Svakim danom tehnologija se sve više razvija, čovjek dolazi do novih naučnih saznanja i tehnoloških dostignuća, posebno u informatičkom sektoru, razvijaju se nove aplikacije i pojavljuju nove društvene mreže.
U početku su društvene mreže služile prvenstveno kao nezaobilazan kanal komunikacije i povezivanja ljudi, razmjene informacija, ostvarivanja novih i uspostavljanja starih veza među ljudima.
Međutim, danas je uticaj društvenih mreža znatno prevazišao svoje početne odrednice, tako da je skoro nemoguće u našem društvu pronaći osobu da nije, na bilo koji način, aktivna na društvenim mrežama.
Ovdje ne želimo da govorimo o namjenama pojedinih društvenih mreža i načinu njihovog korištenja, već želimo da govorimo o tome kako se mi na društvenim mrežama ponašamo i kakvu kulturu i bonton pokazujemo.
Neosporna je činjenica da su društvene mreže, posebno one čija je upotreba otvorena i neograničena za pojedince, postale mjesto gdje je svakom pojedincu data prilika da iskaže svoje mišljenje o bilo kojoj temi. Jednostavno rečeno, nema granica komuniciranja. Jedina barijera ovakvom ponašanju jeste lična svijest i savjest.
Naše ponašanje na društvenim mrežama odraz je svrhe i cilja našeg virtuelnog prisustva na tim mrežama. U našem stvarnom životu, gdje se susrećemo i komuniciramo s ljudima, naša djela, riječi i gestikulacije pokazatelj su onoga što se nalazi u našim srcima. Tako na jedan jednostavan način možemo na osnovu nečijeg ponašanja da uspostavimo dijagnozu te ličnosti. Možemo da vidimo da li je ta osoba simpatična, da li je kulturna, vulgarna ili nezainteresirana za bilo koji vid komunikacije, da li je zanimljiva, da li ima visoke ambicije, da li je interesuju tuđi životi i dešavanja, ili je fokusirana na sebe i sopstvene životne situacije. Priroda čovjeka upravo je takva da na osnovu ponašanja i govora uspostavlja i gradi percepciju o drugoj osobi.
Nimalo drugačije nije ni na društvenim mrežama. Na sličan način, a shodno onome kako se svaka osoba predstavlja na društvenim mrežama, mi stvaramo percepciju o njoj. Da li je i koliko je moguće preko društvenih mreža analizirati ponašanje i karakter osobe, to je posebna tema. Međutim, ono što je sigurno jeste da svaki pojedinac svojim djelima na internetu pokazuje i prezentira dio sebe i svog karaktera. Možda bi se čak moglo reći da su nam društvene mreže dale vjetar u leđa kada je u pitanju iznošenje mišljenja, i ne samo da kažemo šta mislimo, već da to svoje mišljenje nadopunimo određenim negativnim i agresivnim emocijama.
Daleko od islamskih normi
Nažalost, svjedoci smo beskonačnih rasprava, prepirki, koje ponekad izlaze iz okvira islamskog ponašanja, i koje zbog vulgarnosti nemaju ništa sa islamom. Zamislimo iste aktere tih virtuelnih prepucavanja kako zajedno sjede na jednom mjestu, u određenom prostoru, njih tridesetak, četrdeset, pa i više, i kako svi iznose svoje mišljenje, svako govori bez reda, pravila i kulture. Svako svakome odgovara i upire u druge prstom. Podiže se glas, krv vrije, a jezik ne miruje. A, svi se pravdaju time kako oni imaju nešto da kažu. Sigurno smo svi složni da ovakvo ponašanje nije po pravilima i normama islama, da je daleko od kur'anskog principa "a ljudima lijepe riječi govorite" (El-Bekara, 93), i da je daleko od načina na koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razgovarao sa svojim ashabima, i kako su ashabi razgovarali jedni s drugima. Pa, zašto bismo onda na društvenim mrežama odobravali takvo ili čak gore ponašanje!? Moramo biti svjesni činjenice da smo obavezni da svoj govor i djela, prije nego što išta uradimo ili kažemo, provučemo kroz filter/mjeru Kur'ana i sunneta, i da dobro analiziramo da li je Allah zadovoljan tim našim postupkom. Samo na ovakav način, pored grijeha, sačuvat ćemo sebe raznovrsnih neugodnosti.
Osnovna pravila ponašanja na društvenim mrežama
Ova je tema veoma opširna i zahtjevna, i za njenu detaljnu analizu i razradu potrebno je nekoliko seminara. Međutim, ovdje želimo da se ograničimo na osnovna pravila ponašanja, korištenja i upotrebe različitih društvenih mreža, a sve s ciljem da popravimo naše stanje i da se sačuvamo grijeha i nepokornosti Allahu.
Polazna tačka na društvenim mrežama, prije nego što bilo šta napišemo, podijelimo ili komentarišemo, jeste da sami sebi postavimo pitanje: "Šta ja želim sa svojim postom ili komentarom?" Razlog za pisanje nekog posta ili komentara može u našim očima i po našim mjerama biti opravdan, međutim, kako bismo znali da li je i islamski opravdan, treba da postavimo i drugo pitanje a ono glasi: "Da li je moj Gospodar time zadovoljan?"
Odgovor na ovo pitanje dat će nam smjernice da li nešto objaviti i komentarisati ili ne.
Ukoliko se pak odlučimo da nešto napišemo, ili nečiji post ili komentar prokomentarišemo, onda je neophodno da se pridržavamo narednih pravila.
• Lijepa namjera. Neophodno je imati lijepu namjeru prilikom svakog djela, pa i prilikom korištenja društvenih mreža, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Djela se cijene prema namjerama..." (Buhari i Muslim)
Shodno tome, lijepu namjeru nema onaj ko omalovažava i ponižava svog sagovornika, njegovo mišljenje ili neki segment njegovog privatnog ili javnog života.
• Korištenje društvenih mreža ne treba da nas odvrati ili udalji od važnijih i prioritetnijih stvari u našem životu. Teško je i zamisliti da nam društvene mreže, pored mnogobrojnih obaveza koje imamo u stvarnom svijetu, budu u vrhu liste naših prioriteta. Pravilo je da bi odnos prema društvenim mrežama trebao da bude takav da ih koristimo onda kada obavimo sve naše stvarne potrebe i da društvenim mrežama dajemo samo onoliko vremena koliko je stvarno potrebno. Koliko je samo osoba koje svakodnevno satima i satima sjede i gledaju u ekran, analizirajući šta drugi rade, pri tome zaboravljajući sami sebe i šta bi mogli postići da to vrijeme ulože u svrsishodnije stvari poput razgovora i provođenja vremena sa porodicom, čitanja, slušanja predavanja, učenja Kur'ana napamet itd.
• Provjeravanje informacija i neprihvatanje svake informacije zdravo za gotovo. Uzvišeni kaže: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete." (El-Hudžurat, 6)
Ukoliko se ispostavi da je informacija netačna, onda nam nije dozvoljeno da je dijelimo i da na takav način učestvujemo u laži i obmani. Ovdje nećemo analizirati dijeljenje zabranjenih stvari jer bi propis toga svima trebao biti jasan.
• Ukoliko se informacija ispostavi tačnom i korisnom, neophodno je da sebi ponovo postavimo pitanje: "Šta želimo ovim postupkom?" Ukoliko je u tome dobro za nas i za druge, i ukoliko se nadamo da ćemo za taj postupak biti nagrađeni kod Allaha, onda u tome neće biti nikakve smetnje. Naprotiv, takav je postupak veoma pohvalan.
• Nije dozvoljeno ismijavanje i ruganje, niti nazivanje nekoga ružnim nadimcima. Musliman treba da se uzdigne iznad toga da nekoga ponižava, vrijeđa ili da se smatra boljim, pametnijim ili korisnijim od nekog drugog. Uzvišeni kaže: "O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima!" (El-Hudžurat, 11)
• Nije dozvoljeno sumnjičenje, uhođenje ili ogovaranje. Uzvišeni kaže: "O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!" (El-Hudžurat, 12) Jednostavno rečeno, sve što se smatra ružnim ponašanjem i zabranjenim postupcima u stvarnom životu, to se smatra ružnim i zabranjenim i na društvenim mrežama.
• Promicanje pozitivnih moralnih vrijednosti. U stvarnom životu pohvalno je da se ukrasimo lijepim moralnim osobinama, poput skromnosti, blagosti, milosti, mudrosti, saosjećanja. Shodno tome, ove osobine su pohvalne i na društvenim mrežama.
• Tumačenje napisanog na najbolji mogući način, daleko od bilo koje sumnje ili negativnosti, jer bi to u suprotnom bio uzrok za formiranje lošeg mišljenja o muslimanima, i širenja pesimizma i neosnovanih optužbi.
• Ukazivanje na eventualne greške treba da bude daleko od očiju javnosti. Autora, bilo da se radi o grešci u određenim vjerskim propisima, ili neprovjerenim informacijama, ukoliko ispunjavamo uslove da ga možemo posavjetovati, trebamo posavjetovati privatno. Najbolje je to učiniti lično, direktnim razgovorom, a ukoliko to nije moguće, onda telefonski. Neophodno je izbjegavati javno savjetovanje i ukazivanje na greške, jer takvi postupci bivaju protumačeni na pogrešan način i znaju dobiti negativne konotacije i ishod. Cilj savjetovanja treba da bude popravljanje, a ne sramoćenje.
• Izbjegavanje izraza koji mogu biti protumačeni na pogrešan način. Neophodno je da se trudimo da ono što pišemo bude jasno i precizno, to jest, da ne dajemo mogućnost bolesnim srcima da napisani tekst ili pojedine izraze tumače na njima svojstven način, koji se u konačnici može okarakterisati kao provokativan i uvredljiv.
• Zdrav dijalog, iskrena namjera i lijepa riječ. Ukoliko moramo nekome nešto napisati i prokomentarisati, i nismo u mogućnosti da dušu odvratimo od toga, onda to pisanje treba biti prožeto islamskim bontonom i normama. Neophodno je da u toj situaciji obratimo pažnju da naše pisanje bude iskreno i da Allah time bude zadovoljan. Zatim, važno je obratiti pažnju na konstrukciju riječi i rečenica, na odabir odgovarajućih izraza. Uzvišeni kaže: "Onda im barem koju lijepu riječ reci." (El-Isra, 28)
Realna slika društvenih mreža u mnogo čemu se razlikuje od one prvobitne, idealizirane. Moramo znati da društvene mreže nisu mjesto ubjeđivanja, nametanja mišljenja, niti je to mjesto gdje se neko treba primorati da promijeni svoje mišljenje ili stav. Društvene mreže trebali bismo iskoristiti u promicanju pozitivnih moralnih vrijednosti, u sticanju i širenju znanja, u svaki vid motiviranja ljudi da čine dobra djela. Međutim, danas nas u nekim situacijama društvene mreže znaju podsjetiti na arene gdje su gladijatori bili izloženi odmjeravanju snaga i sposobnosti, gdje je bilo dozvoljeno korištenje bilo kojeg sredstva, i gdje se nije ustručavalo od bilo kakvog poteza. Društvene mreže su nam svima jedan veliki ispit na kojem se ispituje naš ahlak, međusobno razumijevanje, uvažavanje, poštovanje, ljubav i iskrenost. Na koncu, na društvenim mrežama ispituje se naša vjera, tako da moramo biti svjesni da ćemo za svoja djela biti nagrađeni ili kažnjeni.