U savremenim rječnicima riječ dīn ima dva značenja: prvo, označava ukupnost islamske religije i cjelokupnog uređenja načina života muslimana; drugo, označava vjeru, vjerozakon. U arapskom jeziku riječ dīn ima više značenja zavisno od konteksta u kojem je upotrijebljena, tako da je veoma teško pronaći adekvatnu riječ koja će u prijevodu preslikati sva njena značenja.
Jezičko značenje
Osnovni oblik riječi dīn dolazi od glagola dāne-jedīnu i njegova značenja mogu se podijeliti u tri grupe.
Prva: U ovom slučaju glagol ima jedno (ili više) od sljedećih značenja: vlast, nadmoć, uprava, obračun i nadoknada. U ovom slučaju radnja glagol prenosi se na objekat direktno bez harfa, kao u primjeru dānehū, koji nalazimo u nekim kur'ansko-hadiskim tekstovima, od kojih su:
• Hadis Šeddada b. Evsa, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pametan je onaj ko pokori (dāne) svoju dušu, i ko radi za život poslije smrti." (Ahmed, Tirmizi, Hakim i dr. Hadis je daif.) U ovom hadisu izraz dāne znači: ko pokori i savlada svoju dušu ili ko obračunava svoju dušu. (Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis)
• Riječi Allaha Uzvišenog: "Vladar Dana dīna" (El-Fatiha, 3), tj. Vladar Dana obračuna i nadoknade.
Druga: U ovom slučaju glagol ima jedno od sljedećih značenja: pokornost, podređenost, poniznost, obožavanje (ibadet), i glagolska radnja prenosi se na objekat indirektno preko harfa lam ([ل]{dir="rtl"}), kao u primjeru dāne lehū. Primjer za ovo značenje nalazimo u nekim kur'ansko-hadiskim tekstovima, od kojih je hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ja od Kurešija tražim jednu riječ kojom će im se Arapi povinovati (tedīnu lehum)..." (Ahmed, Tirmizi. Hadis je hasen.) Dakle, riječ koja će dovesti do toga da se Kurejšijama pokore i povinuju sva ostala arapska plemena. (Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis)
Treća: U ovom slučaju glagol ima jedno od sljedećih značenja: tu stvar je uzeo kao svoj put, pravac, vjerovanje, način života, i glagolska radnja prenosi se na objekat indirektno preko harfa bā, kao u primjeru dāne bihī.
Iz ovoga vidimo da riječ dīn obuhvata nekoliko aspekata koji se nalaze u jednoj religiji i koji grade tu vezu koju nalazimo u svakoj religiji. Dīn objedinjuje tri stvari: nekoga ili nešto kome se pokorava, onoga ko je pokoren i usmjeren, s kim prva strana upravlja, i ponašanje preko kojeg se ispunjava ta pokornost. U ovom kontekstu sva značenja riječi dīn odnose se na obavezivanje pokornošću: prvo značenje odnosi se na obavezivanje druge strane na pokornost, drugo je obavezivanje sebe na pokornost, dok se treće značenje odnosi na definisanje oblika te obavezne pokornosti.
Sve to ukazuje da je riječ dīn u osnovi arapska i da nije preuzeta iz drugog jezika. (Abdullah Draz, Ed-Din; Abdullah Semek, Medhalun ila dirasetil-edjan)
Terminološko značenje riječi dīn
Riječ dīn prevodi se kao religija ili vjera. U arapskom jeziku ova riječ ima više značenja zavisno od konteksta u kojem je upotrijebljena, ali terminološka definicija obuhvata sva jezička značenja ove riječi.
Prije nego što navedem terminološku definiciju riječi dīn, moramo da imamo na umu nekoliko stvari:
Prvo: Kur'an definiše božanstvo (ilāh) kao sve ono čemu je upućen ibadet, to je božanstvo za onoga ko mu čini ibadet. Sam ibadet kao pojam obuhvata više od same prakse: obuhvata određeno ubjeđenje, određeno vezivanje srca za nekog i određenu praksu. Ako uzmemo u obzir da je osjećaj apsolutne pokornosti nekome ili nečemu ibadet, onda znamo da božanstvo ne mora biti nešto vidjivo ili opipljivo, nego može biti idejno i duhovno, poput prohtjeva duše. Zbog toga Allah kaže da su nekim ljudima njihovi prohtjevi božanstvo: "Zar nisi vidio onoga ko je svoje prohtjeve svojim božanstvom učinio?" (El-Furkan, 43).
Drugo: U Kur'anu nalazimo da se i druge vjere mimo islama nazivaju dīnom, zbog toga naša definicija mora obuhvatiti i druge vjere. Allah naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mušricima Meke kaže: "... vama -- vaša vjera (din), a meni -- moja vjera (din)!" (El-Kafirun, 6), nazivajući njihovu vjeru -- dinom.
Treće: Da bi nešto bilo božanstvo, ne mora biti spoj savršenih osobina, čak, većina pagana svoja božanstva smatra manjkavim i da imaju loše osobine, kao Grci i Rimljani. Shodno tome, i čovjek može biti pretvoren u božanstvo ako mu se uputi ibadet. Uzvišeni kaže: "Oni, pored Allaha, za božanstva smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine -- nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju." (Et-Tevba, 31)
Četvrto: Da bi nešto bilo božanstvo, ne mora biti sjedinjenje apsolutne vlasti i kontrole. Mnogi pagani vjeruju u lična ili narodna božanstva, koja, po njima, čuvaju i brinu se samo o njima, ili koja imaju vlast samo u jednoj stvari. Idoli mušrika Meke su njihova božanstva, iako nisu vjerovali da su svemoćni, oni su u svojoj telbiji govorili na hadžu: "Allahu, odazivamo Ti se odazivamo, odazivamo Ti se jer Ti sudruga nemaš, osim sudruga kojeg imaš, a posjeduješ njega i ono što on ima" (Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma). Tj. ti partneri koje pripisuju Allahu su u Njegovoj vlasti i kontroli. Uprkos tome, vjeruju da ta božanstva imaju određenu ograničenu moć i mogu im pomoći po tom pitanju.
Peto: Suština ibadeta je veličanje božanstva, iz čega proizlazi apsolutna podređenost božanstvu. Nijedan idol koji je pretvoren u božanstvo ne biva obožavan zbog svoje materije, nego zbog pripisane veličine koja se krije iza te materije, to je ono zbog čega mu se upućuje ibadet. (Abdullah Draz, Ed-Din)
Imajući na umu sve prethodno navedeno, sljedeća definicija najbliže određuje riječ dīn, prema mom viđenju: "Dīn je ubjeđenje u neko božanstvo i ponašanje shodno tom vjerovanju."
Božanstvo, kao što je već pojašnjeno, podrazumijeva veličanje i podređenost, i time su zadovoljena prva dva značenja riječi dīn, dok "ponašanje shodno tom vjerovanju" zadovoljava treće značenje, i predstavlja pravac i način života koji je rezultat tog ubjeđenja.
Ova definicija obuhvata religije koje se temelje na principu vjerovanja u Boga, kao i religije čiji se principi ne temelje na tome, poput budizma i sličnih religija, jer je božanstvo sve ono čemu čovjek iskazuje apsolutnu pokornost. Isto tako, ova definicija obuhvata sve religije bez obzira na to da li ih smatrali ispravnim ili lažnim, bez obzira na njihovo porijeklo, kao i bez obzira na broj božanstava.
Božanstvo je i ideja koju čovjek smatra apsolutno mjerodavnom u usmjeravanju svakodnevnog života i s te strane savremene ideologije, poput humanizma, demokratije, socijalizma i komunizma, pa čak i ateizam, mogu se nazvati dīnom, upravo kao i hedonizam koji je spomenut u ajetu, što znači da to ne mora biti smislen sistem, nego usmjerenje i shvatanje života u čijim se okvirima osoba kreće i koji smatra mjerodavnim.
Istinski dīn
Kako razlikovati riječ dīn koja ukazuje na jedinu ispravnu vjeru islam od svih ostalih značenja? Kada se u arapskom jeziku uz imenicu upotrijebi određeni član "el", u ovom slučaju to je riječ ed- dīn, tada se ukazuje na termin kojem je Kur'an dao posebno značenje, to je posebna religija, jedina prava religija, to je islam. Kur'an je riječ ed-dīn izjednačio sa islamom: "Allahu je prava vjera (ed-dīn) jedino -- islam..." (Alu Imran, 19) Dakle, istinski dīn je islam, religija je islam. (Abdullah Semek, Medhalun ila dirasetil-edjan)
(Dodatni izvori: Mahmud Kadeh, Ilmul-Edjan; Muhammed Džafer, El-Insan vel-Edjan; Religion in Brill's Encyclopaedia of the Qur\'ān)