Vjera islam pridaje veliku pažnju uvažavanju i čuvanju osjećaja drugih ljudi. Pridavanje pažnje osjećajima drugih ljudi sjedinjuje mu’minska srca, jača međusobnu ljubav i njihov saf. Islam je upravo zbog toga propisao niz temelja, načela i propisa, koji garantuju i čuvaju osjećaje drugih ljudi.
Poslanička praksa
Allahov poslanik Jusuf, alejhis-selam, rekao je, kao što se spominje u plemenitom Kur’anu: “...kad me je iz tamnice izbavio...“ (Jusuf, 100) Nije želio reći u prisustvu svoje braće „kada me je iz bunara izbavio“ iako su ga upravo oni bacili u bunar. Nije želio da se sa njima susretne s tim riječima. Povezao je svoje stanje sa tamnicom, sa kojom se oni ne dovode u vezu.
Također, rekao je: “...nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao...“ (Jusuf, 100) Povod razdora pripisao je prokletom šejtanu, iako su njegova braća direktno povrijedili Jusufa, alejhis-selam, i to sve kako ih ne bi doveo u neugodnu situaciju.
Isto tako, rekao je “... i vas iz pustinje doveo...“ (Jusuf, 100) Nije rekao, obraćajući se svome ocu, majci i braći “i vas zbog gladi, patnje i siromaštva doveo“, kako im na taj način ne bi prigovorio svoje dobročinstvo prema njima. Potom je veličajući svoga Gospodara rekao: “...Gospodar moj je zaista milostiv prema onome kome On hoće, i On, zaista, sve zna i mudar je!'' (Jusuf, 100). Neka je uzvišen Onaj koji je odabrao za Svoje poslanike, najpotpunije osobe između Svojih robova.
Blagost u razgovoru i komunikaciji
Uzvišeni Allah naredio je Svom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da se u svom govoru i komunikaciji pridržava blagosti i umjerenosti: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega“ (Alu Imran, 159), i: „a ljudima lijepe riječi govorite“ (El-Bekara, 83). Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je primjer pridavanja pažnje osjećajima drugih osoba. Obavijestio je svoje drugove da će iz njegovog ummeta u Džennet ući sedamdeset hiljada, bez polaganja računa. Kada se među ashabima povela polemika o toj odabranoj skupini, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je njihove osobine, a potom je Ukkaša b. Muhsin zatražio od njega da Allahu uputi dovu da bude od njih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je da je od njih. Potom je drugi čovjek zatražio isto to, a poslanički odgovor bio je: “Pretekao te je u tome Ukkaša.“ (Muttefekun alejhi) Nije mu rekao: “Ti nisi od njih“, kako mu ne bi povrijedio osjećaje, već mu je rekao: “Pretekao te je u tome Ukkaša!“ i na taj način lijepo mu je odgovorio i nije povrijedio njegove osjećaje.
Zabrana sašaptavanja
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se dvojica sašaptavaju u prisustvu trećeg ili da pričaju u njegovom prisustvu jezikom koji on ne razumije. “Ukoliko budu trojica, neka se ne sašaptavaju dvojica mimo trećeg.“ (Muttefekun alejhi). Također, prethodno spomenuta zabrana obuhvata veći broj osoba od dvije spomenute u hadisu. Cilj je da se ne ostavlja jedna osoba po strani mimo drugih.
Razlog spomenute zabrane pojasnio je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši da će ga rastužiti (muttefekun alejhi). Iako hadis govori o rastuživanju muslimana putem sašaptavanja, on isto tako obuhvata i svako drugo stanje, koje ima za cilj da povrijedi osjećaje druge osobe, kao što je pomisao da mu se želi nauditi, spletkarenje protiv njega, da nije na stepenu sa kim se može razgovarati i da je tema govora iznad njega.
Uzvišeni Allah pojasnio je da je sašaptavanje od prokletog šejtana i da je cilj sašaptavanja bacanje vjernika u brigu, odnosno povređivanje njegovih osjećaja: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!“ (El-Mudžadela, 10). Ukoliko se već mora sašaptavati, to će se činiti kada se poveća njihov broj, tako da ne ostaje osoba sama po strani mimo drugih.
Vođenje brige o razvedenoj ženi
Razvedena žena, u većini slučajeva, nakon razvoda ostaje slomljenog srca, tužna i povrijeđenih osjećaja zbog napuštanja svoga bivšeg supruga. Zbog tog njenog stanja i obaveznosti uvažavanja osjećaja drugih Uzvišeni Allah naredio je njenom bivšom suprugu da joj dadne otpreminu: “I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro djelo učiniti.“ (El-Bekara, 236)
Suprug koji u potpunosti nije razveo ženu ili je ona pak trudna, dužan je da se brine o njoj u vrijeme njenog iddeta, tj. pričeka. Ovo je propisano kako bi se ukazalo na važnost pridavanja pažnje njenim osjećajima nakon razvoda.
Etika prilikom podjele zekata i naslijeđa
Uzvišeni Allah obraća se onima koji su dužni dati zekat na usjev: “i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju“ (El-En'am, 141) Davanje zekata siromasima na dan žetve i berbe korisnije je za njih i sačuvat će njihove osjećaje, kada vide plodove i izobilje, a oni u stanju siromaštva.
Uzvišeni Allah podučava nas etici ponašanja prilikom podjele miraza, tj. naslijeđa: “A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima nešto darujte i lijepu riječ im recite“ (En-Nisa, 8). Kada diobi prisustvuju rođaci, koji nisu nasljednici, islam postiče da se i njima udijeli od miraza ono što se može. Oni očekuju određeni dar i njihova su srca vezana za to, tako da će darivanje sačuvati njihove osjećaje. A ukoliko nije moguće darivanje, treba im uputiti lijepe riječi.
Etika sjedenja i pravo domaćina
Čovjeku muslimanu zabranjeno je dignuti drugu osobu i sjesti na njegovo mjesto. (Buhari) Na taj način uvažava se pravo onoga koji je prvi došao do mjesta. Ako osoba ustane sa svoga mjesta i vrati se nakon kraće pauze, obnavljanja abdesta i sličnog, preče je da opet sjede na mjesto na kojem je sjedila (Muslim).
Islam uvažava stanje i osjećaje domaćina: “O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine“ (El-Ahzab, 53). Određena skupina ljudi sjedila bi kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio mladoženja iako je vrijeme i situacija nalagala da ustanu. Ajet ukazuje na to da se ne treba upuštati u razgovor nakon završenog jela, jer to možda smeta domaćinu, a njega je stid to reći. Štaviše, treba ostaviti sve ono što uznemirava domaćina.
Pravo putnika namjernika kod domaćina je tri dana, a sve preko toga je sadaka. Njemu nije dozvoljeno da uznemirava domaćina iznad tog vremenskog perioda: “...i nije mu dozvoljeno da boravi kod njega, sve dok ga ne dovede u neugodnost“ (Buhari), a u predaji koju bilježi imam Muslim navodi se: “sve dok ga u grijeh ne dovede.“ Gostu nije dozvoljeno da boravi kod domaćina sve dok ga ne zadesi tjeskoba u srcu ili ga počne ogovarati zbog dužine boravka, ili pomisli ružno o njemu ili ga ezijeti i na taj način zapadne u grijeh.
Voditi računa o osjećajima grješnika
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je računa o osjećajima grješnika. Pustinjaku koji je obavio nuždu u mesdžidu, rekao je: “Zaista se u ovim mesdžidima ne može vršiti nužda ili činiti ono što će ih zaprljati. Zaista su oni napravljeni radi spominjanja Allaha i zikra, namaza i učenja Kur’ana.“ (Muslim) Ebu Hurejra, Allah bio bio zadovoljan njime, prenosilac hadisa, rekao je za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Nije ga ukorio niti vrijeđao, niti udario.“ (Bilježi Ibn Madža, hadis vjerodostojan)
Osobe sa posebnim potrebama
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava nas etici ponašanja naspram kategorije ljudi koji su iskušani određenom manjkavošću ili mahanom: “Ne gledajte (dugo i upadljivo) prema bolesnicima lepre (gube)“ (Ibn Madža, hadis je vjerodostojan). Jer sigurno da upadljivi pogledi narušavaju njihove osjećaje i dovode ih u neugodnu situaciju.
Dova koja se izgovara prilikom viđenja osobe koja ima neko iskušenje glasi: “Hvala Allahu, koji me je sačuvao od onoga čime te je iskušao...“ (Tirmizi, hadis je vjerodostojan). Ali, ova dova ne izgovara se naglas i u prisustvu osobe u iskušenju, osim kada javno čini grijeh, sa ciljem da ga to odvrati od griješenja.
Gubljenje abdesta u namazu
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu osobe koja izgubi abdest u namazu, rekao je: “Kada neko od vas izgubi abdest u namazu, neka se uhvati za svoj nos, a potom neka se udalji.“ (Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)
Treba da se uhvati za svoj nos da bi prisutni pomislili da je razlog njegovog napuštanja namaza krv iz nosa, a ne ono što bi ga postidjelo, povrijedilo njegove osjećaje i dovelo u neugodnu situaciju.
Paziti na osjećaje djece
Jednom prilikom Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odužio je sedždu. Ljudi su se zabrinuli, tako da su pojedini podigli glavu, i vidjeli dječaka na njegovim leđima, a on je bio na sedždi. Pitali su ga nakon namaza o povodu neoubičajno duge sedžde, da mu se nije nešto dogodili ili da mu nije došla objava, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Ništa se od toga nije desilo, već se moj sin (unuk) popeo na leđa. Bilo mi je mrsko da požurim prije nego on završi svoju radnju (igru).“ (Nesai, hadis je vjerodostojan)
Etika predvođenja namaza u džematu
Muaz, Allah bio zadovoljan njime, klanjao bi farz jacija-namaza sa Božijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a potom bi se vratio u svoje mjesto prebivališta u Medini i predvodio bi ljudima jacija-namaz. Namaz bi počinjao sa surom El-Bekara. Jedan od džematlija pomjerio se sa svoga mjesta, predao selam, a potom sam klanjao i udaljio se. Rekli su mu: “Da nisi ti munafik?“ Odgovorio je: “Tako mi Allaha, nisam.“ Otišli su Božijem poslaniku i obavijestiti ga o ovom događaju. Zatim je ovaj čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “O Božiji Poslaniče! Mi po danu radimo na izvlačenju vode iz bunara pomoću deva. Muaz je klanjao sa tobom jaciju, a potom je došao kod nas i počeo namaz sa surom El-Bekara.“ Božiji Poslanik okrenuo se prema Muazu i rekao mu: “O Muaze! Da li ti to ljude stavljaš na kušnju? Uči to i to, uči to i to.“ U predaji od Džabira spominje se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uči suru Šems i Duha, Lejl i Sebi hisme rebbike a'la...“ (Muslim)