Menu

Uloga i značaj duhovnog odgoja

Pripremio dr. Hakija Kanurić
Tema AkidaČitanje 25 minuta

Stanje društva i kultura ponašanja odraz su stepena povezanosti pojedinca i zajednice sa svojim Gospodarom, Svevišnjim Allahom. Ništa ne može čovjeka odvratiti od lošeg odnosa prema drugom kao njegova svijest da ga Svevišnji Allah konstantno nadzire i prati. Srazmjerno stepenu svijesti o Svevišnjem Gospodaru, snazi ubjeđenja i iskrenosti u vjeri, čovjek biva dosljedan u svom vladanju, ustrajan i koristan u svom djelovanju. Ta svijest razvija se odgojem na temeljima imana.


Odgoj predstavlja društveni proces koji ima za cilj priviknuti i naučiti članove društvene zajednice određenom stepenu lijepog ponašanja i vladanja, kao i stjecanju određenih vještina i praktičnih iskustava u različitim disciplinama. (Ahmed Ferid, Et-Terbijjetu ala menhedži ehlis-sunneti vel-džema\'a, str. 19) To je proces koji permanentno traje tokom cjelokupnog čovjekovog života, štaviše može se reći da odgoj počinje i prije nego što čovjek dođe na ovaj svijet, i to odabirom bračnog druga i okruženja u kojem će se taj proces odvijati, baš kao što se o uzgoju žita treba brinuti još prije sjetve, odabirom i pripremom kvalitetnoga zemljišta. U tom procesu, pored kuće, učestvuju brojne institucije, kao što su vrtići, škole, mektebi, mediji, ulica, društvo i sl. Samo prisustvo čovjeka među drugim ljudima i kontakt s njima, svojevrsni je odgoj, jer u kontaktu s ljudima od nekih će naići na pohvalu i podršku, od drugih na kritiku i osudu, s nekima će voditi razgovor i razmijeniti mišljenje, s nekima će ulaziti u poslovne relacije itd., a sve to ostavit će trag na vladanje i ponašanje. To znači da nije moguće da se pojedinac ili institucija osamostali u odgoju, jer čovjek utječe na druge, a drugi utječu na njega, i sve s čime se čovjek susreće u nekoj mjeri utječe na njegovo ponašanje. Opća atmosfera koja vlada društvom poput je brze rijeke koja sve nosi. Kada se čovjek suprotstavi tom trendu, kao da pliva uzvodno, ulaže veliki trud kako bi napredovao, da bi ga onda brzak vratio na početak ili još dalje. Zbog toga, pored individualne odgovornosti, cjelokupna zajednica odgovorna je za odgoj svakog pojedinca unutar društva. Ukazujući na jednu veliku odliku ovog ummeta, Svevišnji Allah kaže: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete." (Alu Imran, 110) U ajetu se opisuje ovaj ummet kao aktivni faktor u odgoju, jer njegovi članovi podstiču na dobro, a odvraćaju od lošeg. Upravo to svojstvo istaknuto je u kontekstu govora o superiornosti ovog ummeta, što znači da ga je upravo to svojstvo učinilo boljim od svih. Kada odgajatelj djeluje u sredini koja ima negativan utjecaj, kao što je danas dominantno, i kada radeći na islamskom odgoju pliva uzvodno, dužan je posebnu pažnju posvetiti odgoju i uložiti veliki trud na tom polju da bi nadvladao tu negativnu struju. Isto tako, odgoj je neophodan svim ljudima bez obzira u kojoj životnoj dobi bili, jer čovjek je na ispitu sve dok je živ, šajtan ga nastoji zavesti, a duša ga navodi na zlo. Ne postoji stadij u životu čovjeka nakon kojeg bi mogao reći: "Odgoj mi više nije potreban, jer je moja ličnost sada potpuna." Potreba za smjernicama, podsjećanjem i duhovnim uzdizanjem konstantna je poput potrebe za zrakom koji udišemo.

Važnost odgoja

Svevišnji Allah poslao je vjerovjesnike i objavio knjige kako bi usmjerio čovjeka, očistio ga i pripremio za Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja, da bi ga pripremio za čast i užitak gledanja u Allahovo plemenito lice: "Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati." (El-Kijame, 23) Islamskim odgojem čovjek se uzdiže na ovaj visoki stepen, a bez odgoja pada u takve nizine gdje postaje džehennemsko gorivo: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti." (Et-Tahrim, 6) Bez islamskog odgoja, čovjek na ovom svijetu tumara izgubljen, a na budućem ga propast čeka: "Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj." (El-Isra, 97)

Odgoj, priprema i izgradnja čovjeka, veliko je pitanje o kojem treba govoriti i njime se najozbiljnije pozabaviti. Odgojiti i izgraditi čovjeka bitnije je od materijalnog napretka, izgradnje modernih gradova, infrastrukture, puteva, zgrada, tvornica i sl., iako se ne smije zanemariti bitnost svega toga, jer sve te stvari nemaju vrijednosti ako je čovjek izgubljen i upropašten. Kada se jedinke društva izgrade i kvalitetno pripreme, u stanju su poduzeti ispravne korake ka uspjehu i prosperitetu. Kvalitetno pripremiti i odgojiti čovjeka preduvjet je ostvarenja svih drugih ciljeva. Izlaz iz svih kriza s kojima se suočavamo nalazi se u odgoju, obrazovanju i pripremi kvalitetnih jedinki društva koje će biti u stanju suočiti se sa svakim izazovom. Uzmimo za primjer zaostalost ummeta danas na polju ekonomije. Najbitniji korak u prevazilaženju tog stanja jeste izgraditi čestitog i educiranog čovjeka, jer takav je sposoban otkriti tajne uspjeha na tom polju i dostići najviši stepen razvoja. Međutim, sve znanje koje čovjek stekne edukacijom i školovanjem bez duhovnog odgoja bit će usmjereno protiv društva, a ne u njegovu korist. Znanje bez etike i morala pomoći će samo zulum i nepravdu. Parametar kvalitete pojedinca u prvom je redu njegov odgoj i duhovnost. Bilo kakva suštinska promjena u ljudskim zajednicama i društvima i popravljanje stanja nabolje nezamisliva je bez ozbiljnog odgoja. Stanje društva može se promijeniti nabolje samo kroz promjenu stanja jedinki tog društva, a to se postiže upravo odgojem.

Odgoj je kur'anski metod

Prvu generaciju ovog ummeta odgajali su kur'anski ajeti, koji su objavljivani Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ti ajeti objavljivani su kroz period od dvadeset tri godine u različitim prigodama, a sa sobom su nosili smjernice i putokaze. Tako, naprimjer, nakon Bitke na Uhudu Svevišnji Allah objavio je ajete sure Alu Imran u kojima odgaja ashabe, a time i ovaj ummet, i uči ih uzrocima poraza koje su dužni spriječiti, uči ih koje su posljedice zapostavljanja Poslanikove naredbe i šta su bili dužni učiniti, šta je to požrtvovanost i ko su pravi vjernici. U Bitki na hendeku, kada su licemjeri pleli svoje spletke, objavljeni su ajeti koji su podigli zastor s njih i otkrili njihovu prljavu ulogu. Kada su neki vjernici ostavili Poslanika dok je držao hutbu, zbog karavane koja je pristigla, objavljeni su ajeti koji ih kritikuju, usmjeravaju i odgajaju: "Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili veselje ugledaju, pohrle mu i tebe ostave sama da stojiš. Reci: 'Ono što je u Allaha bolje je i od veselja i od trgovine.' -- A Allah najbolju opskrbu daje." (El-Džumua, 11) Štaviše, i samom Allahovom Poslaniku, iako je poslanik, usmjereni su ajeti koji su ga odgajali. Kada se namrštio u lice Ibnu Ummu Mektuma, radijallahu anhu, objavljeni su ajeti koji su ga kritikovali, naučili i podsjetili. Kada se u njegovoj duši našao nelagodan osjećaj spram Zejda b. Harise i njegove ženidbe, Allah je objavio: "U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš." (El-Ahzab, 37) Aiša, radijallahu anha, o tome je rekla: "Da je Muhammed htio da nešto prikrije od Kur'ana, prikrio bi ovaj ajet." (Muslim, br. 177) To su samo neki primjeri brojnih ajeta koji ukazuju na to da je odgoj kur'anski metod i da su prve generacije iskrenih vjernika odgojene upravo Kur'anom. (Muhammed Salih el-Munedždžid, Hadžetuna ilet-terbijjetil-islamijje)

Odgoj je zadaća Allahovih poslanika

Primarna uloga svih poslanika jeste da ljudima kazuju Allahove ajete, da ih poučavaju i podsjećaju, da čiste njihove duše i duhovno ih uzdižu. Upravo to bila je molitva oca poslanika, Ibrahima, alejhis-selam, koji je za svoje potomstvo dovu upućivao riječima: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!" (El-Bekara, 129) Svevišnji Allah uslišao je ovu dovu i to potvrdio riječima: "Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči." (El-Bekara, 151) Također je rekao: "Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." (Alu Imran, 164)

Poslanici su odgajali i podučavali svoje narode a uz to su posebno pripremali i odgajali jednu skupinu njima posebno bliskih, kako bi im pomogli u poslaničkoj misiji i nastavili je nakon njih. Musa, alejhis-selam, odabrao je sedamdeset ljudi iz svog naroda. Isa, alejhis-selam, imao je svoje havarijjune (učenike). Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je okružen muhadžirima i ensarijama, a najbliskiji mu je bio Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji je i preuzeo brigu o ummetu nakon njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio je svaku situaciju u kojoj bi se našao da odgaja i usmjerava svoje drugove ma koliko situacija bila teška i kritična. Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim vjernim drugom Ebu Bekrom, radijallahu anhu, bio skriven u pećini, idolopoklonici koji tragaju za njima, željni njihove krvi, zaustavljaju se na samom ulazu pećine. Ebu Bekr sav uznemiren govori: "Kada bi neko od njih samo pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas!" U takvoj situaciji Poslanik ga podučava osloncu na Allaha i podsjeća ga na Allahovu moć, te da onaj uz koga je Allah nikad neće biti izgubljen i govori mu: "Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tevba, 40). (Muhammed Salih el-Munedždžid, Hadžetuna ilet-terbijjetil-islamijje)

Odgoj u vremenu ashaba

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgojio je generaciju ashaba na najuzvišenijim moralnim osobinama, i postali su prvaci najboljeg ummeta, najčišćih srca, najuzvišenijih duša. Islamsku misiju prenijeli su u daleke krajeve svijeta, jer su nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastavili živjeti za vjeru.

Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su svjesni vrijednosti kvalitetnih, odgojenih ljudi, a to nam slikovito pokazuje predanje od Omera, radijallahu anhu, u kojem se navodi kako je jednom prilikom rekao svojim drugovima: "Poželite nešto!" Neki od njih kazaše: "Volio bih kada bi ova kuća bila puna zlata, da ga trošim na Allahovom putu i dajem u sadaku!" Drugi kaza: "Ja bih volio da je prepuna dragulja i bisera, pa da ih trošim na Allahovom putu i dajem milostinju." Omer ponovo kaza: "Poželite nešto!", a prisutni rekoše: "Ne znamo šta bismo poželjeli." Potom Omer reče: "Ja bih volio da je ova kuća puna ljudi kao što su Ebu Ubejda b. Džerrah, Muaz b. Džebel, Salim, štićenik Ebu Huzejfe, i Huzejfa b. Jeman." (Hakim en-Nejsaburi, El-Mustedrek alas-sahihajni, br. 5005. Zehebi o ovom predanju kaže da ispunjava uvjete Buharije i Muslima.) Omer, radijallahu anhu, poznat po svojoj dalekovidnosti i pronicljivosti, znao je da su povjerljivi, sposobni i vjerski odgojeni ljudi najveće bogatstvo i najvrednije blago.

Ovaj ummet u potrebi je za velikanima, koji su učeni u vjeri, široke naobrazbe, svjesni okolnosti u kojima žive, shvataju stvarnost ummeta, okićeni su strpljenjem, predanošću i pokornošću Allahu, ustrajni na principima islama, požrtvovani na tom putu, posjeduju sposobnost organiziranja i planiranja, u stanju su prepoznati snage i potencijale i dijagnosticirati bolesti i slabosti, poznaju prirode ljudi i način kako im prići. Takvi pojedinci neće se tek tako pojaviti, oni se odgojem grade.

Samokontrola i vladanje strastima

Islamski odgoj obuzdava porive i strasti i drži ih u granicama halala, u granicama koje priliče čovjeku, njegovom dostojanstvu i položaju kojim ga je Allah počastio. Svaki čovjek u sebi ima prohtjeve i strasti, međutim islamski odgoj čini da se ti prohtjevi upražnjavaju na dozvoljen način u skladu sa čovjekovim dostojanstvom. Nije poznato u historiji čovječanstva da se nemoral toliko raširio kao što je slučaj u našem vremenu, kao i načini i metode zavođenja i navođenja na grijeh, koji nikad ranije nisu bili toliko perfidni, brojni i sveprisutni. Permanentno se izmišljaju nove metode i načini kojima se bude strasti. U tu svrhu koriste se filmovi, serije, časopisi, moda i način odijevanja, tu su i alkohol, droga i muzika, a sve to s ciljem da se čednost uništi kako bi se u dušama probudili životinjski nagoni. Ko će se u ovakvoj situaciji sačuvati grijeha? Ko će uspjeti izgraditi barijeru i zaštititi se od svih tih nasrtaja kojima je izložen svakodnevno poput bujice nakon obilne kiše? Samo onaj koga Allah sačuva, a put koji tome vodi jeste imanski odgoj. Onaj ko uči Allahovu Knjigu, kome je Jusuf, alejhis-selam, uzor, ko se za poslanicima i čestitima povodi, onaj ko zna za predaju o sedmerici koje će Allah staviti u Svoj hlad na Sudnjem danu kada drugog hlada neće biti. Onaj ko nema takvog odgoja bez sumnje će pasti na ovom testu. Živimo u vremenu kada je nemoral toliko rasprostranjen i dostupan, kuca na naša vrata i dolazi iako za njim ne tragamo, strasti se neprekidno nastoje probuditi i uzburkati, a obuzdati ih može samo kvalitetan imanski odgoj.

Jedinstvo ummeta

Kohezija islamskog društva, red i mir u našim redovima ostvarivi su samo odgojem. Društvo je satkano od jedinki koje su međusobno veoma različite, a svaki čovjek unikatan je i jedinstven, sa sebi svojstvenim manirima, različit od ostalih ljudi. Šta je to što ih može sjediniti i obuzdati naboj u njihovim dušama koji vodi raskolu i netrpeljivosti? Samo islamski odgoj u stanju je od njih učiniti jedno tijelo. Nebrojeni problemi unutar naših zajednica, džemata i udruženja gotovo redovno su rezultat neodgoja pojedinaca, što je pokazatelj značaja i bitnosti imanskog odgoja i naše potrebe za njim. Duhovni odgoj i čvrsta veza sa Allahom nesumnjivo idu u prilog jedinstvu i slozi. Imanski odgoj ostvaruje jedinstvo polazne tačke svih vjernika, a to je ljubav prema poslanici, želja za njenom afirmacijom i primjenom nauštrb ličnih želja i ciljeva koji se obično razlikuju od čovjeka do čovjeka. Vjernici su jedni uz druge poput vode koja silazi s neba i stapa se vodom u rijeci. Od Allahovih poslanika nevjernici su zahtijevali da udalje siromašne vjernike, jer im je biti uz njih poniženje, međutim, poslanici su to jasno odbijali i govorili: "I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite?" (Hud, 29--30). (Husejn Ma'n Kudeh, Nezeratun fil-i'dadir-ruhi, str. 54--70)

Plodovi islamskog odgoja ubiru se na ovom i budućem svijetu

Svevišnji Allah zaklinje se čim želi od Svojih stvorenja, dok se mi ljudi smijemo zaklinjati samo Allahom, Njegovim lijepim imenima i svojstvima. Kada se Svevišnji Allah nečim zakune, to ukazuje na značaj i bitnost onog čime se zakleo i naravno onog na što se zakleo. Samo na jednom mjestu u časnom Kur'anu Svevišnji Allah zaklinje se sa jedanaest uzastopnih zakletvi. Radi se o suri Eš-Šems gdje se naš Stvoritelj zaklinje Suncem, njegovim svjetlom, Mjesecom, danom, noći, nebom, Onim Ko je to nebo sazdao, Zemljom, Onim Ko ju je ravnom učinio, zatim se zaklinje dušom i Onim Ko je tu dušu stvorio, da bi nakon svih tih zakletvi o ljudskoj duši kazao: "Uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!" (Eš-Šems, 9)

Kao što je materijalni dio čovjeka, njegovo tijelo, neophodno svakodnevno čistiti, otklanjati sve neugodnosti koje se na njemu nađu, isto tako neophodno je i onaj primarni dio čovjeka -- njegovu dušu, redovno čistiti i o njoj brinuti. Razlika je samo u tome što je tijelo materijalno, i nečisti na njemu su materijalne, pa su kao takve dokučive našim čulima, dok duša nije materijalna, osnovu od koje je stvorena samo Allah zna, a zbog njene bitnosti i značaja Allah je pripisuje Sebi i naziva je Svojim dahom. Kao što je duša Božiji dar isto tako i njeno čišćenje je Božiji dar i Božija milost. Uzvišeni kaže: "A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna." (En-Nur, 21) Čistoća duše i imanski odgoj temeljni je preduvjet ahiretskog uspjeha, međutim značaj imanskog odgoja ne ogleda se samo u eshatološkom uspjehu, naprotiv on daje svoje plodove i na ovom svijetu.

Obilježja imanski odgojenog čovjeka

Nužan preduvjet društvenog progresa jeste odgoj na individualnom nivou. Zajednica se neće popraviti sve dok se ne poprave njene jedinke. Svevišnji Allah kaže: "Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni." (Er-Ra'd, 11) Odgojen čovjek svoje sposobnosti stavit će u službu vjeri i ummetu. Rezultat odgoja je čestit, sposoban i vrijedan čovjek koji predstavlja zdravu jedinku društva, konstruktivan je i koristan gdje god se nađe, zna svog Gospodara, Njegova svojstva i atribute, zna svoju vjeru. Na njemu su znakovi skrušenosti i bogobojaznosti, međutim njegova smirenost i odmjerenost ne čine ga slabim, ponizan je samo Allahu. Nije umišljen, ne oholi se i ne uzdiže nad drugima, jer čita Allahov govor: "I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." (Lukman, 18) Ne žudi za onim što posjeduju drugi: "I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna." (Taha, 131) Odgoj ga je pročistio tako da vlada svojim strastima: "I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!" (Nur, 33) Podstiče na dobro, a od lošeg odvraća, čini dobro svima, pravedan je, odmjeren u svom ponašanju, razmišljanju i emocijama, razum mu ne dozvoljava da nekontrolirano reagira, živi u svojoj stvarnosti, ne pliva u oblacima snova, uravnotežen je u svom odnosu prema dunjaluku i ahiretu: "I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu" (El-Kasas, 77). Strpljivo podnosi iskušenja. Praktičan je, aktivan u svom okruženju, pragmatičan i konstruktivan, stremi ka svom cilju, svjestan svoje odgovornosti. Ne krši sklopljene ugovore: "O vjernici, ispunjavajte ugovore!" (El-Maida, 1). Pravedan je čak i prema onom koga mrzi: "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti" (El-Maida, 8). Milostiv je i plemenit čak i kada je i sam u potrebi, pa i prema onima od kojih se ne nada da će bilo kakvu koristi imati: "I hranu su davali -- mada su je i sami željeli -- siromahu i siročetu i sužnju" (Ed-Dehr, 8). Lijepo postupa prema svojim roditeljima, jer čita Allahov govor: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' -- i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim" (El-Isra, 23). Lijepo se odnosi prema svojoj supruzi: "S njima lijepo živite! A ako ih budete prezirali, moguće je da je baš u onome što prezirete Allah veliko dobro dao" (En-Nisa, 19). Učtiv je prema svom komšiji, brine o svojoj rodbini, pa i ako ga rodbina ignorira i zapostavlja. Vedrog je lica i nastoji drugima unijeti radost u srce, nastoji drugima koristiti i pomoć pružiti. Ne uzima bespravno tuđi imetak: "Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način!" (El-Bekara, 188.) Ne zakida tuđe pravo i istinu govori pa i ako bi to bilo na štetu najbližih: "I da krivo na litru i na kantaru ne mjerite -- Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo -- i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika" (El-En'am, 152). Od neprijatelja koji želi primirje to prihvata: "Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna" (El-Enfal, 61). Mito i korupciju sebi ne može dozvoliti, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko mito daje i ko ga prima. (Tirmizi. Hadis je hasen sahih po ocjeni Tirmizija.) Brine se da mu zarada bude halal i čista, živi od rada vlastitih ruku, drugima želi upravo ono što želi samom sebi.

Zar nije za jedno društvo okorjelo u materijalizmu i teškom neznaboštvu, neprocjenjiva vrijednost da se u njemu pojave nosioci ovakvih ideja? Nosilac takvih ideja svjetiljka je u tminama zablude: "Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oživjeli i svjetlo mu dali pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?" (El-En'am, 122).

Suvišno je kazati koliko ljudska zajednica vapi za ovakvim pojedincima. Ovako odgojene jedinke predstavljaju čvrste i zdrave temelje na kojima se gradi zdrava i snažna zajednica. Ali, kako odgojiti ovakve pojedince i ovakvu zajednicu? Takvo društvo neće se tek tako pojaviti, takvo društvo može nastati samo posebnom pripremom i odgojem na temeljima vjere islama. Odgojem se ustvari čisti ljudska duša. Duša je Božiji dar i mi ljudi o njoj jako malo znamo, stoga je put i način čišćenja duše moguće prepoznati samo putem upute, a svaki metod odgoja duše, koji se ne bazira na objavi, zabluda je. Da bi se duša svom Stvoritelju približila i Njemu uzdigla potrebno je uže kojim će se uspinjati. To uže je Božija objava. Čovjek neće ostvariti dostojanstvo koje mu pripada osim primjenom Allahove vjere, upravo zato što je islam riječ Stvoritelja: "A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obaviješten" (El-Mulk, 14). U isto vrijeme savremene studije na polju psihologije i odgoja priznaju svoje neznanje o suštini čovjeka i nemogućnosti spoznaje njegovih tajni. (Vidjeti npr. djelo autora Carrel Alexis, Čovjek -- nepoznanica, prevod: Stana Oblak.)

Ovo su samo neki od pokazatelja značaja i bitnosti odgoja, koji nam stavljaju na znanje da je imanski odgoj put koji će dovesti do cilja, a sve drugo je pogrešno i ne vodi željenom cilju. Allaha Svevišnjeg, Gospodara Prijestolja plemenitog, molim da nas izvede iz tmina na svjetlo, duše nam očisti i lijepim imanskim odgojem počasti.