Turci svake godine 29. oktobra slave godišnjicu utemeljenja Republike koju je 1923. godine proglasio Mustafa Kemal Ataturk, no rijetko obraćaju pažnju na deklaraciju koja je tome prethodila gotovo godinu dana. Naime, 1. novembra 1922. vlada u Ankari, na čelu s Mustafom Kemalom, ukinula je vlast osmanske vlade u Istanbulu.
Odluka vlade u Ankari, koja je vodila oslobodilački rat protiv saveznika nakon Prvog svjetskog rata, imala je goleme posljedice, počevši od političkog sloma Osmanskog Carstva, preko proglašenja Ankare novim glavnim gradom, umjesto Istanbula, i transformacije Ataturkovih snaga u jezgro turskih oružanih snaga, sve do ukidanja većine onoga što se odnosi na historiju osmanske Turske, odnosno njenog društvenog, kulturnog i vjerskog naslijeđa.
Punih stotinu godina kasnije, čini se da se politički, društveni i kulturni krajolik koji je Ataturk stvorio u oslobodilačkom ratu mijenja u potpuno suprotnom smjeru.
Tokom posljednja dva desetljeća, općenito se smatra da je vlada Pravde i razvoja uspjela napraviti veliku promjenu na javnoj sceni, na svim razinama, pod sloganom "Nova Turska".
U povodu 99. Dana Republike, koji se obilježava 29. oktobra, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, tokom svoje posjete Ataturkovoj grobnici, upisao je u knjigu posjetitelja da "demokratske i razvojne revolucije, koje su postigle vlade Pravde i razvoja tokom posljednjih dvadeset godina, nisu se zadovoljile samo time da uklone prepreke pred voljom naroda, nego su uklonile i debele zidove koji su bili podignuti između naroda i Republike".
Historijske okolnosti pogodne za ukidanje Osmanskog Carstva
Mustafa Kemal osnovao je Veliku narodnu skupštinu u Ankari 23. aprila 1920. godine, a nakon toga vodio je ratove protiv Osmanskog Carstva sa sjedištem u Istanbulu pod vodstvom sultana Mehmeda VI, usred rata za nezavisnost od savezničkih snaga koje su okupirale razne dijelove zemlje, uključujući Istanbul.
Snage Velike narodne skupštine uspjele su doći do Bosfora, i to se smatralo prvim korakom u njenom ratu za oslobađanje Turske od saveznika, uz stalnu prisutnost osmanske vlade.
Saveznici su pozvali vlade Istanbula (Astane) i Ankare da prisustvuju Konferenciji u Lausanni.
Kao rezultat insistiranja Mustafe Kemala da političko predstavljanje na konferenciji bude ograničeno na vladu u Ankari, Velika narodna skupština Turske objavila je 1. novembra 1922. da vlada u Astani više nije pravni predstavnik, te da Istanbul nije glavni grad nacije nakon što su ga okupirali saveznici i da će sultanat biti ukinut.
Dana 11. istoga mjeseca konferencija u Lausanni priznala je suverenitet Velike narodne skupštine.
Obnova islamskog identiteta države
Novinar i istraživač turske historije Amir Suleiman smatra da je turska Stranka pravde i razvoja od prvog dana dolaska na vlast 2002. preuzela na sebe provođenje nekoliko dalekosežnih reformi u nekoliko domena, a ponajprije se to odnosi na reforme u oblasti ekonomije, ukidanje vojnog tutorstva nad politikom države i utjecaja i intervencije vojnih generala u političkom životu, te obnovu islamskog kulturnog identiteta države nakon što se od njega odvojila i okrenula se prema sekularnoj zapadnoj kulturi od prve godine uspostave Republike.
Ovaj turski istraživač dodaje, u intervjuu za Al Jazeera Net, da usprkos stranačkom poštovanju principa sekularne države i njenoj želji da se predstavi kao konzervativna stranka u sekularnoj državi, "ono što je stranka provodila na terenu tokom cijele svoje vladavine pokazuje da je obnova konzervativnog islamskog identiteta turskog društva bila na čelu njihovih prioriteta".
Erdogan i njegova stranka vodili su žestoke političke bitke otkako su preuzeli vlast po pitanju hidžaba, dopuštajući ženama s hidžabom da steknu svoja prava na slobodu odijevanja i vršenje svojih uloga u društvu bez ograničenja.
Vidjeti ženu u hidžabu u svim državnim sektorima, uključujući vojsku, policiju i pravosuđe, postalo je uobičajena pojava nakon što je i sam razgovor o tome bio opasan, smatra ovaj turski istraživač.
Povratak vjerskih manifestacija države
Prema njegovim riječima, dok su mnoge vjerske manifestacije koje su bile popularne u doba Osmanskog Carstva nakon proglašenja Republike minimizirane ili potpuno nestale, one su se sada ponovno počele širiti.
Kao primjer navodi škole za učenje Kur'ana koje su bile raširene po cijelom Osmanskom Carstvu i zvale su se Dari-kurra, koje su imale posebne ceremonije za učenike koji su završili hifz Kur'ana.
Dolaskom Republike gotovo sve to je ukinuto. No, odnedavno su se centri za učenje Kur'ana jako proširili, a ceremonije stjecanja diploma postale su uobičajene u Turskoj te im ponekad prisustvuju i neki političari i dužnosnici.
Predsjednik Republike je u maju 2021. godine sudjelovao na svečanoj dodjeli diploma za 163 učenika koji su naučili Kur'an napamet, a ceremonija je održana u velikoj džamiji Aja Sofija nakon što je ponovno otvorena za namaz, čije otvaranje konzervativno tursko društvo doživljava kao mehlem na duboku ranu koja ne zacjeljuje od 1934. godine kada je džamija pretvorena u muzej.
Na razini obrazovanja, Stranka pravde i razvoja ponovno je uključila arapski jezik u nastavne planove i programe, u pokušaju da učvrsti odnos mlađih generacija s tursko-islamskom kulturom, nakon "lingvističkog udara" u kojem je zamjena arapskih slova latiničnim označila raskid između Turaka i osmanskog naslijeđa.
Među manifestacijama koje je postalo uobičajeno vidjeti u eri AKP-a jeste prisutnost šefa Diyaneta pored Erdogana na mnogim nacionalnim svečanostima i otvaranjima mega projekata, što podsjeća na položaj šejhul-islama kod Osmanlija. S tim u vezi, najsvježiji je primjer učešće predsjednika Diyaneta, Alija Erbaša, na ceremoniji otvaranja turske tvornice automobila TOG, prilikom koje je Erbaš proučio dovu, a događaju su prisustvovali Erdogan i drugi državni dužnosnici, uključujući i načelnika Glavnog štaba kopnene vojske.
Politički prekid i kulturni kontinuitet
Promjene koje su se dogodile u vjerskom i kulturnom identitetu, kao i društvene transformacije kojima je Turska svjedočila tokom ere Stranke pravde i razvoja, ne znače nužno oživljavanje osmanske države, već znače uklanjanje prepreka naslijeđu koje nije prekinuto, prema profesoru Ramadanu Yildirimu, glavnom i odgovornom urednik časopisa Turkish Vision, koji izdaje Centar za studije SITA.
Yildirim, koji je i profesor na Teološkom fakultetu Univerziteta u Istanbulu, u razgovoru za Al Jazeera Net, pravi razliku između političkog naslijeđa Osmanskog Carstva s jedne strane i vjerskog i kulturnog naslijeđa s druge strane, ističući kako je prvi transcendiran prošlošću, dok je drugi još uvijek živ u gradovima Anadolije i u drugim gradovima.
Smatra da su "kulturna i vjerska baština među osnovnim obilježjima čovjeka i društva i dok god ljudi i društvo žive, to će naslijeđe trajati i nemoguće je riješiti ga se".
Uz izuzetak političke moći osmanske države, sve institucije osmanske države nastavile su postojati u republikanskom razdoblju, navodeći kao primjer da su institucije kao što su vojska, vatrogasci, policija i pošta starije od Republike, i dodaje: "Za Istanbulski univerzitet, čiji sam djelatnik, piše da je osnovan 1453. godine, a Teološki fakultet, na kojem predajem, osnovan je 1900. godine."
Dok su postojali "veliki problemi u odnosima između vjere i države, društva i države kao rezultat pogrešnih politika", profesor Ramadan Yildirim napominje da su "kao rezultat postepenih političkih promjena od 1950. godine, u nekim područjima postignuti pozitivni pomaci".
(Izvor: aljazeera.net)
Autor: Ibrahim el-Albi
Preveo i prilagodio: Abdullah Nasup