Vjerovanje u Allaha temelj je duhovnog odgoja i čistoće ljudske duše. Očistiti dušu znači uljepšati je i odgojiti tako da njen Gospodar bude njome zadovoljan, a to je ključ uspjeha na ovom i budućem svijetu, kao što je Svevišnji kazao: "Uspjet će samo onaj ko je (dušu) očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!" (Eš-Šems, 9--10) Mnogo toga prlja ljudsku dušu. Uprljat će je nevjerstvo, širk, licemjerstvo, oholost, škrtost, kukavičluk, zavist, umišljenost, egoizam i sl. Najveća nečist koja dušu može zadesiti jeste nevjerstvo i širk, Allahu nekog ravnim smatrati i druge mimo Njega obožavati, jer to je najveći grijeh, a svaki grijeh prlja dušu i na njoj ostavlja trag. Čistoću je postigla ona duša koja se očisti od nevjerstva i širka i svih njegovih ogranaka, a potom se ukrasi tevhidom -- čistim monoteizmom i njegovim ograncima, Allahu je predana i obožava Ga prema Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima, povodeći se, u svemu tome, za Allahovim poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem.
U narednim redovima slijedi govor o suštini imana, značenju vjerovanja u Uzvišenog Allaha, njegovim temeljnim komponentama i principima, s osvrtom na sumnje koje se za to vezuju u našem savremenom dobu.