dosade u kratkoročne podražaje koji dugoročno urušavaju njegovo zdravlje i potencijal.

Tako osoba koja je imala i zdravlje i vrijeme -- izgubi oboje.

Sličnu pouku nalazimo i u klasičnoj mudrosti. Rimski filozof Lucius Annaeus Seneca zapisao je: "Nije problem u tome što imamo malo vremena, već u tome što ga mnogo rasipamo."

Islam kroz brojne tekstove Kur'ana i sunneta govori o značaju vremena i njegovo kvalitetnom iskorištavanju. Kur'anska sura El-Asr počinje zakletvom vremenom i završava upozorenjem da je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju, rade dobra djela i međusobno se podstiču na istinu i strpljenje.

Ovo je formula izlaska iz praznine i iskorištavanja vremena na najbolji mogući način. Slobodno vrijeme nije praznina, to je prostor koji se neizbježno nečim ispuni. Ako ga ne ispuniš znanjem, ibadetom, sportom, porodicom, korisnim odmorom, zdravim navikama, ispunit će ga: besciljno lutanje, digitalna ovisnost, mentalna tromost, nezdrave i štetne navike.

Integracija dunjaluka i ahireta

Psihologija uspjeha upozorava na "pasivnu potrošnju" (beskonačno skrolanje, površnu zabavu) koja umanjuje kapacitet pažnje i volje.

Islam pak uči umjerenosti; odmor, razonoda i uživanje na dozvoljen način nisu pokuđeni, ali nasuprot tome potrebno je pokazati i ozbiljnost i savjesno izvršavanje ibadeta i drugih životnih obaveza.

Jedan od pisara Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po imenu Ebu Ribi Hanzala el-Usejjidi, radijallahu anhu, pripovijeda da ga je jednom prilikom sreo Ebu Bekr, radijallahu anhu, i upitao: "Kako si, Hanzala?", a on odgovori: "Hanzala je postao licemjer!" Ebu Bekr reče: "Subhanallah, šta to govoriš?!"

Hanzala reče: "Kada smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slušamo kako nam priča o Džennetu i Džehennemu, toliko nam je sve jasno kao da sve to gledamo svojim očima, ali kada odemo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pozabavimo se svojom porodicom i svojim imecima, većinu toga zaboravimo!" Ebu Bekr reče: "Tako mi Allaha, i ja osjećam isto tako!" Zatim su njih dvojica otišli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Hanzala reče: "Allahov Poslaniče, Hanzala je postao munafik!" Poslanik upita: "A kako to?", a on reče: "Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nam pričaš o Džennetu i Džehennemu, to na nas utječe kao da sve to gledamo svojim očima. Ali, kad odemo od tebe i pozabavimo se svojim porodicama i imecima, zaboravimo većinu toga."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada biste vi stalno bili u stanju u kome se nalazite dok ste sa mnom, prisjećajući se svega, meleki bi se s vama rukovali u vašim kućama i čak na putevima kojima prolazite. Ali, o Hanzala, sat po sat!" Ovo je posljednje izgovorio tri puta. (Buhari)

"Sat po sat": dakle, koliko god je potrebno odvojiti vrijeme za ibadet, toliko je i za naše ljudske potrebe.

Posebna snaga islamske perspektive jeste u tome što život nije strogo podijeljen na "svjetovni" i "duhovni".

U islamskom pogledu, svaki dozvoljeni uspjeh -- u znanju, poslu, porodici, društvu -- može biti ibadet. Time se motivacija ne crpi samo iz lične ambicije, nego iz višeg smisla. A smisao je najjači pokretač ljudskog ponašanja.

Psihijatar i logoterapeut Viktor Frankl isticao je da čovjek može podnijeti gotovo svaku teškoću ako zna zašto živi. Smisao produžava izdržljivost, jača otpornost i daje pravac.

Kada čovjek svoje zdravlje i vrijeme posmatra kao emanet, kao povjerenu vrijednost za koju će odgovarati, tada ih ne trati uzaludno. On ih ne uništava neurednim životom, ne rasipa besciljno, ne odgađa ono što je važno.

Svjesno upravljanje blagodatima kao put do uspjeha

U islamskoj etici tijelo nije puki biološki mehanizam, nego povjereni dar. Briga o snu, ishrani, kretanju i mentalnoj stabilnosti nije luksuz, nego odgovornost.

Savremena istraživanja potvrđuju da fizička aktivnost poboljšava koncentraciju, smanjuje anksioznost i jača volju. Kvalitetan san unapređuje donošenje odluka. Uređen dnevni ritam povećava produktivnost.

Islam je stoljećima ranije uspostavio dnevnu strukturu kroz namaz, post i ritam ibadeta, stvarajući prirodan balans između rada, odmora i duhovnosti.

To je sistem upravljanja energijom i vremenom.

Pet dnevnih namaza su najprecizniji sistem upravljanja danom. Oni dijele dan na cikluse i stvaraju ritam.

Post, zekat, hadž, svi ovi ibadeti razvijaju: samokontrolu, odgađanje zadovoljstva, dugoročno planiranje. A upravo je "odgađanje zadovoljstva" jedna od najvažnijih karakteristika uspješnih ljudi. Psiholog Walter Mischel to je pokazao u poznatom "Marshmallow testu" -- djeca koja su znala čekati, kasnije su imala bolje životne ishode.

Islam stoljećima prije moderne psihologije uči istom principu kroz post i sabur.

Uspjeh, dakle, nije slučajnost niti puka sreća. On je rezultat svjesnog upravljanja dvjema osnovnim blagodatima. To znači:

• brinuti o fizičkom i mentalnom zdravlju,

• planirati vrijeme i postavljati prioritete,

• birati sadržaje koji grade i unapređuju,

• ulagati u znanje, rad i odnose,

• njegovati duhovnu dimenziju života.

Na kraju, pitanje nije da li imamo dovoljno vremena -- svi imamo isti broj sati dnevno -- nego je pitanje kako ih koristimo dok imamo zdravlja.

Zato poruka hadisa nije samo moralni savjet. Ona je univerzalni princip uspjeha. Ko razumije vrijednost zdravlja i vremena i djeluje u skladu s tim već je na putu dobitnika.

Zato pametno ulaži u svoj život i "iskoristi pet prije pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti".