Na loše mišljenje ukazuje i promjena srca zbog onog što se nalazi pri njemu kada čovjek ne čuva čast muslimana i ne sakriva njegove mahane, jer šejtan priđe čovjekovom srcu do najbliže i najniže tačke i ubaci u njega sumnju. U svemu tome trebaš biti pronicljiv i razuman, jer mu’min gleda Allahovim svjetlom, i zna da šejtanov govor i njegove laži treba istražiti, pa ako te on obavijesti, ti budi pravedan i nemoj mu povjerovati niti ga u laž ugoniti kako ne bi imalo loše mišljenje. Koliko god ti dolazile loše misli o muslimanu, ti čuvaj njega i njegovu čast, a to će rasrditi šejtana i otjerati od tebe, tako da ti više neće takvo nešto dobacivati iz straha da ti ne bi počeo činiti dovu za tog muslimana, a ukoliko znaš sigurno za neku manjkavost kod muslimana, posavjetuj ga tajno, ali nemoj da te šejtan zavara pa da ga ponižavaš, a kada ga savjetuješ nemoj da osjećaš radost što ti se pokazala njegova manjkavost, nego se usredotoči na taj njegov dotični grijeh i budi tužan kao što bi bio tužan da tebe zadesi ta manjkavost i treba da ti bude draže da on ostavi tu manjkavost bez tvog savjeta, nego zbog tvog savjeta.” (Ezkar en-Nevevi)
Svakom muslimanu prioritet treba da budu vlastita djela, a ne postupci drugih ljudi. Dakle, posvećenost sagledavanju, preispitivanju i poboljšavanju vlastitih djela, s ciljem ispravljanja grešaka i dostizanja visokog stepena ahlaka i morala, dužnost je svakog vjernika, ali je isto tako i dužnost ne pratiti i ne preispitivati greške i djela drugih.
Posvećenost svojim djelima nijednom vjerniku neće ostaviti prostora da razmišlja i bavi se postupcima drugih, i ovakav način ponašanja sprečava da se kod muslimana javi loše mišljenje o drugom.
Naš Poslanik, alejhis-selam, zabranio je da se istražuju tuđe sramote i podsticao je da se musliman posveti samom sebi i činjenju dobrih djela i tako izbjegne upadanje u ono što mu kod Uzvišenog Allaha neće nimalo koristiti. U vezi s tim Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “O, skupino onih koji su povjerovali samo jezicima, a kojima iman nije ušao u srca, ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove mahane, jer onaj ko bude istraživao njihove mahane, takvima će Allah istražiti mahane, a kome Allah bude istražio mahane, osramotit će ga u njegovoj kući.” (Ebu Davud a Albani kaže da je hadis sahih)
Osoba koja otkriva tajne muslimana i istražuje njihove mahane, sasvim će sigurno upasti u zamku samozadivljenosti i lošeg mišljenja o drugim ljudima.
Takav čovjek smatra druge muslimane grješnicima i nepokornicima, i to ne smatra gibetom, tj. ogovaranjem, i ako ostane ustrajan u tome, to će malo-pomalo obuzeti njegovo srce do te mjere da će početi da sumnja u sve ljude, pa čak i u svoju suprugu, djecu i braću.
Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “O, vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 12)
Kada musliman bezrazložno formira loše mišljenje o drugim ljudima i to postane sastavni dio njegovog ponašanja i ophođenja, tako da s te pozicije zauzima stav prema svima, to znači da se takvo mišljenje duboko učvrstilo u njegovom srcu i na taj način upao je u zamku grijeha i zaslužio Allahovu kaznu.
Međutim, ako se bude borio sa tim lošim mišljenjima o muslimanima i pokušavajući ih odbaciti od sebe i ne razmišljati o njima, on tada neće imati grijeha.
Rekao je imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao: “Znaj da je loše mišljenje haram isto kao i loš govor o muslimanima, pa kao što se zabranjuje loš govor o muslimanima, zabranjuje se i loše mišljenje o njima jer kaže Allah: “...klonite se mnogih sumnjičenja... ( Hudžurat,12)
Buhari i Muslim u svojim Sahihima bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, alejhis-selam rekao: “Čuvajte se lošeg mišljenja jer je ono najlažniji govor”, odnosno, ovo znači da čovjek ne smije biti ubijeđen i donositi loš sud od drugim ljudima. Ako samo pomisli ili mu duša samo donese lošu misao, a ona se ne nastani u njegovom srcu, to mu neće smetati i bit će mu oprošteno, po mišljenju većine učenjaka, jer on nije imao izbora kada mu se to desilo i ne može se toga riješiti. U tom smislu navodi se vjerodostojan hadis u kojem Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Allah će oprostiti mome ummetu ono što mu duša šapuće i donosi, a ako nije ništa o tome rekao ili uradio.” (Muslim)
Kažu učenjaci da to se odnosi na došaptavanja duše ako se loše misli ne ustale u srcu, bilo da se radi o gibetu ili kufru itd. Onaj ko samo razmišlja o kufru bez namjere ostvarenja, a zatim to u istom momentu odbaci, nije nevjernik i nema grijeha i na to se odnosi prethodni hadis.
Čovjek svakodnevno treba izbjegavati i kloniti se sumnjičenja i ne dopustiti da se nastane u njegovom srcu. Koliko god na tebe da navaljuju ta loša mišljenja ili drugi grijesi, obaveza ti je da ih odbaciš i da se boriš protiv njihi i da posmatraš na stvari sa njene vanjštine. (El-Ezkar od Muslima) Međutim, ako se nepobitni i jasni dokazi upućuju na to da neki musliman posjeduje loše osobine, tada će biti pohvalno da se upozori na opasnost tih osobina i to se neće smatrati sumnjičenjem, ali samo u potrebnoj mjeri.
Kaže šejh Ibn Usejmin, rahimehullah: “Nije svako mišljenje grijeh,kao naprimjer mišljenje izgrađeno na ubjeđenju, dok mišljenje izgrađeno na iluzijama nije dozvoljeno. Naprimjer, ako bi neki čovjek vidio drugog čovjeka sa nekom ženom, a taj je čovjek poznat po pravednosti i poštenju, ovome ne bi bilo dozvoljeno da ga optuži da je ta žena njemu strankinja i ovo mišljenje bilo bi grijeh za tog čovjeka. Međutim, ako bi to mišljenje imalo šerijatski razlog, tada nema smetnje za takvo mišljenje, jer učenjaci su rekli: ‘Zabranjeno je imati loše mišljenje o muslimanu koji je u spoljašnosti pravedan i pošten.’” (Fetava islamijje)
Zbog toga upozoravamo sve muslimane na ovu šejtansku zamku pozivajući na posjedovanja dokaza za takva mišljenja.
Obaveza je svakom muslimanu, ukoliko mu šejtan ubacuje u srce loše misli, da ih odbaci, koliko god može, a u tome će mu pomoći sljedeći savjeti:
● Okrenuti se svojim mahanama i manjkavostima i posvetiti se popravljanju svojih nedostataka, jer onaj ko spozna svoju manjkavost, postat će skrušeniji prema Allahu, subhanehu ve te‘ala, i prema drugim ljudima i smatrat će sebe manjkavim, a ne druge ljude.
● Čitati i razmišljati o ajetima i hadisima u kojima se spominje opasnost ovih grijeha i velike kazne za njih.
● Gledati na dobre strane kod svih ljudi, jer inače svaki čovjek posjeduje i dobre osobine, kao što ima i loših i nije dozvoljeno prekrivati njegova dobra djela koja su možda veća i brojnija od loših kod tog čovjeka, a Allah naređuje da budemo pravedni i da ne sudimo nepravedno prije nego što izvagamo dobre i loše strane.
Rekao je Ebu Hamid el-Gazali, rahimehullah: “Kada ti se u srcu nađe loše mišljenje, to je od šejtanovih dobacivanja i obaveza ti je da ga utjeraš u laž jer je on od svih grješnika najveći, a Allah je rekao: ‘O, vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete’” (El-Hudžurat, 6), i nije dozvoljeno vjerovati Iblisu; a ako se nađe nešto što ukazuje na nered i sa sobom nosi razilaženje, nije dozvoljeno imati loše mišljenje.
Na loše mišljenje ukazuje i promjena srca zbog onog što se nalazi pri njemu kada čovjek ne čuva čast muslimana i ne sakriva njegove mahane, jer šejtan priđe čovjekovom srcu do najbliže i najniže tačke i ubaci u njega sumnju. U svemu tome trebaš biti pronicljiv i razuman, jer mu’min gleda Allahovim svjetlom, i zna da šejtanov govor i njegove laži treba istražiti, pa ako te on obavijesti, ti budi pravedan i nemoj mu povjerovati niti ga u laž ugoniti kako ne bi imalo loše mišljenje.
Koliko god ti dolazile loše misli o muslimanu, ti čuvaj njega i njegovu čast, a to će rasrditi šejtana i otjerati od tebe, tako da ti više neće takvo nešto dobacivati iz straha da ti ne bi počeo činiti dovu za tog muslimana, a ukoliko znaš sigurno za neku manjkavost kod muslimana, posavjetuj ga tajno, ali nemoj da te šejtan zavara pa da ga ponižavaš, a kada ga savjetuješ nemoj da osjećaš radost što ti se pokazala njegova manjkavost, nego se usredotoči na taj njegov dotični grijeh i budi tužan kao što bi bio tužan da tebe zadesi ta manjkavost i treba da ti bude draže da on ostavi tu manjkavost bez tvog savjeta, nego zbog tvog savjeta.” (Ezkar en-Nevevi)
Allah najbolje zna!