U ranijim vremenima ugovori općenito, pa tako i brak, sklapali su se izravnim susretom stranki, a ponekad se to ostvarivalo putem pisama. Klasični islamski pravnici razmatrali su pitanje validnosti sklapanja braka putem pisama i o tome su iznijeli različite stavove. Ovom prigodom nećemo ih iznositi niti o njima detaljizirati, jer takav način sklapanja braka, nakon pojave savremenih komunikacijskih sredstava, prevaziđen je i ne nalazi primjenu u stvarnom životu. Namjera je samo istaći da sklapanje braka “na daljinu” nije potpuno nova pojava. Međutim, nova je brzina kojom se to odvija, te mogućnost trenutnog prenošenja zvuka i slike. Danas, prilikom sklapanja raznih ugovora putem telefona ili neta, jedna strana ugovora čuje govor druge i s njom vodi izravan razgovor, a svjedoci to sve mogu čuti, pa i vidjeti putem ekrana.
Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.
Važnost i odlike braka
Brak, poput ostalih poglavlja islamskog prava, u sjeni savremenog života susreće se sa mnoštvom novih pitanja. Neke od tih inovacija jesu sklapanje braka putem savremenih sredstava komunikacije (telefona i interneta), a pojavljuju se i nove forme bračnih ugovora, kao što je brak prijatelja, tajni brak, običajni brak, brak posjetitelja i sl. Prije samog govora o ovim pitanjima, neophodno je ukazati na važnost braka, njegov stepen i odlike u islamu.
Svevišnji Allah stvorio je Svoja stvorenja u parovima. Kaže Uzvišeni Allah: “Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara par: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!” (Ja-sin, 36) Tako je našu ljudsku vrstu podijelio na muškarce i žene. Svakoj od te dvije vrste dao je određene posebnosti i sklonosti, učinio je da jedna vrsta bude u potrebi za drugom, da je upotpunjava i da uz nju nalazi svoj smiraj. Uzvišeni Allah kaže: “I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21) Na brak podstiče u čovjeku urođena priroda, kao i zdrav razum i moralnost, a sve na što podstiče ovo troje, podstiče i vjera islam. Kazao je Allah: “Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (En-Nur, 32) U vjerodostojnoj predaji navodi se kako su tri čovjeka došla u kuću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su pitali o njegovom ibadetu i kada su obaviješteni o tome, kao da im se učinilo nedovoljnim, pa su rekli: “A gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika? Njemu su oprošteni grijesi koje je počinio i koje će počiniti!” Zatim jedan od njih reče: “Što se mene tiče, ja ću stalno noći provoditi u namazu!”, drugi reče: “A ja ću stalno postiti i nikako neću prekidati post!”, a treći reče: “Ja ću se potpuno ustegnuti od žena i nikako se neću ženiti!” Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo šta su ovi kazali, rekao je: “Vi ste oni koji su rekli tako i tako? Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji i najpobožniji među vama, ali ja postim i ostavljam post, klanjam noću, ali i spavam, i ja se ženim! Ko napusti moj način života (sunnet), taj nije moj!” (Buhari, br. 5063; Muslim, br. 1401)
Pored smiraja koji muškarac i žena nalaze u braku i brojnih drugih društvenih koristi, brak vjerniku otvara mnoga vrata dobra i puteve stjecanja sevapa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Neće se desiti da nešto utrošiš tražeći time Allahovo lice, a da za to nećeš dobiti nagradu, pa i za zalogaj koji staviš u usta svojoj supruzi!” (Buhari, br. 56; Muslim, br. 1628) Štaviše, čak se nagrada dobija i za bračni odnos među supružnicima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “I kada neko od vas priđe svojoj supruzi, dobio je nagradu!” “Allahov Poslaniče”, upitaše ashabi, “zar da neko od nas zadovoljava svoje prohtjeve i za to još dobije nagradu?” Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “A šta mislite ako bi ih zadovoljio na haram način, da li bi stekao grijeh? Isto tako, kada ih zadovolji na halal način, dobiva nagradu!” (Muslim, br. 1006) Ashabi Allahovog Poslanika dobro su znali vrijednost braka pa su prezirali da pred Gospodara odu kao neženje. Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, nakon što su mu dvije supruge umrle od kuge koja je harala Šamom, i sam je obolio od iste bolesti, ali je na samrtnoj postelji govorio: “Oženite me, jer prezirem da pred Allaha odem neoženjen.” (Bejheki, Ma‘rifetus-sunen, br. 4063) Bračni život prakticirali su Allahovi najodabraniji robovi, vjerovjesnici i poslanici. Kazao je Uzvišeni: “I prije tebe (Muhammede) slali smo poslanike i žene i porod im davali.” (Er-Ra‘d, 38) Nema sumnje da Allah Svojim vjerovjesnicima odabire ono što je najbolje i najpotpunije, a upravo oni su za nas najbolji uzor. Nakon što je imenovao veliki broj vjerovjesnika, Svevišnji Allah rekao je: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put.” (El-En‘am, 90)
Sklapanje bračnog ugovora putem savremenih komunikacijskih sredstava
Prije pojave islama postajali su različiti oblici braka koje je islam pročistio i odobrio samo brak koji priliči moralnom muškarcu i ženi, i kojim se čuva dostojanstvo i čast supružnika i njihovog potomstva. Brak u islamu postaje validan kada se sklopi između muškarca i žene među kojima ne postoji nikakva zapreka koja bi to onemogućila, poput rodbinstva koje ne dozvoljava bračnu vezu. Neophodno je da se pri sklapanju braka ostvari ponuda i njeno prihvatanje. Supružnici moraju biti poznati i određeni. Svako od njih dvoje mora izraziti svoje zadovoljstvo i svoj pristanak na brak. Nužan je i pristanak velija – staratelja. Sklapanje braka svjedoče dvojica pravednih svjedoka, a brak se obznani i razglasi. Ovako sklopljen brak validan je po sve četiri mezheba, a oko određenih uvjeta postoje različiti stavovi i mišljenja.
U ranijim vremenima ugovori općenito, pa tako i brak, sklapali su se izravnim susretom stranki, a ponekad se to ostvarivalo putem pisama. Klasični islamski pravnici razmatrali su pitanje validnosti sklapanja braka putem pisama i o tome su iznijeli različite stavove. Ovom prigodom nećemo ih iznositi niti o njima detaljizirati, jer takav način sklapanja braka, nakon pojave savremenih komunikacijskih sredstava, prevaziđen je i ne nalazi primjenu u stvarnom životu. Namjera je samo istaći da sklapanje braka “na daljinu” nije potpuno nova pojava. Međutim, nova je brzina kojom se to odvija, te mogućnost trenutnog prenošenja zvuka i slike. Danas, prilikom sklapanja raznih ugovora putem telefona ili neta, jedna strana ugovora čuje govor druge i s njom vodi izravan razgovor, a svjedoci to sve mogu čuti, pa i vidjeti putem ekrana. Ovakav vid sklapanja ugovora potpuno je nov i u govoru klasičnih učenjaka ne postoji nešto čime bi se ovakva forma mogla usporediti. Najbliže čime bi se donekle moglo usporediti ovakvo sklapanje ugovora možda je pitanje o kojem govori imam Nevevi, rahimehullah, gdje kaže: “Kada bi kupac i prodavač jedan drugog dovikivali, a međusobno su udaljeni, i tako sklopili kupoprodajni ugovor, to bi bilo validno, bez razilaženja o tom pitanju.” (El-Medžmu, 9/181) Međutim, to je primitivan metod u usporedbi sa modernim sredstvima komunikacije koja fizički udaljene osobe čine vremenski spojenim tako da vode normalan razgovor kao da su jedna pored druge.
Pogledamo li u uvjete ispravnosti bračnog ugovora koji se tiču ponude i pristanka koje navode učenjaci različitih mezheba, kao što je uvjet da se ponuda i pristanak izgovore, da svaka strana ugovora čuje drugu, da prihvatanje dođe neposredno nakon ponude, te da svjedoci čuju ponudu i prihvatanje, vidimo da su svi ti uvjeti ispunjeni pri sklapanju braka putem modernih sredstava komunikacije. Stoga nalazimo skupinu savremenih učenjaka, od kojih su Mustafa ez-Zerka i Vehbe ez-Zuhejli, da dozvoljavaju sklapanje braka usmenim razgovorom putem telefona, kompjutera i sl. Učenjaci koji su dozvolili sklapanje braka na ovakav način smatraju obaveznim da svjedoci posvjedoče sklapanje ugovora, na način da prisustvuju razgovoru kojim se sklapa ugovor tako da čuju ponudu i prihvatanje. Ipak, ovakav način sklapanja bračnog ugovora većina savremenih učenjaka, od kojih su Stalno vijeće za fetve u Saudijskoj Arabiji te većina članova Fikhskog pravnog kolegija u Džiddi, smatra zabranjenim. Stalno vijeće, obrazlažući zabranu, ističe da ovakav način sklapanja ugovora otvara mogućnost obmane i prevare, a bračni ugovor u islamu je poseban ugovor u kojem se traži veći oprez nego pri drugim ugovorima. Fikhski pravni kolegij u Džiddi sklapanje bračnog ugovora putem savremenih sredstava komunikacije između fizički udaljenih osoba smatra zabranjenim jer je svjedočenje jedan od uvjeta ispravnosti braka, a s obzirom na to da u ovom slučaju svjedok ne može biti prisutan kod obje strane ugovora, njegovo svjedočenje ne može biti valjano.
Rezimirajući prethodno, može se konstatirati da se uvjeti ispravnosti braka, kada se sklapa putem modernih sredstava komunikacije, mogu ostvariti. Strane ugovora, iako su fizički udaljene, sklapaju ugovor kao da su svi prisutni na jednom mjestu. Svako od njih čuje govor drugog, kao što ga i svjedoci mogu čuti. Savremena sredstva komunikacije pobrisala su fizičku udaljenost i, takoreći, dovela do toga da se stječe dojam kao da ljudi žive u jednom mjestu. Što se tiče obrazloženja na osnovu kojeg Fikhski kolegij preferira zabranu, da pri sklapanju ugovora na ovakav način nije moguće svjedočenje, ono nije prihvatljivo, jer svjedoci čuju govor i svjedoče o onome što čuju. Što se tiče obrazloženja Stalne komisije za fetve, tačno je da mogućnost obmane postoji i da šerijat bračnom ugovoru daje posebnu pažnju i pri njemu uvjetuje poseban oprez. Međutim, to ne iziskuje zabranu, nego iziskuje uzimanje neophodne zaštite i mjera opreza koji garantiraju sigurnost ugovora. Mogućnost da jedna strana ugovora vidi drugu pri sklapanju ugovora putem sredstava komunikacije povećava sigurnost, a može se zahtijevati da strane ugovora prikažu lične dokumente kojim potvrđuju svoj identitet, te da se za svjedoke uzmu svjedoci koji poznaju strane ugovora. Isto tako, moguća je potvrda identiteta specifičnim elektronskim potpisom. Sve to ukazuje da je putem savremenih sredstava komunikacije moguće sklopiti validan bračni ugovor. Ipak, ostaje činjenica da se sklapanjem ugovora na ovakav način umanjuje ozbiljnost i respekt koji su obilježje ovog ugovora. Bračni ugovor čuva čast supružnika i predstavlja liniju koja rastavlja halal od bluda. Svevišnji Allah nazvao je bračni ugovor čvrstom obavezom. Govoreći o nepravednom uzimanju vjenčanog dara, Uzvišeni Allah kaže: “Kada su one od vas čvrstu obavezu uzele.” (En-Nisa, 21) Bračni ugovor nazvan je čvrstom obavezom jer za sobom povlači mnoga prava i obaveze. Zbog važnosti ovog ugovora i mnoštva prava koja se za njega vežu, u praksi se ustalilo da se bračni ugovor evidentira u matičnim uredima kako bi se ta prava štitila i čuvala. S druge strane, kada se govori o braku i formiranju bračne veze, evidentna je prisutnost zloupotrebe interneta. Kada se sve to uzme u obzir, postaje jasno da je brak potrebno sklopiti u uobičajenoj formi, a ne putem interneta, telefona i slično, a iz ove preporuke mogu se izuzeti posebni slučajevi, odnosno situacije kada za ovakvim načinom sklapanja braka postoji stvarna potreba, uz uvjet da se uzmu potrebne mjere opreza i da se spriječi mogućnost poigravanja i zloupotrebe. Svevišnji Allah najbolje zna.