Šejtan neprestano nastoji da skrene roba s Allahovog puta na jedan od dva načina: ili putem sumnji i nedoumica ili putem strasti. Putem sumnji čovjek uvodi novotarije u vjeru, a preko strasti se odaje grijesima i onome što je zabranjeno. Šejtan obmanjuje čovjeka, smišlja zamke i spletke, planira i traži način kako da ga izvede s Pravog puta. Analizira stanje i sklonosti čovjeka, razmatra kojim će putem lakše u tome uspjeti, putem sumnji ili putem strasti. Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: "Doista šejtan promatra srce roba i iskušava ga" (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 1/107.), tj. posmatra čemu čovjek teži.
Kada šejtan vidi da se čovjek pridržava islama, tada nastoji da ga izvede iz vjere putem sumnji i nedoumica. Neprestano se trudi da umanji njegovu pobožnost i pokornost, prikazujući mu neznatnim ibadet koji čini, tako da čovjek počne smatrati da je nedovoljno to što čini, pa počne otežavati vjeru sebi i drugima, što naposljetku dovede do toga da skrene s Pravog puta. Što se tiče onoga čiji je iman slab, šejtan mu prilazi putem strasti. Stoga, do skretanja s Pravog puta čovjeka mogu dovesti nedoumice i sumnje nastale zbog neispravnog vjerskog znanja ili strasti koje su ga navele na činjenje neispravnih djela.
Znanje i bogougodna djela -- vodič na Pravom putu
Allahova vjera, koja je jedini Pravi put, objedinjuje korisno znanje i ispravna djela. U tumačenju riječi Uzvišenog: "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom" (Et-Tevba, 33), učenjaci navode da se "uputa i prava vjera" odnose na korisno znanje i ispravna djela. Ispravno vjersko znanje i ispravna djela uslov su da bi čovjek bio od onih koji su na Pravom putu.
Kada bi klanjao sabah-namaz, prije nego što bi predao selam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je izgovoriti: "Allahu moj, molim Te da mi podariš korisno znanje, da me opskrbiš halal-nafakom i da primiš moja dobra djela!" (Ibn Madža, br. 762. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim. Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 2/107.)
Korisno znanje vodi čovjeka putem dobra, a ustrajnost, napredak i uspon na tom putu postižu se činjenjem dobrih djela. Šejtan želi da zavede čovjeka ili tako što će ga odvratiti od ispravnog znanja, ili tako što će ga odvratiti od dobrog djela. Ako čovjek ima neispravno znanje, jedan je od onih koji su zalutali, a ako čini neispravna djela, jedan je od onih na koje se izlila Allahova srdžba. Zato, na kraju sure el-Fatiha, Allah kaže: "...gajril-magdubi alejhim ve led-dallin! -- ...a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti na put onih koji su zalutali!" (el-Fatiha 7). Nijedan čovjek neće biti pošteđen Allahove srdžbe, prezira i kazne, osim čovjeka koji bude ustrajno hodio Pravim putem i koji ne dozvoli da ga s njega skrenu sumnje ili strasti.
Mnogi koji su skrenuli s Pravog puta, skrenuli su slijedeći svoje strasti i prohtjeve. Oni koji pozivaju na udovoljavanje strastima i prohtjevima nadmeću se u odvraćanju ljudi od dobra, navraćajući ih na poroke i zabranjena djela, koristeći pritom mnogobrojna sredstva, poput televizijskih kanala, internetskih stranica, poročnih časopisa...
Svaki vjernik treba da zastane i dobro promisli o ovim riječima Uzvišenog Allaha: "Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete" (en-Nisa, 27), tj. žele da skrenete s Pravog puta. U svojoj želji da ne budu jedini na tom putu, ljudi koji se povode za svojim strastima žele da i drugi daleko skrenu, kao što su oni skrenuli. Na to aludiraju riječi Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, koji je rekao: "Bludnica bi voljela da su sve žene počinile blud" (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 28/151). To je zato što onaj koji upadne u zamku strasti i zaprlja se grijesima ne želi da bude usamljena jedinka u svom društvu i narodu, već želi da mu se i drugi pridruže na putu strasti, pa se iz tog razloga trudi da zavede i navede na put strasti one čija su srca zdrava. Kako bi to ostvarili, naročito u ovom vremenu u kojem živimo, počeli su da lukavo i na razne načine lijepim prikazuju sve ono što vodi ka strastima, navodeći ih da se uhvate u zabranjenu mrežu strasti i lažnih užitaka, koje je Allah zabranio Svojim robovima i upozorio ih na njih.
Neophodno je da čovjek bude na oprezu i da se udalji od svih vidova nepokornosti i grijeha, kao i od odlaska na mjesta koja izazivaju srdžbu Veličanstvenog, Uzvišenog Gospodara.
El-Fatiha -- putokaz ka Pravom putu
Upravo blagoslovljena sura el-Fatiha ukazuje čovjeku na to da je nužno da se udalji od svih poroka. Uzvišeni kaže: "Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno." (el-Ankebut, 45)
Najvažniji rukn namaza jeste učenje el-Fatihe. To nam potvrđuje hadisi-kudsi, u kome Allah kaže: "Namaz sam podijelio između Sebe i Svog roba na dva dijela" (Muslim, br. 395). Allah ovdje suru el-Fatiha naziva namazom. Namaz koji odvraća od razvrata i od svega što je ružno jeste namaz u kojem čovjek razmišlja o Allahovom govoru, pa tako i o ovoj veličanstvenoj suri, koja je jedan od najznačajnih ruknova svakog namaza. I uistinu el-Fatiha ukazuje čovjeku na Pravi put.
Ako bi vjernika koji svakog dana uči: "Ihdines-siratal-mustekim... -- Uputi nas na Pravi put..." (el-Fatiha, 5), duboko promišljajući o značenju ovih riječi, duša počela nagovarati da udovolji strastima, užitku ili da učini nešto što je zabranjeno, on se ne bi prepustio tome tako lahko, nego bi se suzdržavao, nastojao da se izbori sa porivima duše, da je odvrati od činjenja onoga što je Allah zabranio ili od toga da skrene s Pravog puta. Tako bi učinio postupajući po riječima Uzvišenog Allaha: "One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine" (el-Ankebut, 69).
Grijesi -- uzrok kazne na dunjaluku i propasti na ahiretu
Grijesi, koje je Allah zabranio Svojim robovima, podijeljeni su na velike i male grijehe: "I sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno" (el-Kamer, 53). Dakle, zapisani su grijesi svakog čovjeka i bit će mu svi predočeni na Sudnjem danu, na vagi njegovih loših djela: "'Teško nama', govorit će, 'kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!' I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome zulum učiniti" (el-Kehf, 49), a Allah ih je, doista, sve pobrojao: "Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili" (el-Mudžadela, 6).
Svaki zabranjeni užitak prolazan je i okončava se u trenutku, ali ono što ostaje jeste ružna kazna. Jedan od selefa, ispravnih prethodnika, rekao je: "Doista, kada počinim grijeh, prepoznam ga u postupcima svoje žene i u ponašanju svoje jahalice." (Ibn Kajjim, ed-Dau ved-devau, str. 134)
Ovo su neke od posljedica činjenja harama na dunjaluku. Što se tiče ahireta, posljedice su veće i opasnije. Na više mjesta u Kur'anu, Allah hvali Svoje robove, vjernike, koji se klone velikih grijeha: "One koji se klone velikih grijeha i razvrata, a one bezazlene On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, neizmjerno prašta." (en-Nedžm, 32), "I za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad se rasrde, opraštaju." (eš-Šura, 37), "Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti." (en-Nisa, 31)
Znanje -- spas od grijeha
Onaj koji korača Allahovim putem uvijek to treba imati na umu i naučiti koji su to veliki grijesi, koja je kazna predviđena za njihovog počinioca, treba naučiti ajete i hadise koji upozoravaju na ove grijehe, tako da će ga to znanje, uz Allahovu dozvolu, upućivati da ih se kloni i da ih ne počini. Brojne su knjige napisane na ovu temu, a među najboljim jeste izvrsno napisana i korisna knjiga el-Kebair -- Veliki grijesi, imama Zehebija, rahimehullah, u kojoj je naveo velike grijehe i dodao veoma dragocjene komentare i objašnjenja, koji su potrebni svakom muslimanu, a u kojoj navodi, između ostalog, i Ibn Abbasov, radijallahu anhu, odgovor na pitanje o tome da li velikih grijeha ima sedam: "Prije će biti da ih je sedamdeset nego sedam." (Ibn Džerir et-Taberi, el-Džamiul-bejan fi tefsiril-Kur'an, 6/651) Na to je Zehebi, rahimehullah, rekao: "Tako mi Allaha, istinu je rekao." (Imam Zehebi, el-Kebair, str. 89)
Veliki je broj djela koja je Allah zabranio ljudima i čijim je počiniocima zaprijetio. Ne radi se ni o sedam, ni o deset, ni o dvadeset djela. Zehebi je u ovom djelu nabrojao preko sedamdeset velikih grijeha i za svaki od njih naveo je dokaze iz Kur'ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Onaj koji želi hoditi Pravim putem, neka pomno iščita ovu knjigu imama Zehebija, koja će mu olakšati da spozna sve velike grijehe, s namjerom da ih se kloni i udaljava od njih, i da pritom moli Uzvišenog Allaha da ga zaštiti od činjenja bilo kojeg velikog grijeha.
Jedna od osnovnih stvari koja će čovjeku pomoći da postojano kroči Pravim putem jeste izučavanje islamskog znanja: znanje o uputi omogućit će mu da ostvari korist, a znanje o zabludi i zabranjenim stvarima omogućit će mu da ih se kloni.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim je prilikama upozoravao svoje sljedbenike na velike grijehe. U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha." "A koji su to grijesi, Allahov Poslaniče?", upitaše. "Pripisivati Allahu druga, baviti se sihirom, ubiti osobu koju je Allah zabranio ubiti, osim u slučaju da za njeno ubistvo postoji opravdan razlog, hraniti se kamatom, bespravno trošiti imetak siročeta, bježati iz borbe kad se vojske sukobe i potvarati za blud čestite i nedužne vjernice", odgovori Poslanik. (Buhari, br. 2766; Muslim, br. 89)
Ebu Bekr, radijallahu anhu, kazuje: "Jednom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: 'Hoćete li da vas obavijestim o najvećim velikim grijesima?', ponovivši to pitanje tri puta, a kada rekoše: 'Naravno, o Allahov Poslaniče', on reče: 'Pripisivanje druga Allahu, neposlušnost roditeljima', a kako je sjedio naslonjen, tada se uspravio i rekao: 'I, svakako, lažno svjedočenje', pa je to ponavljao toliko puta da smo pomislili: 'Kada bi htio prestati!'" (Ahmed, 1/435. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.)
Djela koja su spas od stranputice
Selema ibn Kajs, radijallahu anhu, rekao je: "Na Oproštajnom hadžu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Oporučujem vam četiri stvari: ne pripisujte Allahu sudruga, ne ubijajte osobu koju je Allah zabranio ubiti, osim u slučaju da za njeno ubistvo postoji opravdan razlog, ne činite blud i ne kradite.'" (Ahmed, 4/339. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.)
Razmisli o ovom veličanstvenom savjetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svom ummetu, u kojem pojašnjava i ukazuje na Pravi put, onako kako Allah naređuje: "Tako Mi i tebi objavljujemo Kur'an iz odredbe Naše. Ti nisi znao šta je Knjiga, niti šta je vjerovanje, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, ukazuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!" (eš-Šura, 52--53)
Prve tri spomenute stvari na koje nas je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo u riječima Uzvišenog, kojima opisuje robove Milostivog: "...i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je" (el-Furkan, 68--70)
Koliko je samo lijepo da čovjek svodi račun sa samim sobom, sada, dok je još uvijek na dunjaluku, kući rada, prije nego što mu Allah bude svodio račune na Sudnjem danu, kući nagrade ili kazne.
Alija, radijallahu anhu, rekao je: "Zaista dunjaluk bespovratno odlazi, a ahiret nam se sve više primiče. I dunjaluk i ahiret imaju svoje sinove, pa budite sinovi ahireta, a nemojte biti sinovi dunjaluka, jer danas je vrijeme djela, a ne obračuna, dok će sutra biti vrijeme obračuna, a ne djela." (Ovu predaju bilježi Buhari u Sahihu kao muallek -- predaju izostavljenog seneda.)
Učenjaci su pojasnili kako se može prepoznati veliki grijeh u odnosu na ostale grijehe. Kada Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zabrane i kada uslijedi obavijest da se Allah rasrdio na počinioca tog djela, ili da ga proklinje, ili da mu se obećava Vatra, onda je to djelo veliki grijeh. Također, ako se kaže da je za počinioca određenog djela propisana kazna na dunjaluku: smrtna kazna, kamenovanje, bičevanje, odsijecanje ruke i slično tome, ili ako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustvrdi da se počinilac određenog djela ne smatra njegovim sljedbenikom, to ukazuje da je to djelo veliki grijeh.
Zehebi i drugi učenjaci na ova opća pravila ukazali su u svojim djelima koja pojašnjavaju velike grijehe. Ukoliko čovjek nauči i shvati velike grijehe, spozna njihovu mnogobrojnost i kaznu koja mu slijedi, zastane na tekstovima u kojima se upozorava na njih, znanje koje je stekao sačuvat će ga od činjenja tih gnusnih djela. Dakle, da bi postojano koračao Pravim putem, neophodno je da čovjek stekne znanje o velikim grijesima. Molim Allaha da nas sve udalji od onoga što je zabranio i da nas nadahne da radimo ono što je naredio.
Allahova počast i oprost
Onima kojima je Allah ukazao počast time što ih je udaljio od velikih grijeha, pripada divno mjesto i na njih se odnose Allahove riječi: "One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta -- On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom -- On dobro zna onoga koji se grijeha kloni" (en-Nedžm, 32)
Veličina oprosta srazmjerna je čovjekovoj udaljenosti od velikih grijeha. Uzvišeni kaže: "Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto." (en-Nisa, 31)
U tumačenju ovog ajeta neki učenjaci rekli su da se sintagma "divno mjesto" odnosi na Džennet, dok su drugi učenjaci rekli da je to svako dobro koje čovjek postiže na dunjaluku i ahiretu i svaka sreća koju uživa na oba svijeta.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Pet namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana iskup su za grijehe počinjene između njih, ako se kloni velikih grijeha." (Muslim, br. 233.)
Stoga, za velike grijehe neophodna je tevba, iskreno pokajanje. A, dobra djela brišu male grijehe, uz dozvolu Allaha Uzvišenog: "Dobra djela zaista poništavaju hrđava" (en-Nisa, 31). U tom kontekstu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Poslije lošeg djela uradi dobro djelo koje će ga izbrisati." (Tirmizi, br. 1987. šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio hasenom -- dobrim.)
Međutim, dobro djelo ne briše veliki grijeh, već se čovjek mora pokajati za veliki grijeh. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Stanovnici Vatre koji će u vatri biti neće ni umirati niti živjeti, a one od vas koji dospiju u Vatru zbog svojih grijeha -- ili je rekao: pogrešaka -- Uzvišeni Allah će usmrtiti. Kada postanu ugljenisani, tada će biti dozvoljeno zauzimanje. Oni će tada biti donošeni sve skupina po skupina pa će biti bacani u džennetske rijeke. Zatim će biti rečeno: 'O džennetlije, pospite ih vodom!' Nakon toga proklijat će iz vode kao što izraste bobova sjemenka iz nanosa bujice." Neko od prisutnih reče: "Kao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio u pustinji." (Muslim, br. 185)
Ovo čeka one koji čine velike grijehe, poput bluda, krađe, neposlušnosti roditeljima, laži, varanja, ogovaranja, potvaranja... Pa zar nije pametnije da sada, dok smo na dunjaluku, spoznamo velike grijehe i pričuvamo ih se, da molimo našeg Uzvišenog Gospodara da nas udalji od njih, da ne nastavljamo život u stanju nemarnosti kao da se ovo čime nam se prijeti na ahiretu nas ne tiče niti nas interesuje?!
Uistinu je nemaran čovjek koji grca u velikim grijesima sve dok ga ne zadesi smrtni čas, pa u takvom stanju sretne svoga Gospodara. Musliman je dužan da savjetuje sam sebe, da se boji svog Gospodara i da se udalji od onoga što je Uzvišeni Allah zabranio.
Pokajanje i nada u Allahovu milost
U svemu tome neophodno je znati da Allah prašta onome ko se pokaje, bez obzira na broj i vrstu grijeha, stoga niko ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, niti pasti u očajanje. Čovjek treba da žuri ka pokajanju i povratku Allahu Uzvišenom, Koji oprašta grijehe, ma koliko bili veliki, onome ko se pokaje. Razmisli samo o ovom blagoslovljenom pozivu u plemenitom Kur'anu: "Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv'" (ez-Zumer, 53). Na čovjeku je da se boji Allaha, da se pokaje za sve grijehe i da se bori na tom putu: "One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!" (el-Ankebut, 69).
Kada je riječ o pokajanju, neophodno je ukazati i još jednu značajnu činjenicu -- na veličanstvenu plemenitost našeg Gospodara, na Njegovu ogromnu dobrotu iako Njemu, Uzvišenom, nije potrebna pokornost pokornih, niti Mu šteti griješenje grešnika. Uzvišeni je rekao: "Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta -- na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (el-Isra, 15)
Uzvišeni Allah kaže u hadisi-kudsiju: "O robovi Moji, kada bi prvi i posljednji od vas, i ljudi i džini, bili pobožni kao najpobožniji čovjek od vas, to ne bi nimalo povećalo Moju vlast. O robovi Moji, kada bi prvi i posljednji od vas, i ljudi i džini, bili grešnici kao najpokvareniji čovjek od vas, to ne bi nimalo umanjilo Moju vlast." (Muslim, br. 2577.)
Na Allahovu plemenitost i Njegovu veliku dobrotu prema pokajniku ukazuje se i u hadisu: "Allah se više obraduje tevbi Svoga roba kada se pokaje nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio i, izgubivši svaku nadu da će je pronaći, legao u hlad jednog drveta da se odmori, i u takvom stanju očaja, odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skočio i uhvatio je za povodac i od silne radosti, uzviknuo: 'Bože moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar!', pogrešno se izrazivši od silne radosti." (Muslim, br. 2747)
Allah se raduje pokajanju pokajnika i voli da se Njegovi robovi kaju. On je poslao poslanike i u Svojoj Knjizi naredio je učenim ljudima i pozivaocima u vjeru da ukazuju ljudima na Pravi put i da ih pozivaju da se kaju, da ih stalno podsjećaju da su vrata pokajanja otvorena i da se ne zatvaraju sve dok ne nastupi jedan od dva trenutka:
• Trenutak kada duša dođe do grkljana i čovjek ugleda smrt. Čovjek koji se pokaje u trenutku smrti poput je faraona koji se pokajao u trenutku dok se utapao -- takvo pokajanje Allah ne prihvata.
• Trenutak kada sunce izađe na zapadu, jer će svi ljudi povjerovati kada to vide. U tom trenutku čovjeku neće koristiti pokajanje, jer tad mu je predočen vidljivi dokaz postojanja nevidljivog svijeta.
Svi mi treba da savjetujemo svoju dušu, da se približavamo Allahu kajući se za grijehe, da nastojimo čvrsto i postojano koračati Pravim putem.
Postojanost na Pravom putu postiže se čuvanjem od velikih grijeha. Kako bi se to postiglo, potrebno je naučiti koji su to veliki grijesi, ukrotiti svoju dušu kako bi se držala daleko od tih grijeha, biti oprezan i voditi računa da ih ne učini, a ako učini, pokajati se, a povrh svega tražiti pomoć od Uzvišenog Allaha da nas sačuva od njih i da nam podari postojanost u onome što je ispravno.
(Izvor: Min hidajat sure El-Fatiha / Sura El-Fatiha -- putokaz upute i uspjeha)
Autor: Abdurrezzak b. Abdulmuhsin el-Bedr
Prijevod: Eldina Kolić